Rak dojke je zloćudna bolest koja nastaje kada normalne žljezdane stanice tkiva dojke počnu nekontrolirano rasti, umnožavati se i uništavati okolno zdravo tkivo. Takve promijenjene stanice se mogu proširiti u limfne i/ili krvne žile, te nakon toga i u druge dijelove tijela. Rak dojke je najčešća zloćudna bolest žena u Republici Hrvatskoj i čini četvrtinu od ukupno novooboljelih od raka. Posljednjih godina se u našoj zemlji bilježi pad smrtnosti od raka dojke, kao posljedica ranije dijagnostike i sve bolje ranije primijenjenog učinkovitog liječenja.¹
Ranim rakom dojke se smatra tumor koji se prilikom otkrivanja nije proširio izvan dojke i pazušnih limfnih čvorova.² U razvijenim zemljama svijeta kod postavljanja dijagnoze oko 85% žena ima rani rak dojke.³ Rast 70-80% karcinoma dojke je stimulirano s hormonima estrogenom i progesteronom, te se klasificiraju kao hormonski ovisni, tzv. hormonski receptor (HR) pozitivni, a to uključuje izražajnost estrogenskog receptora (ER) i/ili progesteronskog receptora (PR) na tumorskim stanicama. Većina HR-pozitivnih karcinoma dojke ima HER2 negativne receptore. Stoga su rani stadiji, HR-pozitivnog HER2-negativanog raka dojke najčešći podtip ove zloćudne bolesti i njihovo zbrinjavanje predstavlja značajan javnozdravstveni problem.²
Kad bolest postaje neizlječiva?
Oko 30% bolesnica sa stadijem II i gotovo 50% bolesnica stadija III razviti će recidiv odnosno povrat bolesti. U slučaju pojave povrata bolesti – recidiva na udaljenom mjestu i razvoja metastatske bolesti, rak dojke postaje neizlječiva bolest.⁴ Za razliku od većine solidnih tumora, HR pozitivan rak dojke može se vratiti 5–30 godina nakon postavljanja dijagnoze.⁵ Cilj liječenja ranog raka je kontrola mikrometastatske bolesti i time sprječavanje pojave ranog ili kasnog udaljenog povrata bolesti i izlječenje bolesnica.⁶ Točno predviđanje apsolutnog rizika od lokalnog ili udaljenog recidiva, nakon provedene lokoregionalne terapije važno je za procjenu omjera rizika i koristi sustavnog liječenja. Jedan od izazova u liječenju bolesnica s ranim HR -pozitivnim rakom dojke, a posebno s HR+/HER2- podtipom, je postojanje rizika od kasnog povrata bolesti, neki puta i desetljećima po završenom liječenju zbog ranog raka.
Alati za predviđanje rizika kasnog recidiva
Procjenjuje se kako se 50% recidiva javlja nakon više od 5 godina nakon dijagnoze. Intenzivno se radi na alatima za predviđanje rizika pojave kasnog recidiva (tj. nakon 5 godina praćenja bolesnica) koji se sve više koriste kao pomoć pri donošenju odluka o produženom adjuvantnom antihormonskom (endokrinom) liječenju.⁷ Online kalkulatori i genomski testovi izraženosti gena jedni su od takvih testova. Smjernice vodećih svjetskih onkoloških društava napominju kako se genomski testovi mogu koristiti za dobivanje prognostičkih informacija koje mogu usmjeravati odluke o liječenju ranog raka dojke. Ovi testovi, osim procjene rizika povrata bolesti, mogu pomoći u razlikovanju oboljelih kojima je uz endokrino liječenje potrebna i kemoterapija, od onih koji se mogu adekvatno liječiti samo endokrinom terapijom.⁷
U bolesnica kojima je dijagnosticiran rani ili lokalizirani stadij raka dojke, kumulativna vjerojatnost preživljavanja pet godina nakon dijagnoze u Europskoj uniji iznosi oko 96%. Međutim, u žena u kojih je rak dojke dijagnosticiran u proširenom, uznapredovalom stadiju petogodišnje preživljenje iznosi samo oko 38%.⁸
Dijagnoza prije početka simptoma
Mirovanje stanica raka igra ključnu ulogu u otpornosti na liječenje i razvoju povrata bolesti. Stanice koje pokreću recidiv često su dugovječne i sposobne reaktivirati proliferaciju-rast nakon dugih razdoblja latencije ili mirovanja. Sprječavanje ponovnog buđenja uspavanih stanica raka moglo bi biti ključno za sprječavanje ponovne pojave raka ⁹
Rano otkrivanje zloćudne bolesti znači pronalaženje i dijagnosticiranje bolesti prije početka simptoma. Rani rak dojke može se otkriti probirom i pravodobnim dijagnostičkim postupcima, poglavito slikovnom dijagnostikom. Treba naglasiti kako je u starijih od 45 godina za otkrivanje raka dojke mamografija dijagnostička metoda izbora.¹⁰
U liječenju ranog HR-pozitivnog, HER2-negativnog raka dojke primjenjuje se kombinacija lokalne terapije (primarno kirurško liječenje dojke i pazuha s ili bez adjuvantnog zračenja) i sustavnog liječenja – adjuvantna endokrinu terapiju sa ili bez kemoterapije.² Adjuvantno endokrino liječenje snižava rizik povrata bolesti u hormonski pozitivnog raka dojke za gotovo polovicu. Riječ je o lijekovima koji se uzimaju u obliku tableta u razdoblju od 5 – 10 godina.² Uz njih se posljednjih godina u liječenju oboljelih s ranim rakom dojke koriste i inhibitori ciklin ovisne kinaze 4 i 6, koji primijenjeni uz endokrinu terapiju, poboljšavaju rezultate liječenja.
Tekst prim. Podolski, uz ostali sadržaj, dostupan je i u specijalnom izadnju Odazovi se – katalogu svih nacionalnih preventivnih programa koji možete preuzeti ovdje.
