Zbog koji problema se ljudi najčešće javljaju neurologu?
– Najčešće bolne tegobe kod osoba koji dolaze u neurološku ambulantu su bolovi u vratu i slabinskoj kralježnici. Raspon promjena je od spondilodegenerativnih promjena do oštećenja intervertebralnog diska. Dijagnosticiranje ovih promjena je moguće jer postoje dijagnostičke mogućnosti- od RTG do MR (magnetne rezonancije). Najčešće se navedene promjene nalaze kod osoba oba spola iznad 50 godina, iako je sve više primjetna pojava tegoba i prije te dobi. Mogućnosti liječenja su višestruke: od nesteroidnoih upalnih lijekova za smirivanje bolova, fizikalne terapije, kiropraktike, akupunkture, medicinske masaže do neurokirurškog operacijskog liječenja. Time se postiže značajna uspješnost liječenja i vraćanje osobama sposobnosti za svakodnevni život. U sprječavanju, odnosno bolje rečeno usporavanju navedenih degenerativnih promjena svakako je tjelesna aktivnost jedan od oblika zdravog življenja, ne dobivati na tjelesnoj masi, nastojati smanjiti sjedalački način življenja.
Koliko su česti neurološki poremećaji kod reumatskih bolesti’
– Najistaknutija obilježja neurološkog poremećaja u reumatskim bolestima uključuju moždanu ishemiju, polineuropatiju i psihijatrijske simptome.
Malo je podataka dostupno o prevalence neuroloških bolesti u bolesnika s reumatološkom dijagnozom. Prema nekim studijama oko 11 posto bolesnika je imalo reumatski ili autoimuni poremećaj izravno povezan s njihovom neurološkom dijagnozom. Najčešće bolesti su Sjögrenov sindrom (3 posto) i prisutnost lupus antikoagulansa (3 posto). Spektar poremećaja uključivao je moždani udar, demenciju, migrenu.
Reumatoidni artritis (RA) ima širok spektar neuroloških stanja, uključujući perifernu neuropatiju, encefalopatiju, mijelopatiju, vaskulitis koji uzrokuje neuropatiju i moždani udar, miozitis.
Sistemski lupus (SLE) ima česte neurološke manifestacije. Najčešća stanja su psihijatrijski poremećaji, demencija i epileptički napadaji, iako se javljaju i poremećaji živaca-polineuropatija.
Sjögrenov sindrom od neuroloških poremećaja uključuju polineuropatiju, zahvaćenost leđne moždinei i najčešće, kognitivnu disfunkciju.
Polimiozitis se može povezati sa sklerodermijom, a rijetko može u sklerodermiji nastati upala mozga, brahijalna pleksopatija i progresivna atrofija mozga.
U kliničkoj praksi najčešće se susreću tzv. kanalikularni sindromi-oštećenje perifernih živaca, a najčešće se radi o oštećenju nervusa medianusa.
Veliki je broj ljudi koji imaju probleme s vrtoglavicom, je li posjet neurologu dobro rješenje?
– Vrtoglavica pogađa oko 15 posto do više od 20 posto odraslih osoba godišnje. Vestibularna vrtoglavica čini oko četvrtinu bolesnika i ima 12-mjesečnu prevalenciju od 5 posto i godišnju incidenciju od 1,4 posto. Prevalencija raste s godinama i oko dva do tri puta je veća kod žena nego kod muškaraca. Visoka je prevalencija benigne paroksizmalne pozicijske vrtoglavice (BPPV) i vestibularne migrene (VM), kao i pridružene anksioznosti na razini populacije.
Vrtoglavica ima tzv. središnje i periferne uzroke. Uzroci središnje vrtoglavice su moždani udar, moždani tumor uključujući i tumor 8. moždanog živca, upala mozga, multipla skleroza, ozljede mozga, vestibularna migrena, te utjecaj toksičnih tvari (alkohol, droga). U općoj populaciji ovo su rjeđi uzroci vrtoglavice. Daleko češće je periferna vrtoglavica koju uzrokuju: benigna prolazna položajna vrtoglavica, vestibularni neuritis, Menierova bolest, labirintitis, zatim neke metaboličke bolesti: šećerna bolest, bolest štitnjače, zatim nuspojave lijekova: antibiotika, antiepileptika, nesteroidnih protuupalnih lijekova, zatim psihički poremećaji – od anksioznosti do depresije.
Kako se najčešće radi o perifernom uzroku vrtoglavice to je svakako na prvom mjestu pomoć osposobljenog obiteljskog liječnika. Druga stepenica je otorinolaringolog, a nakon toga neurolog, ako se prethodno nije utvrdio uzrok vrtoglavice.
