Prof. Petar Kos o multiorganskim oštećenjima kod kroničnog covida

Datum:

Što covid odnosno virus koji je njegov uzročnik radi ljudskom organizmu? U pandemiji stručnjaci su korak po korak došli do boljeg razumijevanja.
O tome je govorio prof dr. sc. Petar Kes, internist nefrolog iz Vinogradske, na Četvrtom simpoziju o covidu i postcovidu u neurologiji.
Virus je uzrok akutnog respiratornog sindroma i 79 posto sličan je virusu koji je izazvao epidemiju bolesti nazvane „žuta pneumonija“, a 50 posto sličan virusu koji je uzrokovao epidemiju bolesti MRS.
Kod mnogih bolesnika doveo je do fatalnih posljedica uzrokujući multiorganska zatajenja. Kod drugih čak i kad simptomi nisu bili jako izraženi ostavio je trajne posljedice jer se negdje u organizmu sačuvao na mjestima poput rezervoara.

Rezervoari virusa u organizmu su razlog što produženi covid može biti razoran ili dugotrajan.

Prva žrtva stanice dišnog sustava

Vežući se šiljkom za posebne stanične receptore nazvane ACE2 prodire u stanice koje ih imaju najviše, multiplicira se u stanici. Mijenja RNA i biva otpušten iz stanice koju prethodno razori. Tako su prvi red „žrtava“ stanice s visokim stupnjem ACE2 receptora, i one su uzročniku covida, prva i najpogodnija žrtva. Na stanicu u koju prodre virus ima izravni citotoksičan učinak.
U cijeli su proces, kako kaže prof. dr. Kes uključeni i neki mehanizmi i elementi imunološkog odgovora. Primjerice, interferon alfa. Glavna mu je uloga da organizam pripremi za obranu i spriječi multipliciranje virusa. No, virus ga neutralizira. Tako da do njegove reakcije dolazi kasno ili na kraju ciklusa koji uzročnik bolesti prolazi. Pa je spriječena njegova svrsishodnost. U slučaju kasnog odgovora on pak može biti tako jak da izazove citokinsku oluju koja je po život opasno stanje.

Asimptomatski oblik bolesti isto može biti težak

Tako dolazi do autodestrukcije tkiva i organa, nastaje upalna ozljeda stanica. Povećava se propusnost krvnih žila i mogućnost tromboze. Dolazi do oštećenja sustava koagulacije.
Sljedeći ključni mehanizam je oštećenje endotelnih stanica. Endotelne stanice su stanice epitela koji oblaže unutarnju površinu organa poput srca, krvnih i limfnih žila i drugih. Upala koja potom nastaje također pojačava rizik od tromboze i kardiovaskularnih incidenata sve do moždanog i srčanog udara, plućne embolije i sličnih stanja.
Tako mogu biti oštećeni svi organski sustavi.
Kako je u mnogim slučajevima dominirala upala pluća nepoznatog porijekla, često su tek kasnije bila vidljiva raznolika oštećenja. Poput, primjerice oštećenja bubrežnog sustava. Sve do zatajenja.
– Moguće je da se mnoga stanja događaju asimptomatski i da sva međustanja nisu vidljiva, kaže prof. dr. Kes. Tako da se nije ni primijetilo koliko je teške posljedice na neke organe i organske sustave infekcija ostavila.

Respiratorne smetnje najvidljivije

Naravno, često su kod svih tih stanja najizraženije bile respiratorne smetnje. Ako su bile teške nije odmah uočena sva nastala šteta na drugim organima.
Nije samo virus taj koji čini štetu, nego i djelovanje virusa tamo gdje već postoji bolest, poput dijabetesa, pretilosti, koronarne – prepoznate ili neprepoznate bolesti. Obično su u pitanju osobe starije životne dobi koje mogu uz djelovanje virusa fatalno završiti.
Ipak, teški oblik bolesti i smrtni ishod događao se i kod mlađih osoba bez bolesti.

Srčani i krvožilni sustav

Organski sustavi i organi koji su prvi izravno ili neizravno, akutno ili kronično zahvaćeni bolešću, a prvi su na udaru, su oni čije stanice imaju najviše ACE2 receptora. Dišni sustav, alveole pluća, što je jako smanjilo difuzijski kapacitet bolesnika, uočen je kod 47 posto oboljelih. Temeljna je šteta u opstruktivnim promjenama.
Fibroza pluća je također jedna od posljedica. Nedostatak intenzivista i nedostatak  informacija o bolesti, mogao je rezultirati štetom i kod primjene respiratora.
– Srčani i krvožilni sustav jedna su od žrtava virusa. On naime, objašnjava prof. dr. Kes, ima veliki afinitet za kardiomiocite, srčane stanice u koje prodire, razmnožava se i može teško oštetiti taj organ.

Iz obdukcija su oštećenja srca nađena u oko 60 posto bolesnika s težim oblikom covid  bolesti.

Ozdravljenje, ako se virus očisti

Kod dijela bolesnika dolazi do čišćenja virusa iz stanica. To omogućuje da čovjek ozdravi i da organi ne pretrpe veću štetu. Tamo gdje je srčani mišić teže pogođen ili su ostali rezervoari virusa, može doći do teško oslabljenog srca i drugih komplikacija.
Nedostatak kisika, nekontrolirani imunološki odgovor koji se zove citokinska oluja, sve moguće varijante srčanih bolesti, zloćudne aritmije, koronarni problemi, mogu voditi sve do fatalnog kardiogenog šoka.
Virus koji uzrokuje covid bolest, ima akutna svojstva zaposjesti živce i uništavati ih, od centralnog (mozak i moždina) do perifernog živčanog sustava (ostali živci). Posredno, remeteći uobičajene mehanizme funkcioniranja živčanog sustava, mogu se razviti teške neurološke komplikacije.

