Dežurne ordinacije obiteljske medicine ovih dana broje više pacijenata koji žele prevenirati ili “u kratkom roku” zaliječiti bolest. Tako bi se osigurali za mirnih sedam ili deset dana ljetovanja. Među njima su i roditelji koji strahuju kako bi se dijete moglo razboljeti baš tijekom ljetovanja. Pa u ordinacije stižu kako bi zatražili “rezervne” antibiotike. O tom problemu za portalzdravlje.hr govori obiteljski liječnik prof. dr. sc. Rudika Gmajnić.
Odobrenje za more
– Svi smo svjesni da je godišnji odmor nešto što jedva čekamo. Ali i da cijene ljetovanja nisu male i da se baš tih sedam dana mi ili netko od obitelji razboli uistinu nitko ne želi. No, ipak upiti koje kao liječnici dobivamo i to “samo zbog ljetovanja” pokazuju da smo svi skupa malo poremetili sustav vrijednosti. Osobno svjedočim situacijama kada dolaze roditelji s djetetom “jer ono samo malo kašljuca”. Traže moje odobrenje da ipak idu na more. No, mole me i da im prepišem antibiotik, da ga imaju u rezervi za “ne daj Bože”.
Mama je ta koja će onda na moru procijeniti treba li djetetu ili ne antibiotik. Meni je jasno da je doći do liječnika na moru često teško i da nitko ne želi temperaturu i osjećati se bespomoćno s bolesnim djetetom, ali ne možemo davati antibiotike kao bombone. Roditelji danas previše inzistiraju na antibioticima i kada im kažemo kako on uopće nije potreban dobivamo pitanje “ a kako vi znate da je virusna, a ne bakterijska upala”. Mislim da mi s više desetljeća rada u ambulanti ipak to još znamo prepoznati. A ako i ne znamo uvijek postoje rezultati laboratorija odnosno vađenja krvi. Antibiotik nije čarobni lijek koji nam pomaže da čudotvorno ozdravimo od svih bolesti.
I na moru moramo biti roditelji. Biti roditelj znači snižavati temperaturu oblozima, biti noću nekada i ispovraćan i popišken. Ne postoji uvijek čarobna tableta pa da dijete do ujutro bude zdravo i ne kvari nam godišnji.
Mali organizam isto treba vremena da se oporavi. Često nam stižu i mailovi s ljetovanja s fotografijama različitih povreda i porezotina i sa upitima “smije li se dijete kupati”. No, razmislite, kada dijete kod kuće padne s bicikla, ako nema većih povreda, držite li ga sedam dana u kući ili je poslijepodne svojim aktivnostima?! Ponašajmo se kao i kod kuće. Ako dijete samo želi ponovno u vodu i ne smeta mu što ga morska voda peče, onda će vodootporni flaster biti dovoljan, priča prof. Gmajnić.
Zaboravljaju na tekućinu
S duge strane ovaj liječnik, s gotovo 40 godina iskustva u praksi, upozorava i kako roditelji zaboravljaju djeci dati dovoljno tekućine.
– Mi se danas izrugujemo kako su ljudi ranije nosili na plažu hladnjake s voćem, sendvičima i sokovima. No, danas idemo u drugu krajnost, pa djeci dajemo napitke iz obližnjeg kafića s deset kocki leda. Ili ono što me uvijek šokira kada vidim da dijete od tri godine pije mineralnu gaziranu vodu.
Također se djeca drže tih deset dana po cijele dane na plažama jer je neophodno iskoristi svaki trenutak ljetovanja. To je suludo.
Mislim da bismo svi skupa trebali biti malo opušteniji. Dijete smije i malo šmrcati i porezati se na moru. Temperatura koja traje do tri dana i može se snižavati antipireticima također nije razlog da odmah jurimo liječniku. Isto vrijedi i za odrasle. Naime, dolaze nam odrasli pacijenti s hipertenzijom koji traže da im tijekom ljetovanja pojačamo terapiju. Jer eto “susjeda na moru uzima veću dozu” i bolje joj je. Takve stvari ne dolaze u obzir. Osluškujte svoj organizam, uzimajte redovitu terapiju. Ne radite stvari samo zato što ste na godišnjem odmoru. Ako vam ne pašu dozvolite i svom tijelu da se odmori. Pa ako se razboli da onda i ozdravi u potrebnom vremenu, poručuje ovaj specijalist obiteljske medicine.
