S više od dvije tisuće preminulih od raka debelog crijeva godišnje, kako stoji u bazi podataka Europske Komisije, procjena smrtnosti od ove bolesti u EU 27 lani najviša je upravo u Hrvatskoj. Nakon raka pluća ovo je druga najsmrtonosnija onkološka bolest te sedmi uzrok svih smrti u našoj zemlji, podaci su HZJZ-a. Nedovoljan odaziv na Nacionalni program ranog otkrivanja raka debelog crijeva, mitovima koji prate ovu bolest, ali i kolonoskopiji kao iznimno važnoj u dijagnostici, ali i liječenju, neki su od detektiranih problema. Na njih je odgovorila liječnička struka na tribini „Odazovi se za život!“, održanoj ovaj utorak u Osijeku. Važne poruke tom su prilikom uputili stručnjaci iz KBC-a Osijek – doc.dr.sc. Ilijan Tomaš, dr.med., pročelnik Zavoda za onkologiju, dr.sc. Borna Kovačić, dr.med., voditelj Zavoda za abdominalnu kirurgiju te dr. Vladimir Borzan, spec. interne medicine, subspec. gastroenterologije i hepatologije te obiteljska liječnica, dr. Ljiljana Ćenan.
Odazvati se na program
– Ovo je najčešći i najzloćudniji karcinom, a nažalost i među najsmrtnijima. Hrvatska je u najlošijem stanju i prema najnovijim podacima godišnje oboli oko 3500 sugrađana, a u istom vremenskom razdoblju prevelik broj, njih oko 2000, premine. Kad je u pitanju spol, muškarci, njih oko 2000 oboljeva od raka debeloga crijeva, a žena oko 1500. Djelomično sustav, ali i pojedinac glavni su razlozi za ove poražavajuće podatke. Sustav je omogućio Nacionalni program za rano otkrivanje raka debelog crijeva no premali je odaziv – pojašnjava dr. Tomaš.
Usporedio je odaziv na Nacionalni program za rano otkrivanje raka dojke gdje je odaziv veći od 60 posto i smrtnost u padu. Nažalost, dodaje, s rakom debeloga crijeva to nije slučaj. Ističe da je, ako se rak otkrije na vrijeme, veća šansa izlječenja. Figurativno, kaže, zabijanjem glave u pijesak i izbjegavanjem odlaska liječniku, građani se dovode u situaciju da su neizlječivi, odnosno da im se dostupnim tretmanima tek produžuje život.
Važnost prehrane
Najugroženija je dobna skupina iznad 50 godina života, a koju i obuhvaća spomenuti Nacionalni program. Nažalost, ugrožene su i mlađe populacije i svatko bi, savjetuje dr. Tomaš, trebao odraditi test na okultno krvarenje u stolici što nije invazivna pretraga, a može spasiti život. Ističe i važnost zdrave prehrane te životnih navika. Kad je prehrana u pitanju, dr. Tomaš preporučuje konzumaciju one s vlaknima te što više voća i povrća. No, najvažnije je, dodaje, podići svjesnost o raku debelog crijeva kod svakog pojedinca. Kako kod onih koji su u probiru za Nacionalni program, tako i kod mlađih osoba.
Oprez na simptome
Prema smjernicama, naglasio je dr. Borzan, dobna granica za kolonoskopiju spušta se ako bolesnici imaju u obitelji nekog od člana u prvoj liniji koji je obolio od ove bolesti i trebaju se kontrolirati već od 45. godine života. Ukoliko su bila oboljela dva člana u obitelji odnosno bliskom srodstvu granica je 40 godina života. Preporuka je učiniti kontrolu deset godina otkad je član obitelji najranije dobio rak debelog crijeva. Dr. Borzan uz sve navedeno vezano uz hranu, naglašava da je ona industrijski prerađena najopasnija, a kad je u pitanju kava, preporučuje najviše dvije do tri dnevno. Na pitanje prvih simptoma, odgovara:
– Nama je cilj da do njih uopće ne dođe nego da djelujemo preventivno. Ne smijemo zaboraviti da se uklanjanjem polipa prevenira rak debelog crijeva. Ako do simptoma već i dođe, to su krvarenje iz debelog crijeva, gubitak tjelesne mase, slabokrvnost, bolovi te izmjene frekvencije stolice, od proljeva do opstipacije – ističe dr. Borzan.
Nažalost, ljudi se mahom javljaju već u poodmakloj fazi bolesti, potvrdio je dr. Kovačić. Tada, kaže, liječnici čine sve što je u njihovoj moći i za što je potreban radikalniji tip liječenja. Kod takvih bolesnika, kaže, manja je mogućnost minimalnog invazivnog operativnog zahvata pa i onog laparoskopskog.
Strah od dijagnoze
– Ne smijemo zaboraviti da su u ranoj fazi otkrivanja raka debelog crijeva šanse za petogodišnje preživljenje veće od 90 posto. Kod uznapredovalog tumora te su šanse 70. A u slučajevima raka s metastazama tek deset posto. Kod nas je s lokalno uznapredovalim tumorom više od 50 posto ukupnog broja bolesnika – ističe dr. Kovačić.
Obiteljska liječnica, dr. Ljiljana Ćenan, iskustveno kaže kako pacijenti strahuju od dijagnoze onkološke bolesti. Za to smo, smatra, svi krivi jer godinama govorimo o raku kao nečemu konačnom i smrtonosnom. Medicina je strahovito napredovala u području onkologije pa bojazan od dijagnoze, kaže, više ne smije biti na prvome mjestu.
– Mi kao struka i društvo to nismo adekvatno popratili i dovoljno glasno i jasno dali pacijentima do znanja da dijagnoza raka više ne znači smrtnu presudu. Kao i da je ključno vrijeme postavljanja dijagnoze – zaključila je dr. Ćenan. Svi okupljeni liječnici na tribini apelirali su na pravovremeno javljanje liječniku.
