Nedavna tribina Udruge Ritam srca u Splitu aktualizirala je temu iznenadne srčane smrti, a među zanimljivim stručnjacima posebnu pažnju izazvala je splitska dr. Nina Berović, kardiologinja KBC-a Split jer uz prevenciju, od velike je važnosti pravovremena pomoć u spašavanju života.
O simptomima moguće bolesti srca razgovarati s liječnikom
Dr. Berović otkrijte nam koji su simptomi kod osobe kojoj prijeti iznenadna srčana smrt?
Iznenadna srčana smrt ili iznenadni srčani zastoj zovu se iznenadnim upravo jer ih je često nemoguće predvidjeti. Jedan od važnijih uzroka je aterosklerotska bolest srčanih arterija. Ponekad pacijenti kao upozoravajući simptom koji prethodi naglom srčenom zastoju imaju bol u prsima tupog karaktera ili žareća, a može se širiti u ramena, leđa ili donju čeljust. Ponekad imaju osjećaj prijetećeg gubitka svijesti uz lupanje srca kao simptom maligne srčane aritmije. Moram napomenuti da svi ovi simptomi mogu ujedno biti i simptomi posve bezazlenih stanja.
Jesu li bezazleni ili nisu, procijenit će liječnik. Ono što možemo poduzeti u smislu prevencije su zdrave životne navike – nepušenje, održavanje idealne tjelesne težine, kretanje i fizička aktivnost, zdrava prehrana s naglaskom na poznavanje svojih vrijednosti kolesterola i liječenje ukoliko je to potrebno.
Nažalost, u mladih osoba i djece s iznenadnim srčanim zastojem u podlozi se ne nalazi koronarna aterosklerotska bolest već prirođene bolesti kanalopatije ili kardiomiopatije od kojih se neke mogu otkriti prethodnim probirom. Takav probir koji uključuje osobnu i obiteljsku anamnezu, pregled te EKG provodi se u sportaša koji su izloženi iznimnim fizičkim naporima.
Upute: kako građani mogu pomoći osobi sa srčanim zastojem
Kako laici mogu pomoći osobi kod srčanog zastoja, kako primijeniti reanimaciju?
Laici koji se nađu u blizini osobe sa naglim srčanim zastojem čine vrlo važnu kariku u lancu preživljavanja takve osobe. Njihova brza i pravilna reakcija je iznimno važna. Važno je ostati pribran te pozvati službu hitne medicinske pomoći na 112 ili 194. Mobilni telefon ostaviti pored sebe sa uključenim zvučnikom tako da možemo imati obje ruke slobodne dok slušamo upute dispečera hitne pomoći.
Iznenadni srčani zastoj je stanje sa iznimno visokom smrtnošću koja raste sa svakom minutom dodatnih 10 posto. Tome je tako jer je mozak vrlo osjetljiv organ na izostanak cirkulacije i dopreme kisika. Već nakon nekoliko minuta zastoja srca nastaju privremena, a potom i trajna oštećenja mozga, u konačnici vrlo brzo nastupa smrt.
Uloga laika sastoji se u tome da se pravilnom masažom srca osigura cirkulacija u onoj mjeri u kojoj je potrebno da mozak dobiva dovoljno kisika i preživi do dolaska hitne medicinske pomoći. Zapravo laici masažom srca, ako je izvedena pravilno i s dovoljno dubokim pritiskom i dovoljno brzom frekvencijom, “kupuju” vrijeme do defibrilacije. Poboljšavaju šanse žrtve naglog srčanog zastoja da preživi do dolaska u bolnicu i da njezin ishod bude dobar u smislu preživljenja i neurološkog stanja.
Zapravo laici masažom srca, ako je izvedena pravilno i s dovoljno dubokim pritiskom i dovoljno brzom frekvencijom, “kupuju” vrijeme do defibrilacije.
Masira se pritiskom na sredinu prsnog koša, to jest na sredini prsne kosti, a za masažu se upotrebljava korijen dlana, odnosno obje ruke koje su stavljene jedna poviše druge. Pritom je važno da su nam ruke ispružene u laktovima te da smo nagnuti iznad žrtve koja je obično na podu na način da su nam rame, lakat i ručni zglob u jednoj vertikalnoj osovini. To radimo da bismo upotrijebili svu težinu svog tijela za dovoljno jaki pritisak kojim se prsna kost mora uleći pet do šest centimetara.
Pritiske je potrebno izvoditi frekvencijom od otprilike 100 do 120 pritisaka u minuti. Ta frekvencija odgovara upravo ritmu pjesme grupe Bee Gees “Staying alive” koju i svjetska reanimatološka udruga koristi u edukacijama za laike kao podsjetnik kojom brzinom moramo masirati srce.
Umjetno disanje trebaju davati samo stručno obučene osobe
Znači li to kako se više ne primjenjuje tehnika umjetnog disanja “usta na usta”?
Davno naučena tehnika umjetnog disanja napuštena je tijekom pandemije kada je zbog sigurnosnih razloga laicima savjetovano da isključivo masiraju srce. Tada se pokazalo da primjena kompresija prsnog koša ili masaže srca bez umjetnog disanja polučuje iste rezultate što se tiče preživljenja, te je umjetno disanje izbačeno iz smjernica europskog reanimatološkog društva za 2021. za laike. Odnosno za osobe koje nisu obučene za mjere oživljavanja. Umjetno disanje i dalje se provodi ukoliko reanimaciju izvode obučene osobe.
