Hrvatska je i dalje zemlja visoke kardiovaskularne smrtnosti. Od bolesti srca i krvnih žila lani je, prema preliminarnim podacima, preminulo 39 posto svih umrlih. Dijagnostika, liječenje, što je problem? Akademik Davor Miličić, predstojnik Klinike za bolesti srca i krvnih žila KBC-a Zagreb, ističe – lošu zdravstvenu prosvijećenost građana. Predsjednik Hrvatskog kardiološkog društva i upravitelj Zaklade Hrvatska kuća srca poručuje – nema daljnjeg napretka u obuzdavanju pobola i smrtnosti bez sustavnog promicanja kardiovaskularnog zdravlja. U ovom razgovoru akademik Miličić, inače potpredsjednik HAZU, jasno kaže – bez sustavnog Plana, imamo stihiju.
Zdravstvena neprosvijećenost
Kako komentirate posljednje podatke o kardiovaskularnoj smrtnosti u RH?
Smrtnost je visoka i Hrvatska se i nadalje svrstava u zemlje visokoga kardiovaskularnog rizika. Istina, kardiovaskularna se smrtnost u posljednjem desetljeću u nas smanjivala, ali nažalost moramo priznati da sada stagnira. Primjerice, u sveukupnoj smrtnosti u Hrvatskoj, bolesti srca i krvnih žila činile su u 2021. oko 37 posto, a u 2022. oko 39 posto. Ona bi morala biti desetak posto niža uspoređujemo li se s tzv. zemljama niskoga kardiovaskularnog rizika kao što su Francuska, Italija, skandinavske zemlje, ali i susjedna Slovenija. Svakako nije problem u dometima i dostupnosti kardiološke dijagnostike i liječenja. Već u lošoj zdravstvenoj prosvjećenosti naših građana i zanemarenoj važnosti kardiovaskularne prevencije. Bez sustavnog nacionalnog programa promicanja kardiovaskularnog zdravlja, s naglaskom na prevencijske mjere, nema daljnjeg napretka u obuzdavanju pobola i smrtnosti od bolesti srca i krvnih žila.
Koji je vaš stručan stav – što su nužni prioriteti potrebni za smanjenje obolijevanja i smrtnosti od kardiovaskularnih bolesti u RH?
Dakle, kao što sam prethodno kazao, prioritet je prevencija. Poznato je da su građani Hrvatske najdeblja nacija Europe. Također, jedna smo od vodećih nacija po neslavnome postotku osoba koje puše duhan. Riječ je o dvama bitnim kardiovaskularnim, ali i općim rizičnim čimbenicima po zdravlje ljudi. Dovoljno je prošetati Amsterdamom ili Kopenhagenom pa vidjeti ogromnu razliku u odnosu na Hrvatsku – gotovo da nema pretilih ljudi, svi tjelesno aktivni, a vidjeti nekoga kako puši na ulici ili u lokalu praktički je nemoguće.
Tlak, dijabetes, masnoće
Nadalje, nismo još uvijek neutralizirali učinke arterijske hipertenzije u populaciji. Hipertenzija se nedostatno otkriva, a i kada se dijagnosticira, mnogi su skloni ne pridržavati se liječenja jer povišen arterijski tlak „ne boli, “ pa zašto onda uzimati nekakve lijekove. Veliki je problem i šećerna bolest, također zanemaren kardiovaskularni rizik. Dovoljno je kazati da otprilike polovica dijabetičara živi s neprepoznatim dijabetesom, sve dok ne nastanu komplikacije. A tada smo zakasnili s pravodobnim liječenjem odnosno preostaje samo saniranje štete. A komplikacije dijabetesa upravno su kardiovaskularne, uključujući srčani i moždani udar.
Još se više zanemaruje nalaz povišenih masnoća u krvi, poglavito opasnoga, aterogenog LDL-kolesterola. Zanemaruje se zdrava prehrana i redovito kretanje, ali i lijekovi koji su široko dostupni i mogu učinkovito regulirati poremećaj metabolizma masti. Paradoksalno jest što su zdrav način života, pa i lijekovi u kardiologiji jeftini i dostupni, a još smo toliko daleko od željenoga iskorjenjivanja najčešćih čimbenika kardiovaskularnog rizika u hrvatskoj populaciji.
Ne obolijevaju samo stariji
Primjećujete li u svojoj praksi neke promjene kad su u pitanju kardiovaskularne bolesti, u smislu obolijevaju li mlađe osobe više nego ranije i sl.?
Radim u najvećoj Klinici za kardiologiju u Hrvatskoj, dakle u tercijarnoj ustanovi u kojoj se koncentriraju najteži kardiološki bolesnici. Ali KBC Zagreb je ujedno i gradska bolnica pa viđamo svakodnevno i raznolike tzv. rutinske pacijente. Dakle, svakoga dana susrećem se sa širokim rasponom kardioloških pacijenata. Bolesti srca i krvnih žila u pravilu su bolesti starijih. Ali nerijetko viđamo i osobe u najproduktivnijem razdoblju života koji podliježu potencijalnom sprječivim bolestima među kojima prednjači infarkt srca. To je ujedno i vodeći uzrok smrti u Republici Hrvatskoj. Epidemiološki podaci ukazuju da u Hrvatskoj ima daleko previše preuranjenog pobola i smrtnosti od bolesti srca. To se tumači zanemarivanjem pravodobnog otkrivanja, otklanjanja i liječenja najčešćih čimbenika rizika koji su odgovorni za više od 70 posto preuranjenih kardiovaskularnih komplikacija.
