U usnoj šupljini otkriveno je preko 750 različitih bakterijskih vrsta. Mnoge od njih čine fiziološku oralnu floru i štite nas od bolesti. Međutim, kada dođe do promjene sastava oralne flore i/ili do enormnog povećanja broja mikroorganizama, parodontna tkiva reagiraju upalnom reakcijom. Mikroorganizmi naseljavaju tvrde zubne površine, krunu i korijen zuba izazivajući upalu na marginalnim dijelovima parodonta- na gingivi pa se taj početni oblik bolesti naziva gingivitis. Ako se gingivitis liječi, u većini slučajeva dolazi do potpune remisije bolesti i ne dolazi do gubitka parodontnih tkiva, objašnjava.
Loša oralna higijena, uvijek će uzrokovati upalu parodontnih tkiva odnosno bolest koja se zove gingivitis. Kod nekih ljudi gingivitis može prijeći u parodontitis, ako bakterije prodiru ispod površine gingive i nasele površine korijena zuba pa se upalni odgovor domaćina osim u gingivi, proširi i na dublje strukture parodontnih tkiva, parodontni ligament i kost. Ovakve upalne promjene više nisu reverzibilne, uzrokuju trajni gubitak i redukciju parodontnih tkiva te nastaje parodontitis. Parodontitis se javlja u različitim stupnjevima težine, ovisno o zahvaćenosti tkiva pa razlikujemo blagi, umjereni ili uznapredovali oblik.
Genetska pozadina
U nekim obiteljima ova se bolest javlja češće i sve je više dokaza o genetskoj pozadini parodontitisa.
Parodontitis je bolest odraslih ljudi i najčešće se javlja iza 35. godine života, iako se može javiti i ranije. Ako se javi u adolescentskoj i mladenačkoj dobi, često ima brzu progresiju te uzrokuje veliki gubitak parodontnih tkiva. Ovakvi slučajevi često su povezani s genetskim nasljeđem i imaju nepovoljniju dugoročnu prognozu.
Klimanje i ispadanje zubi znakovi su uznapredovalog oblika parodontitisa. Parodontitis je kronična upalna bolest potpornog aparata zuba, odnosno tkiva koji održavaju zube u čeljusti. Kod uznapredovalih oblika bolesti, upala uzrokuje gubitak potpornih tkiva što posljedično dovodi do manje stabilnosti zubi, klimanja i konačno, u najtežim slučajevima i ispadanja zubi.
Parodontitis se često ne prepozna u ranim fazama jer je to bolest koja ne boli. Rani simptomi su krvarenje i povlačenje desni, pojava crnih trokuta između zubi te ponekad i neugodan zadah.
Ako se bolest pravovremeno dijagnosticira i liječi, naglašava dr. Roguljić, može se maksimalno usporiti njezin tijek i tako dugoročno sačuvati v zube. Nadalje, kako je bolest karakterizirana fazama remisije i egzacerbacije pacijenti bi trebali biti u stalnom sustavu kontrola. Kod ovakvih situacija prevencija parodontnih bolesti je moguća i vrlo uspješna. Na prvom mjestu to bi trebala biti edukacija o važnosti provođenja svakodnevne oralne higijene.
Oralna higijena
Oralno higijenske navike trebale bi se usađivati djeci od najranije dobi jer dobra oralna higijena može osigurati izostanak karijesa i gingivitisa kod velikog broja ljudi.
Najznačajniji čimbenici rizika za parodontitis su pušenje i nekontrolirani dijabetes iako i neke kronične bolesti kao što su kardiovaskularne, bubrežne i neurološke mogu biti povezane s parodontitisom. Naime, poznato je da bakterije plaka koje se smatraju uzročnicima parodontitisa ulaze preko krvnih žila parodonta u sistemsku cirkulaciju i mogu oštetiti udaljena tkiva i organe. Zato liječenja parodontitisa nije samo važno za očuvanje zubi, žvačne, govorne i estetske funkcije, već doprinosi i očuvanju općeg zdravlja pojedinca, zaključuje dr. Roguljić.
