U liječničkim, trkačkim, ali i gastro krugovima u Osijeku, Slavoniji i šire, nema tko nije čuo za dr. Dragana Maloševca, specijalistu hitne medicine i djelatnika Zavoda za hitnu medicinu Osječko-baranjske županije. Osim kao liječnik u ekipi na terenu, radi i u prijavno-dojavnoj jedinici te je voditelj ispostave Hitne u Đakovu.
Davno je bilo, kaže, kad je na Medicinskom fakultetu u Zagrebu diplomirao, a prije sedam godina položio je i specijalistički ispit.
Od zagrebačkog liječnika do osječkog “hitnjaka“
I dok će se liječnici uglavnom odlučivati za specijalizaciju u drugim granama medicine, Maloševac kaže da ga je u medicinu takoreći gurnuo život, iako je istovremeno upisao i studirao biologiju na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu. Ipak, medicinska biologija ostala je samo želja, a on se potrudio da si, uz stručno vođen posao kao „hitnjak“, ostvari brojne druge želje.
– Kako sam općenito svestran, od samog početka hitna medicina nametnula se kao moj jedini izbor. Prije 25 godina radio sam kao liječnik opće medicine u Zagrebu. Potom je krenula priča da će krenuti specijalizacija iz hitne medicine, a prednost će imati djelatnici vanbolničke hitne. Dao sam otkaz i otišao živjeti i raditi kao liječnik hitne medicine u Županju, a prve specijalizacije raspisane su tek 2013. kad sam radio u Zavodu za hitnu medicinu Osječko-baranjske županije pa sam napustio vanbolničku hitnu i prešao u KBC Osijek. Specijalizacija je bila presudna da se iz Zagreba definitivno preselim u Osijek, kaže Maloševac-
I danas katkad na početku smjene iziđe na teren, a u bazu se vrati tek kad smjena završi. I u OHBP-u, prisjeća se, znalo je biti i po 200-tinjak pacijenata dnevno.
Nema ljepšeg osjećaja od onog kad shvatite da ste nekom pomogli i spasili ga svojim znanjem i iskustvom.
Kao problem ističe što pacijenti koji nisu hitni nepotrebno oduzimaju vrijeme liječnicima i ozbiljno ugroženim pacijentima. Iako bi puno toga mogli riješiti u ambulantama obiteljske medicine, mnogi, reći će, iskorištavaju hitnu. No, to nije samo problem u Hrvatskoj, već i u većini europskih zemalja.
I nakon teške ozljede trči polumaratone
Fizička aktivnost koja je neminovan dio njegova posla, ne prestaje ni nakon smjene. Naime, Maloševac se prije 15ak godina počeo baviti trčanjem. Član je Atletskog kluba Sljeme i Triatlon kluba Swibir. Dosad je istrčao 159 polumaratona. Kad je prije sedam godina doživio tešku ozljedu i izgubio funkciju lijeve noge ni nakon šestomjesečnog učenja ponovnog hodanja, nije odustao.
Od te ozljede istrčao je 30 polumaratona, a uspješno je završio i dosta zahtjevnu half ironman triatlonsku utrku. Kaže spor je no trči, što mu je jedino bitno. Trenutno se priprema za polumaraton u Crikvenici, njemu inače peti u tom gradu. Ovaj 160. polumaraton lijepo je rođendansko iznenađenje, budući da se održava na njegov rođendan. Fizička je aktivnost, ističe, jako bitna za zdravlje. Svoj život stoga ne bi mogao zamisliti bez sportskih aktivnosti. Ponosan je što je potaknuo brojne prijatelje i poznanike na rekreativno trčanje.

Uz sve obveze na poslu i trčanje, ovaj svestrani liječnik specijalizirao se i za – pizze. Naime, nakon što je na svom Facebook profilu počeo pisati kratke osvrte na pizzerije koje je posjetio, tri godine poslije na Indexu piše kolumne “Lovac na pizze“.
– Pizza je svojstveni fenomen. Inače sam odrastao u Zagrebu u vrijeme otvaranja kultnih pizzerija poput Purgera, Dvojke, Šestina, Zadra, Kamenitih vrata i 4. Lovca. Samo par ulaza od mog haustora nalazile su se Šestine, prva zagrebačka pizzerija s pravom krušnom peći. Često sam s prijateljima odlazio u Šestine, Dvojku i Kamenita vrata. To je period u kojem mi se pizza zavukla pod kožu, kaže.
Kad bih se vratio u prošlost, opet bih postupio isto i izabrao hitnu.
Autići, umjetničke slike, futsal i “Kolega hitnjak“
I kad bismo mislili da je to sve od njegovih hobija, prevarili bismo se. Naime, posjeduje veliku kolekciju die cast modela autića i član je Kluba kolekcionara autića iz Osijeka. Voli čitati i ima veliku zbirku knjiga, kao i kolekciju umjetničkih slika. Voli i pisanje pa je s kolegom, osječkim liječnikom Igorom Bereckim napravio stranicu “Kolega hitnjak“ koja ima više od 30 tisuća pratitelja.
