Pojedina istraživanja pokazuju da je polovina stanovnika naše države zdravstveno nepismena. Ovoj tematici posljednjih godina posebno se posvetila i ugledna specijalistica interne medicine i subspecijalistica nefrologije u KB Merkur te profesorica na Katedri za patofiziologiju MEF u Osijeku, prof.dr.sc. Lada Zibar. Upravo na ovu temu nedavno je održala i predavanje na kongresu OSCON 2022. u Osijeku što nam je bio povod za razgovor.
Možete li nam nešto reći o istraživanju i rezultatima o zdravstvenoj pismenosti u RH koje ste dobili?
-Moje zanimanje za tematiku zdravstvene pismenosti je počelo prije desetak godina i otada sam povremeno angažirana u istraživanjima i komentiranjima zdravstvene pismenosti. U početku sam se trudila pronaći alat za procjenu i španjolski mi se upitnik učinio najprikladnijim. Naravno da su danas u medicini najprivlačnija i najdostupnija i najzastupljenija sredstva kojima se koristi englesko govorno područje, no to je za hrvatski jezik teško primjenjivo.
Validiran upitnik
Procjena zdravstvene pismenosti u engleskom jeziku uključuje poznavanje pravilnog pisanja toga jezika. Dok je hrvatski jezik pisan fonetički i potrebno je poznavanje glasova određene riječi i pisanja slova da bi bila zadovoljena elementarna pismenost. Za razliku od engleskoga. Tako da sam sa studentima prevela španjolski upitnik ili bolje rečeno oni su ga preveli, uz moju manju pomoć. Koristili smo metodiku prijevoda koja je standard u takvim situacijama. I uspjeli smo validirati hrvatski prijevod što je u znanstvenoistraživačkom radu važno kako bi bilo relevantno. Ta je validacija učinjena i objavljena sa studentima medicine Medicinskog fakulteta Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku. Prvi uzorak ispitanika pokazao je da je zdravstvena pismenost zadovoljavajuća u nešto manje od polovice ispitanika. I to je ono što smo i očekivali, ali bi nam bilo drago da smo u pretpostavkama pogriješili.
Zdravstvena pismenost je kvaliteta o kojoj moramo voditi računa u medicinskom postupanju i moramo raditi na unaprjeđenju iste. Po meni, „od kolijevke pa do groba“, odnosno od vrtića do mirovnih domova.
Iako je vaše istraživanje na manjem uzorku, rekli ste da ne odstupa od nacionalnog istraživanja jedne agencije?
-Sasvim nedavno sam pročitala da je jedna agencija (tako da mi se čini da se tu ne radi o znanstvenoistraživačkom radu) na reprezentativnom uzorku hrvatske populacije jednim drugim upitnikom procijenila da je u Hrvatskoj više od 50 posto zdravstveno nepismenih. Dakle, slično našem rezultatu.
Bez usporedivih rezultata
Kakva je zdravstvena pismenost u Hrvatskoj u odnosu na statistiku država EU?
-Nažalost o ovome nema puno usporedivih i relevantnih izvješća. Ako za usporedbu uzmemo istraživanje u europskim zemljama iz 2012. te ako samo usporedimo postotke zdravstveno pismenih, uz ograničenje usporedivosti različitih metoda istraživanja, tada se čini da je Hrvatska u nekom europskom prosjeku. Iz dostupnih podataka može se komentirati da ipak nije slična Nizozemskoj no nije daleko od recimo Austrije.
Što je ikterus
Dali ste i neke zanimljive primjere, ali i iznijeli podatke kako u zdravstvenoj (ne)pismenosti često iznenade i visokoobrazovani..možete li nam dati neke zanimljive, ali i iznenađujuće primjere?
-Da, mi s druge strane zdravstvenog sustava nemamo osjećaj za ono što se laiku (ne) podrazumijeva. Pa nas je bilo iznenadilo da nijedan naš ispitanik iz prvog istraživanja, neovisno o stupnju naobrazbe (ipak, među njima nitko nije bio medicinske/zdravstvene struke), nije znao što je ikterus (žutica), a nama to baš i nije neki strani izraz. Pretpostavljam da ga medicinari doživljavaju nekako svakodnevnim poput npr. frakture (prijeloma). Ispada da nije tako. I s jedne strane se u komunikaciji moramo više prilagoditi zdravstvenoj (ne)pismenosti pacijenata. A s druge trebamo uložiti veći trud u zdravstveno obrazovanje na nacionalnoj razini. Primjera nepoznavanja elementarnih postulata zdravlja je u dnevnom radu mnogo. Poput, npr. bolesnika koji se nakon bubrežne transplantacije pretjerano udebljao “kako bi bubreg bio u loju“ jer je mislio da tako treba.
Možda da kažemo zašto je zdravstvena pismenost bitna i što bi se zapravo moglo i trebalo poduzeti za ovu vrstu opismenjivanja?
-Zdravstvena pismenost je bitna za postupanje i bitna je za zdravstvene ishode. Danas pacijent mora odlučivati o svome liječenju, a te odluke mora donositi informirano. Postavlja se pitanje relevantnosti informiranog pristanka ako on, s obzirom na to da ima nedostatnu zdravstvenu pismenost, nedovoljno razumije informaciju na temelju koje pristaje ili ne pristaje na medicinski postupak. Postoji uputa da bi pisani materijali s informacijama za pacijente trebali biti na razini šestog razreda osnovne škole. Što se tiče ishoda medicinskih postupaka dokazano je zdravstvena nepismenost povezana s većom učestalošću i samih bolesti i njihovih ishoda. Osobito je to prikazano u istraživanjima za epidemije kroničnih nezaraznih bolesti – srčanožilnih, šećerne bolesti i pretilosti.
Pitanje ekonomičnosti
Ono na što mi još nismo dovoljno navikli je i pitanje ekonomičnosti u zdravstvu. U tom pogledu trebam naglasiti da manje zdravstveno pismeni češće koriste kojekakve zdravstvene usluge povezane s troškovima. Ono što primjećujem iz svakodnevne prakse je da postoji problem i u motivaciji samih pacijenata koji katkad vole ostati u neznanju. Ponekad iz inercije, a ponekad jer je možda tako lakše podnositi bolest.
Vjerujem da je ipak bolje više znati i znanjem postići zdraviji život i uspješnije liječenje.
Povećanje zdravstvene pismenosti bi trebalo biti dijelom strukturirane zdravstvene politike.
I u suradnji s politikom u školstvu. Najbolje je naći dobre uzore i postupati na način na koji postupaju oni s dobrim rezultatima. Kao više-manje u svemu. Svakako bi ova naobrazba predstavljala preventivu u zdravstvu, a držim da je ona ključna. Onako jednostavno, bolje je sprječavati požar nego gasiti vatru. Ništa novo, samo nam predugo treba za realizaciju.
