Globalna anketa o estetskim/kozmetičkim zahvatima objavljena lani u srpnju na Svjetskom kongresu ISAPS-a u Cartageni, pokazala je porast od 5,5 posto u kirurškim estetskim zahvatima. Liposukcija je postala najčešći kirurški zahvat za žene koji je zamijenio dotad najčešći zahvat povećanja grudi. Što je liposkucija, tko je idealni kandidat i kakva je postoperativna njega objasnio nam je prim. dr. sc. Davor Džepina, viši znanstveni suradnik na zagrebačkoj Medicini.
– Liposukcija cilja na višak potkožnih masnih stanica koje doprinose lokaliziranoj lipodistrofiji (poremećaj metabolizma masti popraćen nenormalnim stvaranjem i rasporedom masnoga tkiva). Nesrazmjeran broj tretiranih stanica trajno se uklanja u odabranim regijama, čime se remodeliraju konture tijela i estetski poboljšava cjelokupna tjelesna građa pacijenta. Zahvat uključuje trajno kirurško uklanjanje potkožnog masnog tkiva pomoću metalnih kanila postavljenih kroz male rezove na koži. Kanile mehanički razbijaju adipocite (masne stanice), koji se zatim aspiriraju (usisavaju) podtlakom – objasnio je prim. Džepina.
Sklad proporcija, a ne smanjenje težine
Dodao je da je postupak osmišljen kako bi se postigao veći sklad u tjelesnim proporcijama, a ne kako bi se postiglo smanjenje težine ili promjena veličine tijela ili odjeće. Dakle, liposukcija nije metoda mršavljenja nego metoda konturiranja tijela.
– Uspješna liposukcija temelji se na odgovarajućem odabiru pacijenta, svijesti liječnika i pacijenta o granicama liposukcije i sposobnosti da se koža, koja je iznad nje, dovoljno povuče (adaptira) nakon uklanjanja potkožnog masnog tkiva. Smatra se da su idealni kandidati za operaciju zdrave osobe u dobroj fizičkoj kondiciji (unutar 30 posto idealne težine), sa žarišnim područjima lipodistrofije koja su otporna na konvencionalna sredstva poboljšanja kao što su dijeta i tjelovježba – rekao je prim. dr. sc. Džepina.
Nastavlja da bolesnici s body dismorphic poremećajem – BMD-om (koji ima prevalenciju 6-15 posto u estetskoj kirurgiji) neće imati koristi od kirurške intervencije. Može li liposukcija biti faktor koji pridonosi gubitku težine kod osoba s visokim indeksom tjelesne mase, predmet je kontroverzi. Pacijenti s velikim gubitkom težine mogu imati trajna područja lipodistrofije (poremećaj metabolizma masti popraćen nenormalnim stvaranjem i rasporedom masnoga tkiva) podložna liposukciji. Neki važni radovi su pokazali kako volumeni veći od 100 ml po jedinici indeksa tjelesne mase daju povećan rizik od komplikacija – upozorio je.
Primarijus napominje kako liposukcija ne poboljšava druge čimbenike koji pridonose punoći u određenom anatomskom području kao što su suvišna koža, masno tkivo ispod mišića u dubljim slojevima, mišići ili kosti.
Priprema za zahvat
Doktor Džepina objašnjava da je za liječnika važno rano tijekom konzultacije procijeniti motivaciju pacijenata za operaciju i steći uvid o njihovu trenutnom fizičkom stanju tako da se očekivanja mogu objektivno ispuniti. Dodaje da mnogi pacijenti uzimaju vitamine, minerale i dodatke prehrani i ne prijavljuju to svom liječniku jer smatraju da su beznačajni.
Prekid uzimanja svih ovakvih nebitnih sredstava prije operacije može smanjiti rizik od komplikacija povezanih s krvarenjem – upozorava.
Dodaje kako je potrebno lijekove koji potencijalno ometaju metabolizam lidokaina (lokalni anestetik) prekinuti najmanje dva tjedna prije uporabe tumescentne tehnike za lokalnu anesteziju, kada se očekuje primjena visoke doze lidokaina. A ako nije razumno prekinuti primjenu lijeka koji bi mogao utjecati na metabolizam lidokaina, operaciju treba ograničiti na manje ukupne doze lidokaina ili izvoditi u općoj anesteziji.
Fizikalni pregled
Prije same liposukcije važno je obaviti i fizikalni pregled. Nakon medicinskog utvrđivanja da je pacijent kandidat za liposukciju potrebno je napraviti točnu fotografsku dokumentaciju koja je postala ključna u rekonstruktivnoj i kozmetičkoj plastičnoj kirurgiji i za kliničke i za znanstvene svrhe.
