Nema na svijetu edukacije koja ikome treba objasniti kako se nijednog čovjeka ne smije gušiti jastukom. I to je sve oko "slučaja Jankomir". Navodnici su tu s itekakvim razlogom jer smrt Kristiana Josipa Periša u bolnici nije slučajna. Nažalost ili nasreću zbog objave Jutarnjeg lista sa snimkom video nadzora cijeli svijet može vidjeti kako je ovaj mladić umro. U bolničkom krevetu. Nasreću i na muku njegove obitelji jer nema riječi kojima se može opisati što i kako osjeća majka, otac, obitelj gledajući posljednje minute svojeg djeteta. Nasreću jer zbog te snimke, neće se morati boriti s usmenim opisima i pratećom papirologijom. Jer je do snimke već započelo "neslužbeno" iznošenje kakav je bio pokojni. Kao da bolnica pa tako i psihijatrija imaju kriterije za pogodnog pacijenta! Otkad je to psihijatrija mjesto gdje se primaju recimo "stabilni muškarci do 90 kilograma, s odjećom i obućom, stabilnim prihodom i koji su se sami dovezli, u novijem autu, po mogućnosti dizel"?! Reakcije svih odgovornih, pri čemu same funkcije nose odgovornost, u najmanju su ruku žalosne. I pokazuju dokud smo mi svi skupa došli. Smrću ovog čovjeka, također, mačku o rep mogu objesiti svu (revijalnu) priču o mentalnom zdravlju.
Sućut obitelji i prijateljima pokojnog Kristiana, njemu spokoj i mir duši.