– Ondje na duhovit način pišemo upravo o hitnoj medicini. Najviše se šalimo na naš račun. Htjeli smo na jednostavan i duhovit način prikazati našu stranu priče, opisati neobične i nesvakidašnje situacije koje se događaju liječnicima na terenu. Uz sve to želim biti društveno koristan pa se uvijek poprilično angažiram u sredini u kojoj živim. Budući da sam se bavio nogometom i malim nogometom, a jako volim futsal dosta sam se angažirao i u tom segmentu pa sam već dugi niz godina službeni liječnik malonogometnog kluba Osijek Kandit. Pratim ih već desetak godina. Bez obzira što sam rođeni Zagrepčanin koji od malih nogu navija za Dinamo, u futsalu sam i srcem i dušom uz osječke malonogometne haklere, naglašava Maloševac. Na skoroj utakmici osječkih i zagrebačkih igrača futsala sjedit će uz članove stručnog stožera i igrače Osijek Kandita.

Istinska ljubav prema medicini i edukaciji mladih liječnika
No, ono što ga najviše ispunjava jest pomaganje ljudima što ističe kao lijepu stranu svog posla. U hitnoj medicini, kaže, svojim znanjem i postupanjem može se puno učiniti i pomoći vitalno ugroženim ljudima.
– Nema ljepšeg osjećaja od onog kad shvatite da ste nekom pomogli i spasili ga svojim znanjem i iskustvom. Dodatno me ispunjava što sam u Zavodu angažiran u edukacijama mladih liječnika. To je isto lijep osjećaj pomaganja i prenošenja znanja mladim kolegama. Sve u svemu, hitna je medicina vrlo bitan segment mog života. Kad bih se vratio u prošlost, opet bih postupio isto i izabrao hitnu, zaključuje ovaj svestrani i omiljen liječnik.
“Društvene mreže su i blagoslov i prokletstvo”
Maloševac svakodnevno prati aktualna zbivanja, a svoja zapažanja i to pogotovo društvene devijacije kojih je nažalost, kaže, sve više, često komentira na društvenim mrežama. Kaže da su društvene mreže dvosjekli mač – istovremeno blagoslov i prokletstvo.
– One su dobar izvor informacija i dosta snažan korektiv društvenih mjerila vrijednosti. Ali su istovromeno i poligon za raznorazne skupine i pojedince koje ih koriste za ublažavanje vlastitih frustracija te promoviranje pogrešnih, štetnih i nakaradnih životnih stavova, ocjenjuje.
Upravo je, naglašava, zbog angažmana na društvenim mrežama prolazio jako teško razdoblje tijekom protekle pandemije, zajedno sa svojom obitelji. Pratio je sve od prvog dana, pisao o trenutnoj situaciji i saznanjima vezanim uz COVID-19. Tada je radio na OHBP-u KBC-a Osijek, ali i u bolnici Našice koja je bila kovid bolnica. Pregledao je i liječio stotine teško oboljelih od korone.
– Želio sam svojim objavama ukazati na ozbiljnost situacije, dati korisne savjete te sam sustavno pisao o važnosti pridržavanja epidemioloških mjera. Time sam došao na nišan raznoraznim teoretičarima zavjera i antivakserima koji su negirali pandemiju, a mene su nazivali plaćenikom i prodanom dušom, kaže Maloševac.
Mislim da su liječnici i znanstvenici na neki način dužni angažirati se na društvenim mrežama te iznositi korisne informacije, savjete i saznanja.
Ružan period pandemije
Dodajući kako su ga ljudi bez imalo temeljnog znanja, koji doslovno ne znaju razliku između virusa i bakterije, sustavno vrijeđali, prozivali, omalovažavali i prijetili. Pričali su o novom svjetskom poretku, nekakvoj agendi, eksperimentalnim cjepivima u kojima se nalaze čipovi za praćenje i slične budalaštine i stvarali su atmosferu straha, a Maloševac je dobio stotine ružnih poruka i prijetnji.
– Nema kome me nisu prijavili. Naravno, nisam nikome ostao dužan. Takvih se besprizornih likova ni najmanje ne bojim. Ne bih širio ovu priču, mislim da ti teoretičari zavjera i neuki kočničari civilizacijskog napretka ne zaslužuju veću pozornost. Sada je taj ružni period iza mene, a kad bih se vratio na početak postupio bih opet potpuno isto. Mislim da su liječnici i znanstvenici na neki način dužni angažirati se na društvenim mrežama te iznositi korisne informacije, savjete i saznanja, reći će.
Nerijetko na svom Facebook profilu napiše nešto korisno vezano uz hitnu medicinu ili medicinu općenito. Nešto što će laiku pomoći kad mu zatreba medicinska pomoć. Ne smatra se influencerom, nisu mu bitni lajkovi i pratitelji, ali voli biti aktivan i pisati o stvarima koje ga zanimaju i koje prati.