S obzirom na vaš međunarodni ugled u znanstvenoj i zdravstvenoj zajednici, koja pozitivna iskustva iz drugih zemalja smatrate učinkovitima u smanjenju pobola i smrtnosti od kardiovaskularnih bolesti?
Potrebno je unaprijediti zdravstvenu prosvjećenost naših građana i trajno aktivno promicati kardiovaskularnu prevenciju: kretanje i zdravu prehranu, nepušenje, suzbijanje pretilosti, pravodobno otkrivanje i liječnje hipertenzije, poremećaja metabolizma masnoća kao i šećerne bolesti. Samo to bi bilo dovoljno da se za desetak godina bitno smanje trenutni, nepovoljni pokazatelji kardiovaskularnog zdravlja naše nacije.
Prevencija od vrtićke dobi
Ima li Hrvatska potrebu svojeg, da tako nazovemo, Plana za srce i što bi trebalo činiti/čini njegovu glavnu okosnicu?
Sviđa mi se naziv – „Plan za srce.“ Nemamo ga, a svakako je potreban. Bez sustavnoga plana imamo stihiju i voluntarizam. Sve zemlje koje su se pokazale uspješnima u borbi protiv kardiovaskularnih bolesti, uspjele su upravo temeljem nacionalnog plana kardiovaskularne prevencije – od vrtićke dobi do umirovljeničke. Jedna od okosnica takvoga Plana svakako je zdravstveni odgoj, prevencijski pregledi radi ranog otkrivanja i suzbijanja čimbenika kardiovaskularnog rizika. Prevažnu ulogu igraju i mediji koji trajno moraju poticati i promicati kardiovaskularno zdravlje i kako ga sačuvati. Osim mjera za smanjivanje pojedinačnoga rizika u ljudi, potrebno je prepoznavati i uklanjati neke opće, populacijske rizike. Primjerice, danas je poznato da zagađenost zraka predstavlja bitan populacijski kardiovaskularni rizik.
Bi li bilo korisno za rano otkrivanje srčanog zatajivanja uvođenje NT-proBNP biomarkera na primarnoj razini zdravstvene zaštite?
Jako važno pitanje jer se odnosi na otkrivanje i praćenje zatajivanja srca – važne, opasne i česte bolesti, Od zatajivanja srca boluje barem dva posto naše populacije. Simptomi obično počinju nespecifično, kao zapuhivanje pri tjelesnome naporu katkada i kao osjećaj aritmije. Pacijent može zamijetiti i oticanje nogu, katkada se čuju i hropčići nad plućima, povećana jetra i sl. Sve se to može prepisati i nizu drugih problema, kao što je debljina i manjak kondicije, popuštanje dubokih vena nogu, bronhitis, poremećaj funkcije štitnjače, anemija, bolest jetre. Kada liječnik posumnja na zatajivanje srca, u nas još uvijek šalje bolesnika kardiologu odnosno na ultrazvučni pregled srca. Kasni se u postavljanju dijagnoze i silno se opterećuju često spominjane, preduge liste čekanja na ultrazvuk srca. Nerijetko se prvi puta zatajivanje srca dijagnosticira nakon hitnog prijma u bolnicu, zbog po život opasne akutizacije.
Važan biomarker
Rana pak dijagnoza omogućuje rano započinjanje učinkovitoga liječenja. To bitno može poboljšati preživljavanje, funkcijsku sposobnost i svekoliku kvalitetu života oboljelih od zatajivanja srca. NTproBNP predstavlja biomarker koji ima oko 90 posto ili više kako pozitivnu tako i negativnu predikcijsku vrijednost za otklanjanje odnosno potvrdu dijagnoze zatajivanja srca. Nije samo koristan u dijagnostici nego njegova dinamika koristi i u praćenju tijeka bolesti i prognoze uključujući i preživljavanje. Kao i u procjeni učinkovitosti primjenjenoga liječenja. Spadamo, nažalost, među iznimke u zemljama EU jer u nas NTproBNP nije dostupan za liječnike primarne zdravstvene zaštite.
Hrvatsko kardiološko društvo višekratno je apeliralo da se takva praksa promijeni. Svjetski dan srca dobra je prigoda, da osim primicanja kardiovaskularnog zdravlja i prevencije kardiovaskularnih bolesti, ponovno ukažemo na vrijednost NTproBNP-a u otkrivanju i liječenju zatajivanja srca, koje se s pravom naziva najčešćom zloćudnom bolešću današnjice. Ovaj biomarker nije dovoljno imati na raspolaganju u kardiološkim bolničkim i polikliničkim ustanovama, nego svakako i u primarnoj zdravstvenoj zaštiti.
Saznaj sve o zdravlju srca u specijalnom izdanju.
