U Dubrovnik dolazi zahvaljujući projektima grada Dubrovnika “Integracija refleksa po Masgutovoj metodi” i “Skalin bliže clju”. Provjerili smo zbog čega su roditelji oduševljeni ovo metodom i na koji način rehabilitator Karanfiloski radi s djecom.
-Ovo je Masgutova metoda neurorazvojne integracije refleksa. To je relativno nova metoda koja se brzo širi u svijetu. Dr. Svetlana Masgutova je u SAD-u, a njezina učenja temelje se na znanjima psihologa Leva Vygotskog i Jeana Piageta koji su istražujući reflekse, a dr. Masgutova ta je znanja proširila i ima znanja o cjelokupnom funkcioniranju tijela, pa je svaki tečaj koji pohađam jedno malo blago koje se može iskoristiti kao alat za pomoć djeci. To je moj osjećaj, ali i ono što vidim kroz rad s djecom. Najviše volim raditi s malenom djecom od rođenja. Odmah nakon porođaja ili tijekom trudnoće s majkom ako je dijete neurorizično. Od prvog mjeseca nadalje se postižu najbolji rezultati u ranoj intervenciji. Naravno da radim i s djecom vrtićkog doba, školarcima, mladima, ali i npr s vrhunskim sportašima kako bi poboljšali njihove rezultate.
Koji su to problemi i što radite s djecom?
-Radim od djece s Down sindromom, cerebralnom paralizom, poremećajem govora, djecom iz spektra autizma… Široka je lepeza djece s teškoćama koja može naći koristi od ove metode. Radi se na poboljšanju općenitog funkcioniranja djeteta. Dolaze djeca koja kasne u razvoju. Npr. ako dijete ne može puzati dok je malo. Mi zaista pospješujemo tu vještinu Bauerovog refleksa puzanja (spontano puzanje), pa dijete puno ranije propuže. Kada se razvije ta motorika, stvaraju se nove veze u mozgu, sinapse, pa je razvoj puno lakši. Počinje se raditi na hodanju, pa na razvoju govora, redom, po etapama. Mogu vam dati primjer. Radio sam s djevojčicom kojoj je dijagnosticirana cerebralna paraliza. Radili smo više od pet godina. Dijete je k meni došlo s dvije godine. Nije puzalo, nije hodalo, govor nije bio razvijen, a intelektualni razvoj je bio jako loš.. Bila je loš kandidat. Integrirali smo refleks po refleks. Dijete je počelo puzati, prohodalo je, počelo je samostalno sjediti… Danas govori, ima redovan intelektualni razvoj, pohađalo je redovan vrtić, a pretpostavljam danas već i redovnu školu. Neke motoričke smetnje su ostale, ali je danas dijete pokretno i samostalno, a od prvotne prognoze smo došli do zavidne situacije u kojoj dijete može imati normalan život. Moram reći da je to dijete sigurno u sebi imalo i potencijale da se to napravi, ali zasigurno je ova metoda jedan link koji nedostaje i koji pospješuje ostale metode rada unutar stručnog tima s kojim se dijete susreće.
Način rada je jednostavan, dodiruju se i lagano masiraju određeni dijelovi tijela ?
-Radi se rukama, ne koriste se nikakvi aparati, a to su vježbe pri kojima se tijelo postavlja u određeni položaj kako bi se refleks integrirao i ponavljaju se po nekoliko puta. Postoji određeni pritisak koji treba napraviti na određeni dio tijela i tako se refleks po refleks integrira. Radi se osnovna baza tijela za svaki zreliji pokret, a to utječe i na motoriku i kognitivni razvoj, hormonalni razvoj, emocionalni. Metoda je biopsihološki dobro potkovana i točno se zna koji dio tijela, kakav pokret i koliko puta treba ponoviti, koji živac tu prolazi, što se izlučuje na tom dijelu. Ušlo se u korijen problema i tu su i najveći rezultati.
To o čemu govorite su zapravo primarni refleksi?
-Da, to su urođeni refleksi, ali radimo i na cjeloživotnim refleksima koji se stječu tijekom životnog razvoja, dok su za tu primarnu bazu urođeni refleksi najbitniji i to nam je osnova. Jako sam zadovoljan rezultatima i koliko god da je skupo educirati se o ovoj metodi, nije mi teško jer su rezultati vrlo brzo vidljivi. Do sada sam imao barem 10 edukacija s po 40-ak sati. U SAD-u je otvorena i posebna specijalizacija za ranu intervenciju upravo u tom području. Htio bih reći kako mi se čini da mi u sustavu imamo novca za ovakva usavršavanja, ali ga trebamo bolje usmjeriti u nove metode rada koje imaju dobre rezultate.
