Specijalistica medicinskog prava, dr. Natalia Bralić, pojašnjava što znači pravo pacijenta na povjerljivost. Kako ostvariti ovo definirano pravo te kako uopće znati da li smo kao pacijenti i kada zakinuti za pravo na povjerljivost.
Što je pravo na povjerljivost?
Povjerljivost možemo protumačiti kao zabranu dijeljenja podataka koji se odnose na stanje zdravlja pacijenta od dijagnostike do samog liječenja.
Kako pacijent može zaštititi to svoje pravo?
Sam pacijent ima to pravo, ali ga on ne može štititi već to pravo štite svi djelatnici koji pružaju zdravstvenu uslugu. Pacijent ima pravo dati usmenu ili pisanu izjavu o osobama koje mogu biti obaviještene o njegovom zdravstvenom stanju.
Koje su točno informacije o pacijentu povjerljive?
Povjerljive su sve informacije o zdravstvenom stanju određenog pacijenta koje je liječnik ili drugo medicinsko osoblje prikupilo.
Kako pacijent treba reagirati kada shvati da mu je povrijeđeno pravo na povjerljivost?
Kao i kod povrede bilo kojeg drugog prava tako što će ustanovi koja mu je povrijedila pravo izreći usmenu ili pismenu pritužbu.
Povrjeđuju li liječnici to pravo pacijentu kada primjerice, doduše bez otkrivanja identiteta, medijima iznose njegovo zdravstveno stanje u slučaju kada je nastradao u nekom javnom događaju?
Nažalost, poštovati privatnost pacijenta u današnje vrijeme predstavlja veliki izazov. Zaštita liječničke tajne postaje sve teža zbog same kompjuterizacije medicinske dokumentacije i elektroničke obrade podataka. U taj su proces uključeni ne samo liječnici, medicinske sestre i tehničari nego i nezdravstveno osoblje primjerice informatičari. U praksi bi trebala postojati određena moralna odgovornost svih skupa bez obzira na djelatnosti kojom se bavimo. Potrebno je uključiti što više snaga u promociju profesionalnog ponašanja ne samo zdravstvenih djelatnika već i ostalih struka.