Interes lokalnih zajednica za edukaciju oživljavanja
Kao kardiologinja provodite i edukacije o oživljavanju među stanovništvom. Kako ljudi reagiraju, jesu li spremni učiti i primijeniti znanje?
Zadnje dvije godine sudjelujem u radu udruge Zdravi dan u sklopu koje provodimo projekt nazvan “Svatko može spasiti jedan život”. Radi se o projektu obučavanja laika odnosno osoba koje nisu zdravstveni djelatnici u mjerama oživljavanja i pomoći kod naglog srčanog zastoja.
Moram reći da su stanovnici, osobito manjih lokalnih zajednica, izuzetno zainteresirani za provedbu takve edukacije. Odaziv je dobar, ali time obuhvaćamo samo jedan manji udio stanovništva. Za prave rezultate bilo bi potrebno uvrstiti takvu edukaciju u program srednjoškolskog obrazovanja i provoditi sustavno edukaciju djece u školama kako bismo stvorili generaciju građana koji će biti dovoljno samouvjereni i osposobljeni pomoći ukoliko se u blizini dogodi nagli srčani zastoj.
Skandinavske zemlje koje provode takav program edukacije imaju dvostruko manju smrtnost od vanbolničkog iznenadnog srčanog zastoja.
Skandinavske zemlje koje provode takav program edukacije imaju dvostruko manju smrtnost od vanbolničkog iznenadnog srčanog zastoja. Naše Ministarstvo obrazovanja propisalo je pružanje prve pomoći kao međupredmetnu temu u kurikulumu za učenike šestih i sedmih razreda osnovne škole te prvog i drugog razreda srednje škole. Međutim, iskustvo mene kao roditelja, a i brojnih drugih roditelja s kojima sam imala priliku razgovarati pokazuje da se ta nastava ne provodi.
Automatskih defibrilatora nedovoljno, treba nazvati 112
Nedavno smo na tribini u Splitu čuli zabrinjavajući podatak kako u Hrvatskoj ima nešto više od 700 vanjskih defibirilatora dok je u Americi jedan defribilator na 300 stanovnika.
Čini se da se potreba za većim brojem defibrilatora godinama provlači kao tek deklarativna, jer na terenu ih nema dovoljno?
Ministarstvo zdravlja je s Hrvatskim zavodom za hitnu medicinu (HZHM) i Hrvatskim zavodom za javno zdravstvo 2013. pokrenuo program javno dostupne rane defibrilacije “Pokreni srce – spasi život” u sklopu kojeg je u mreži Hrvatskog zavoda za hitnu medicinu postavljeno 195 defibrilatora.
Taj broj je kroz godine porastao na 647 registriranih uređaja, s napomenom da postoji određeni broj uređaja koji su nabavljeni privatnom inicijativom i nisu uneseni u taj registar. Iako zakonski postoji obaveza kupca defibrilatora da ga prijavi u mrežu HZHM. Svakako je taj broj nedostatan. Smatra se da bi za uspješan program javno dostupne defibrilacije trebalo imati po jedan defibrilator na svakih otprilike 100 metara ili 1,5 minutu brzog hoda.
Kao što sam naglasila, pravilna masaža prsnog koša je kupovina vremena do dolaska defibrilatora jer samo defibrilacija prekida srčani zastoj i vraća srce u normalni ritam.
Budući da je i urbanim sredinama vrlo teško organizirati službu hitne pomoći na način da može doći do žrtve unutar idealnih četiri do šest minuta, automatski defibrilatori namijenjeni laicima smanjuju vrijeme čekanja na defibrilaciju.
Ne mogu dovoljno naglasiti važnost edukacije građana i njihovu osviještenost. Ni veliki broj defibrilatora koji su postavljeni neće smanjiti smrtnost od iznenadnog zastoja ako ih nitko ne upotrijebi.
Radi se o uređajima koji su namijenjeni laicima, za koje nije potrebna nikakva posebna edukacija te su sigurni i laki za rukovanje, a kada se uključe daju glasovne upute na hrvatskom jeziku putem zvučnika.
Ne mogu dovoljno naglasiti važnost edukacije građana i njihovu osviještenost. Ni veliki broj defibrilatora koji su postavljeni neće smanjiti smrtnost od iznenadnog zastoja ako ih nitko ne upotrijebi.
Zabrinjavajući je i podatak kako primjerice u Splitsko-dalmatinskoj županiji ima tek 45 defibrilatora, a i o lokacijama tih 45 uređaja u javnosti se ne zna dovoljno?
Kao što ste rekli, i u Splitsko-dalmatinskoj županiji, kao i u ostatku Hrvatske, je premali broj tih uređaja. Njihov raspored javno je dostupan na stranicama Hrvatskog zavoda za hitnu medicinu. Propisano je njihovo primjereno označavanje, ali vrlo često je to nedovoljno.
Naravno da u trenutku kad svjedočite naglom srčanom zastoju nećete pretraživati po internetu gdje se nalazi najbliži automatski defibrilator. Pozivom na 112 dobit ćete službu Hitne koja će vas uputiti na najbliži uređaj. Nažalost, bili smo svjedoci i situacija gdje je dispečer hitne uputio osobu na najbliži defibrilator međutim njegova kutija bila je prazna odnosno otuđen je s javne površine.
