Odnos između problema sa spavanjem i učestalosti moždanog udara tema je mnogih istraživanja. Jedno od posljednjih tvrdi kako više problema sa spavanjem donosi veću vjerojatnost moždanog udara. Ova studija objavljena je u časopisu Neurology.
Neurokirurg dr. Adi Iyer iz Zdravstvenog centra Providence Saint John u Santa Monici rekao je za Medical News Today (MNT) da je loš san vjerojatno popratna pojava poznatih čimbenika rizika za moždani udar kao što su pretilost, starija dob i konzumiranje alkohola.
Za potrebe studije su analizirali zdravstvene podatke 1799 sudionika koji su doživjeli ishemijski moždani udar.
Također su analizirali podatke 439 ljudi koji su doživjeli krvarenje u moždanom tkivu te 4496 kontrolnih sudionika iste dobi i spola. Prosječna dob sudionika bila je 62 godine.
Višestruki problemi
Istraživači su od sudionika tražili da opišu svoje navike spavanja, uključujući trajanje i kvalitetu sna tijekom mjeseca prije moždanog udara. Pokazalo se da su višestruki problemi sa spavanjem povezani s povećanom učestalošću moždanog udara.
Točnije, oni koji su spavali manje od pet sati noću imali su tri puta veću vjerojatnost za moždani udar od onih koji su spavali sedam sati. Rizik od moždanog udara udvostručio se i za one koji su spavali više od devet sati u usporedbi s onima koji su spavali sedam sati.
Apneja za vrijeme spavanja povezana je s trostruko većim rizikom od moždanog udara.
Rezultati su ostali valjan i naikon što su kontrolirani potencijalni ometajući faktori poput depresije i konzumacije alkohola.
Dr. Thomas Kilkenny, direktor Instituta za medicinu spavanja pri Sveučilišnoj bolnici Staten Island, objasnio je za MNT da je 80 posto sna kod odraslih osoba ne-REM faza. Tijekom tog vremena kardiovaskularni sustav kontrolira autonomni živčani sustav koji smanjuje krvni tlak, otkucaje srca i kardiovaskularno opterećenje. Ti čimbenici, istaknuo je, imaju zaštitni učinak na zdravlje kardiovaskularnog sustava. Dodao je da poremećaji spavanja, uključujući apneju, nesanicu i smjenski rad, mogu narušiti zaštitni učinak smanjenjem vremena provedenog u ne-REM fazi sna. Kada se to dogodi, dolazi do značajnog povećanja stresa na kardiovaskularni sustav.
Zaključci studije bi trebali biti “poziv na buđenje” za pacijente i liječnike o važnosti dobrog sna. I poticaj liječnicima da pitaju pacijente o navikama spavanja. O spavanju se rijetko raspravlja rutinski u ordinaciji. A liječnici možda propuštaju priliku da poboljšaju zdravlje svojih pacijenata ranijim otkrivanjem poremećaja spavanja, upozorio je.