Živčani sustav pod snažnim udarom

Tromboza, meningoencefalitis, polineuropatije, samo su neki od brojnih mogućih ishoda. Virus može izazvati i pojavu miastenije gravis. Virus može selektivno utjecati na značajna oštećenja mozga.
Akutni respiratorni distres sindrom, pokreće kaskadu zbivanja koja pogađaju mnoge organe. A hipoksija, nedostatak kisika, može također rezultirati teškim posljedicama. Teški edem pluća, edem mozga, samo su neke od njih.
Zbog vrlo intenzivne upale i koagulopatije, venska tromboza i moždani udar sljedeće su moguće posljedice.
Postcovid sindrom pogodio je mnoge oboljele. Najčešći simptomi na koje su se tužili bolesnici bez prethodne neurološke bolesti čak 6 mjeseci po otpustu iz bolnice brojni su. Njih 34 posto žalilo se na kronični umor. Poremećaj spavanja i oštećenje pamćenja imalo je 30 posto oboljelih.
Parestezije, gubitak osjeta na pojedinim područjima izazvan oštećenjima živaca, prijavilo je 18,3 posto bolesnika. Gubitak osjeta njuha i 6 mjeseci nakon bolesti imalo je 16,5 posto.

Gotovo svaki treći oboljeli depresivan

Depresiju ili anksioznost prijavilo je 26 posto osoba. A drugi su bili pogođeni nestabilnošću u hodu, padovima. S mialgijama tj. bolovima u mišićima 6 mjeseci nakon prebolijevanja još se borilo 29,6 posto preboljelih. Ukupno od svih preboljelih 36 posto njih ima širok spektar neuroloških simptoma.
Covid je utjecao i na pogoršanje demencija, Alzheimerove i Parkinsonove bolesti.
– I nakon 12 tjedana od bolesti kod mladih prethodno zdravih ljudi postcovid simptomi znaju biti jako teški, naglašava prof. dr. Kes.
Mokraćni sustav jedna je od lakih meta virusa. Jednako tako i probavni. Osobito su pogođena crijeva, jetra, gušterača. Kao posljedica covida zabilježena je šećerna bolest, ozbiljne komplikacije s imunosnim sustavom te reprodukcijskim sustavom u obliku steriliteta osobito kod muškaraca.
Žrtve covida su svi osjetni organi, naglašeno i oči sa zamagljenim vidom i konjuktivitisom kao posljedicom.

Srce i bubrezi rezervoari virusa

– Tako premda je covid primarno opisan kao bolest s teškim akutnim respiratornim sindromom imamo više nego široko sistemsko očitovanje bolesti, kaže prof. dr. Kes. Nulta točka jesu pluća i dišna cijev, ali srce i bubrezi mogu ostati rezervoari virusa.
Izvorišta dugog ili kroničnoga covida identificirani su studijama. U 43 posto slučajeva to su probavni organi s poremećajem stolice.

Uz to jetra i gušterača u oko 7,3 posto slučajeva. Dodatne probavne probleme ima oko 16 posto oboljelih. U oko 26 posto slučajeva dišni te spolni organi pretežno muškaraca. U 24 posto slučajeva to je živčani sustav. U 25 posto slučajeva mokraćni sustav. U 12,6 posto slučajeva izvorište kroničnog covida su osjetni organi i oči, a u 10,5 posto slučajeva imunološki sustav. Koža i masno tkivo nisu pošteđeni jer su izvorište dugog postcovida u 6,3 posto slučajeva.
Iza loših ishoda i dugog covida, zaključuje prof. dr. Kes, stoji nekoliko glavnih razloga. Oštećenje organa iz akutne faze infekcije. Manifestacije dugog teškog upalnog stanja. Imunološki košmar u obliku pretjeranog ili zakašnjelog imunološkog odgovora. Ili, već postojeće kronične bolesti.

Rizik od autoimunih bolesti

Između ostaloga, u posljedice ide i povećan rizik od autoimunih bolesti te smanjenje očekivanog životnog vijeka zbog prerane smrti.
Do ugrožavanja očekivanog životnog vijeka i prerane smrti u 2020. godini nije došlo u 5 država: Novom Zelandu, Tajlandu, Islandu, Južnoj Koreji i Norveškoj gdje su se na različite načine vrlo strogo i disciplinirano provodile mjere zaštite i zabrana.
U 31 zemlji izgubljeno je 28 milijuna godina života! Najveće smanjenje očekivanog životnog vijeka zabilježeno je u Rusiji, SAD-u, Bugarskoj, Litvi, Čileu i Španjolskoj.

Podijelite objavu:

Popularno

Ostalo
Related

Psihologinja Žauhar: Slobodne aktivnosti djetetu pomoći odabrati, a ne birati

Slobodne aktivnosti trebale bi biti dio odrastanja. No, kako...

Hrvatski program ranog otkrivanja raka pluća provodit će se u cijeloj EU!

U jeku pandemije Hrvatska je započela s provođenjem programa...

Bez radioizotopa dijagnostika i terapija su nezamislive

Nuklearna medicina je specijalistička grana medicine koja koristi radioaktivne...

Program preventivne edukacije Zavoda za javno zdravstvo Zagrebačke županije

Zavod za javno zdravstvo Zagrebačke županije nastavlja provoditi edukaciju...