Briga za zdravlje kreće od najranije dobi i kućnog odgoja. Ukoliko je kvalitetno usmjeravanje o brizi za zdravlje ipak izostalo ili smo ga sami zapostavili odluku za zdravlje možemo iznova donijeti u bilo kojoj dobi. Za stjecanje nove navike neophodno nam je od tri do šest tjedana, kaže dr. Marin Šutalo, liječnik na Objedinjenom hitnom prijamu Opće županijske bolnice u Našicama.
Medicina i sport
Ovaj mladi liječnik spojio je medicinu sa svojim iskustvom sportaša. Odnosno trenera odbojke i osobe predane japanskim borilačkim vještinama kao što su jiu jitsu i ninjutsu. Opisuje ih idealnima za sjedinjenje psihičkog i fizičkog zdravlja. Dr. Šutalo uvjeren je kako se s brigom za zdravlje kreće u djetinjstvu kroz tri postulata: higijena, prehrana i kretanje odnosno fizička aktivnost.
– Danas su ljudi sve više uvjereni kako bi brigu za njihovo zdravlje trebao voditi samo liječnik odnosno zdravstveni sustav. No, postoje uvijek dva elementa. Onaj unutarnji gdje se mi sami trebamo brinuti za svoje zdravlje i vanjski gdje postoje ljudi koji se trebaju brinuti za naše zdravlje. Tu treba postojati neko sjedinjenje. Stoga je najvažnije s osvještavanjem brige za zdravlje početi još kod male djece. Kako bismo dobili samosvjesne odrasle osobe koji znaju da sve kreće od njih samih. Stvar koje možda nisu svjesni ni mnogi roditelji je da je prvi korak u očuvanju zdravlja djeteta svladavanje higijene – od pranja ruku do pranja zubiju.
Nemamo element posta
Nakon osobne higijene tu je prehrana. Danas je hrana svima dostupna, a zbog toga nemamo više element posta i zahvalnosti za male stvari. I konzumiramo ju u velikim količinama umjesto koliko nam treba. Koncept raznolikosti u prehrani je vrlo bitan. Ali djecu ne treba tjerati da jedu nešto što ne vole već im osmisliti izazov da probaju nove stvari.
Kad nam je hrana dostupna više nemamo motiva da se krećemo i lovimo ju. To je onda i znatno manje fizičkih aktivnosti. Djeci je biološki uvjetovano da se kreću i istražuju. No, po uzoru na starije sjedi. Djecu treba aktivirati, voditi ih u parkove, na treninge, u šetnje… Dijete će lutati svuda i bitno mu je da zna da je roditelj tamo negdje i da se može vratiti. Treba pustiti njihov istraživački duh. Kroz moju praksu treniranja djece uvijek se vidi koliko je dijete samo aktivno. Nikada sva djeca neće biti jednaka kod motoričkih vještina, ali im moramo dati mogućnost da istraže što sve mogu, napominje 32godišnji liječnik.
Odluka pa akcija
Kaže i kako činjenica da možda sami nismo dobili ovakve temelje u djetinjstvu ili smo ih putem zaboravili uvijek možemo vratiti na put brige o vlastitom zdravlju kroz prehranu i fizičku aktivnost.
– Nakon početne odluke najvažnija stvar je akcija. Za usvajanje neke nove navike je potrebno tri do šest tjedana. Tada nam ona postoje prirodnija, smanjuje se otpor prema akciji i nema negativnih misli. Nakon tog vremena mozak prihvaća novi način funkcioniranja. Vrijeme koje prođe od donošenja odluke do akcije varira. Kako bismo mjerili svoj uspjeh uvijek uzimamo neke fizičke parametre, broj na vagi ili broj centimetara. Stoga je dobro voditi dnevnik da bi svaki dan zapisali kako se osjećamo. To možemo usporediti za godinu dana i vidjeti što se promijenilo. Najčešće se mijenja naš cjelokupni stav i pogled na stvari. Ovakve odluke ne utječu samo na fizičko zdravlje već i puno važnije na psihičko. Tako, primjerice osobno iako radim 24satne smjene na hitnom prijamu nakon povratka iz smjene nastojim ne propustiti trening. Razlog je i što si dnevne zadatke ne postavljam kao obaveze nego kao ciljeve. Obaveze su vam mrske, ali cilj uvijek želite ostvariti jer vam je izazov.
Kod mene nema otpora odlaska na trening jer je to moj dnevni cilj. Svakome kažem da treba dovoljno puta doživjeti ono “ne da mi se ići na trening”, ali unatoč tome otići. Jer taj osjećaj nakon treninga kada se poslože hormoni i taj osjećaj pobjede nad samim sobom nemjerljiv je s odmorom ispred TV-a poručuje dr. Šutalo.