Općenito, vrlo važan dokument je Informirani pristanak koji zahtijeva da pacijent bude obaviješten o rizicima liječenja, prognozi i alternativnim načinima liječenja prije pristanka na liječenje. Kirurški pristanak je znatno evoluirao i nije jednokratni događaj ili potpis na obrascu već je trajni proces komunikacije.
– Većina kirurških zahvata izvodi se u jednom od okruženja koje sadrže operacijske sale: bolnicama i samostojećim ambulantnim kirurškim centrima. Mnogi kirurzi još uvijek radije izvode većinu slučajeva liposukcije u općoj anesteziji, rekao nam je prim. Džepina.
– Kako bi se smanjio rizik od perforacije koriste se kanile s tupim (blunt) vrhom, a kako bi se smanjile nepravilnosti konture prilikom zahvata se koriste kanile manjeg promjera – objasnio je i dodao da se kanila s oštrim vrhovima koriste za razbijanje ožiljka ili diskontinuirano podminiranje tkiva – navodi.
Zone potkožnog masnog tkiva
– U postupku treba isisati određene dubinske zone potkožnog masnog tkiva, koje se razlikuju na različitim mjestima na tijelu, a ovise i o specifičnim ciljevima za pacijenta. Anatomske “zone prianjanja”, prisutne i kod muškaraca i kod žena, važno je identificirati prije operacije. To su područja s relativno gustim fibroznim (vezivnim) spojevima koji idu do ispod duboke fascije gdje pomažu definirati prirodni oblik i krivulju tijela.
Ta se područja ne smiju usisavati zbog velike mogućnosti za deformaciju kontura tijela. Zahvati malog volumena ili zahvati primarnog skupljanja masnog tkiva (za planirani transfer masti u obliku “matičnih stanica” u neke regije tijela i lica) mogu se izvesti liposukcijom pomoću tzv. zaključane šprice na negativni tlak. Ova tehnika koristi sukcijske kanile s tupim vrhom spojene na špricu. Povlačenjem klipa šprice stvara se negativni tlak potreban za uklanjanje masnoće tijekom liposukcije i zamjenjuje električnu vakuumsku pumpu i spojne cijevi koje se tradicionalno koriste za ovaj postupak, objašnjava.
Mjesta ulaska kanile (rezovi od nekoliko milimetara) treba postaviti u prirodne nabore kako bi se smanjila vidljivost, a neki preporučuju asimetrično postavljanje bilateralnih rezova kako bi se izbjegli ožiljci koji izgledaju planirano. Važno je pregledati sve oznake i pristupiti mjestima reza s pacijentima ispred ogledala prije nego što im se da prijeoperativna medikacija – dodaje dr. Džepina.
Postoperativna njega
Što se tiče postoperativne njege pristup pojedinih kirurga je dosta varijabalan. Tradicionalno se zagovarala, objašnjava dr. Džepina, dugotrajna uporaba elastične kompresijske odjeće.
– Općenito pravilo bilo je da pacijenti nose odjeću (steznik) jedan tjedan za svako desetljeće života. Međutim, dugotrajna kompresija može uzrokovati nabore kože, hiperpigmentaciju, bol i oticanje. Neki načini za smanjenje otekline i postoperativne kompresije uključuju minimalno traumatsku kiruršku tehniku, a ne šivanje rezova prema preporuci pojedinih autora i primjenu glomaznih upijajućih zavoja tijekom prvih 24 do 48 sati kako bi se omogućilo istjecanje viška preostale tekućine i serozne reakcije – kaže naš sugovornik.
Dodaje da se zagovara i bimodalna kompresija koja se odvija u dvije faze. Tijekom prve faze, visok stupanj kompresije održava se sve dok postoji drenaža. Drugi stupanj počinje 24 sata nakon što je prestala sva drenaža, a koristi ili umjerenu kompresiju ili je nema.
Primarijus Džepina dodaje da „dok je rutinsko prijeoperativni postupak dobro standardiziran, nema jasnog koncenzusa koji se jednoobrazno primjenjuje na sve pacijente ili situacije nakon zahvata“.
Pacijentima se često savjetuje nekoliko tjedana nošenje kompresijske odjeće na tretiranim mjestima. Mogu očekivati povratak na posao do 7 dana nakon procedure, a finalni izgled dostiže se tijekom nekoliko mjeseci kad edem popušta i dolazi do kontrakcije kože – otkriva nam dr. Džepina.
