Ako se u nečemu Hrvatska može pohvaliti da je najbolja na prostoru cijele jugoistočne Europe, to je samodostatnost krvnih zaliha! Hvalevrijedan podatak iznio je Josip Jelić, predsjednik Hrvatskog Crvenog križa koji ističe da je takva situacija već godinama. To znači da je i za vrijeme Domovinskog rata Hrvatska imala dovoljno krvi za svakog pacijenta. Naravno, stanje sa zalihama krvi, kaže, neprestano se mijenja, ovisno o potrebama i realizacijama darivanja. No ističe da svih 109 društava Crvenog križa predano organizira promidžbu i darivanje krvi.
Samodostatni desetljećima
- Otkako je darivanje krvi i organizaciju preuzeo Crveni križ još 1953. godine, stvari se kreću u dobrome smjeru. Samodostatni smo postali još 1975. godine. Mnoge države pitale su nas kako uspjevamo. Tako je zahvaljujući dobroj organizaciji i naravno, dobrovoljnim darivateljima. Moram naglasiti da smo čak i tijekom Domovinskoga rata operirali 35 tisuća ranjenika i potrošili oko 1,5 milijun doza krvi.
U to vrijeme naši susjedi, konkretno Italija, Slovenija, Mađarska, Austrija, ali i drugi smatrali su da nećemo moći sami te su ponudili pomoć u slučaju da krvi ne bude dovoljno. Međutim, nisu morali slati jer smo, zahvaljujući naravno i lokalnim transfuzijama, ali i našim darivateljima, uspjeli namiriti sve potrebe – priča Jelić. Ispričavši i osobnu situaciju kad je kao liječnik 1975. doživio da su mu dva pacijenta preminula tijekom reanimacije jer nije bilo krvi. Doživio je, kaže, takav šok i stres da se više nego sto posto dao u poboljšanje organizacije darivanja krvi.
Krvotok solidarnosti
Hrvatska je samodostatna po tome pitanju što je, ističe, rijetkost u drugim zemljama. Uz činjenicu da nitko više nije preminuo odnosno da nijedna operacija nije odgođena zbog nedostatka krvi, kaže, važno je naglasiti i da je veliku ulogu odigrao krvotok solidarnosti. Ako su se u nekom dijelu Hrvatske zalihe krvi potrošile, kaže, uskočilo se i uskače se iz drugih centara.
U prvom redu to je Slavonija, dodaje Jelić. Daje primjer da su tijekom pandemije dobrovoljni davatelji krvi s područja Osijeka i Slavonije premašili kvotu zaliha krvi za 40 posto. Također, 1992., prisjeća se, slavonskobrodska bolnica imala je 17700 ranjenika i za njih je bilo potrebno šest tona krvi. Brođani i okolica, ističe, tada su osigurali sve potrebne količine. Najveći je fenomen, kaže nadalje, činjenica da su za vukovarske ranjenike, njih čak 1500, organizirane akcije dobrovoljnog darivanja krvi u kućama i podrumima. I ta je akcija uspješno završila. Nakon 30 i više godina, kaže Jelić, situacija se nije promijenila, a krvotok solidarnosti više je nego uspješan.
Ljeti manje zaliha krvi
- Godinu dana unaprijed znamo koliko je potrebno doza. To bude oko 200 tisuća. Znamo za koja su područja apeli veći, primjerice za Rijeku i Split i ako negdje, rekao bih, „zaškripi“, druga društva pomognu. Krvotok solidarnosti fantastično funkcionira. Od ukupno potrebite krvi, tih 200 tisuća godišnje, 80 posto skupi Hrvatski Crveni križ, a ostalo Zavod za transfuziju u Zagrebu. Potrebe su sve veće jer morate računati na to da transplantacija u Hrvatskoj napreduje. Primjerice za transplantaciju jetre morate imati 15 doza krvi i još toliko za rezervu, pojašnjava Jelić. Dodaje da se situacija sa zalihama krvi mijenja tijekom ljetnih mjeseci radi turizma.
Uz ostale slučajeve kad su zalihe krvi potrebne, kaže Jelić, to je razdoblje kad su apeli za dobrovoljno davanje krvi povećani. No valja voditi računa i o tome da krv ima svoj vijek trajanja - tri tjedna. Stoga Hrvatski Crveni križ ima svoj barometar kretanja prema krvnim grupama. Primijete li da je neka od grupa na kritičnoj razini, apelirat će na darivatelje s tom krvnom grupom. Na osnovu barometra ide se, kaže, i u dodatna pozivanja darivatelja.
Stranci ne smiju donirati
Inače, nema pravila vezanih za nedostatak određene krvne grupe iako je pretežito deficit krvne grupe 0. To je logično jer davatelj s tom krvnom grupom može dati krv svakome, no primiti isključivo svoju. Valja imati i na umu da, primjerice, stranci kojih je u Hrvatskoj sve veći broj, ne smiju darivati krv zbog činjenice da nije poznato u kakvom su okruženju ranije bili.
- Jako vodimo računa o sigurnosti primatelja krvi. Kad su u pitanju stranci, mi ne možemo znati kakve su, recimo to tako, egzotične bolesti imali. Prisjetimo se samo zika virusa, virusa Zapadnog Nila i sl., a da biste dali krv, morate biti potpuno zdravi. Također, ako netko iz Hrvatske želi dati krv uvijek ga pitamo je li putovao i u koje zemlje. Netko može donijeti virus, a da i nije toga svjestan. Stoga je nužan dodatni način provjere kako bi sve prošlo u redu, kaže Jelić koji će 9. svibnja biti prisutan na odlikovanju dobrovoljnih davatelja krvi. Odlikovanje Danice Hrvatske s likom Katarine Zrinske, kaže, visoko je odlikovanje i njemu je čast, ističe, što će biti dijelom odlikovanja ukupno 176 dobrovoljnih darivatelja.
- Svaki od tih muškaraca dao je 45 litara svoje krvi, žene zbog opravdanog razloga nešto manje. Jako sam ponosan na sve. Mnoge zemlje nemaju tu blagodat kao što je mi imamo zahvaljujući najprije darivateljima, a potom i dobroj organizaciji i samom pristupu za ove akcije koje život znače, zaključio je Jelić.
