Pitanje onkologije i na razini EU stavljeno je u prvi plan, a mi u Hrvatskoj među najlošijima smo u brojnim aspektima od ranog otkrivanja, do liječenja i smrtnosti od raka. To su samo neki od naglasaka s tematske sjednice saborskog Odbora za zdravstvo i socijalnu politiku, sazvane na inicijativu Koalicije udruga u zdravstvu koja je s brojnim udrugama onkoloških bolesnika pokrenula kampanju „Vrijeme je“. Predsjednica Odbora, dr. Renata Sabljar Dračevac, podržala je kampanju ističući kako samo u prvoj godini pandemije onkolozi nisu na vrijeme vidjeli čak 1,5 milijun onkoloških bolesnika u Europi, ali da covid ne smije biti izlika za odgađanje i izgubljene živote onkoloških bolesnika. Svaki peti bolesnik u EU nije dobio potrebnu onkološku skrb.
Vrijeme je da zbog pandemije zanemarene probleme onkološke skrbi vratimo u prvi plan i počnemo s implementacijom Nacionalnog strateškog okvira protiv raka, rekao je Ivica Belina, predsjednik Koalicije udruga u zdravstvu čiji su članovi sudjelovali u izradi, i snažno potiču sva pitanja implementacije tog programa.
U Hrvatskoj bi se moglo spasiti 5 000 života godišnje, kada bi se hitno pristupilo provedbi Nacionalnog plana koji nam je nužan jer se danas pacijenti dube, i lutaju labirintom sustava, poručili su prof. dr. sc. Eduard Vrdoljak iz KBC-a Split, i prof. dr. sc. Stjepko Pleština iz KBC-a Zagreb.
Pritisak na zdravstvo
Romana Jerković zastupnica u EU parlamentu, članica Odbora za borbu protiv raka EU Parlamenta rekla je kako Europa onkološkim bolestima pridaje veliki značaj. Prije godinu dana EU je usvojila poseban dokument o borbi protiv raka, jer to područje smatra jako važnim. Nedovoljna onkološka skrb uzrokovat će snažan naknadni pritisak za zdravstveni sustav. Za Hrvatsku su važna dva aspekta, prevencija, jer su u nas čimbenici rizika vezani uz čak 40 posto slučajeva raka. Ulaganje u plan protiv raka je ulaganje s visokim profitom, istaknula je Jerković.
Druga vrlo bitna stvar za Hrvatsku je edukacija i rano otkrivanje raka za što se također, mogu dobiti značajna EU sredstva. U sklopu EU predložit će se novi program probira raka. U Hrvatskoj je npr. 2016. godine ukinut probir na rak vrata maternice, dok susjednu Sloveniju EU smatra jednim od najuspješnijih primjera u probiru i ranom otkrivanju te liječenju baš tog oblika raka. Krajem ove godine bit će predstavljeno izvješće o napretku zemalja u borbi protiv raka kod žena, a Hrvatska će biti pri dnu ljestvice. Smatra da bi Europski i Nacionalni plan mogao biti snažan preokret, pogotovo jer EU daje 4 milijarde eura za implementaciju našeg strateškog plana. Čak 105 milijardi eura dobit će inicijative za razvoj prevencije i zdravstvene pismenosti. U Hrvatskoj imamo potencijal da preokrenemo naše jako loše trendove i spasimo živote, poručila je Jerković.
Tomislav Sokol, zastupnik u EU parlamentu, iznio je brojne europske inicijative u onkološkom području za koji je EU Komisija pripremila značajna sredstva. Naglasio je važnost inicijative da se u nemogućnosti dobivanja potrebne skrbi, medicinska usluga može dobiti u drugim EU centrima, pa su snažne inicijative za prekogranične mogućnosti liječenja. EU Parlament centralizira posebno skupe lijekove za rijetke bolesti kako bi se ukinule velike razlike u cijeni i pristupu liječenju. Spomenuo je i pravo na zaborav, zbog moguće diskriminacije u vrijeme i nakon dijagnoze raka. EU fondovi bit će otvoreni za značajno smanjenje nejednakosti jer oni koji žive u istočnoj Europi imaju 40 posto veće šanse da umru od raka nego u zapadnoeuropskim zemljama.
Administracija koja ne razumije svakodnevni život, veliki je problem, istaknula je doc. dr. sc. Vesna Ramljak, predsjednica Udruge Europa Donna. Nije istina da nas covid priječi, nedostaje nam dobre volje da riješimo katastrofalan onkološki problem, to je pitanje opstojnosti nacije. Suportivna i kontinuirana skrb, te palijativna skrb, krupno su onkološko pitanje. Nažalost naši se pacijenti često nemaju kome obratiti, pacijenti su u labirintu iz kojeg ne mogu izaći. Zalažemo se i za pravo na zaborav, koji i EU također aktualizira, rekla je Ramljak.
Pola godine čekanja
– Gospođa iz Rijeke operirana prije 6 mjeseci još ne može doći do radioterapije, primjer je koji je iznijela Ivana Kalogjera predsjednica Udruge Nismo Same. Nakon kemoterapije nije uspjela dobiti zračenje jer su uređaji pokvareni. Uspjela je doći na Rebro, i tu se pokvario aparat, uskoro će biti 6 mjeseci kako čeka radioterapiju, neka mi netko kaže što toj pacijentici ja mogu odgovoriti? Druga bolesnica operirala je tumor dojke, metastatski, poslana na PET/CT, kao i prva jedva su uspjele dobiti termin, jedna od njih za 10. ožujka. Ta žena ne jede i ne spava od brige. Na bijelom telefonu Ministarstva zdravstva nije dobila nikakvu uputu, jer su se za to proglasili nenadležnim, što je Kalogjera nazvala ciničnim.
U situaciji kad imate sumnju, ogroman je stres kad ne znate kako i kome se javiti, udruge su velikim angažmanom zalažu za rani probir, ali koliko prođe vremena od ranog otkrivanja do adekvatnog tretmana, pitala je predsjednica Udruge Jedra, Sandra Karabatić.
Ne možemo raditi svatko kao otok sam za sebe, sve naše resurse možemo udružiti, ako smo integrirani, međusobno se koordiniramo, i djelujemo zajednički, već sada rezultati mogu biti sigurno bolji, rekla je Karabatić.
Psihosocijalna podrška i briga o kvaliteti života onkoloških bolesnika su nešto za što ne trebamo velika sredstva, naglasila je Ljiljana Vukota, predsjednica Udruge SVE za NJU. Zauzela se za bržu implementaciju onih mjera iz Nacionalnog plana koje će dati brže rezultate jer plan treba djelovati dugoročno da bi ubrao željene rezultate. Izrađujući i usvajajući Nacionalni plan uzeli smo odgovornost i imamo dug prema građanima da ga i realiziramo. Udruge su spremne za partnerstvo u implementaciji, dajte nam zadatke, rekla je Vukota.
Prof. dr. sc. Ingrid Belac Lovasić, iz KBC-a Rijeka, potvrdila je riječi državnog tajnika u Ministarstvu zdravstva, dr. Željka Plazonića, da covid u Rijeci nije odgodio liječenje onkoloških bolesnika niti čekanja na pretrage. No, starost aparata za radioterapiju jest problem. Apeliram za obnovu radioterapijske mreže, tu imamo liste čekanja koje proteklih mjeseci nismo imali, kazala je Belac Lovasić.
Nužni su mostovi između politike i prakse, nevladinih organizacija i istraživačkih i kliničkih centara, rečeno je još u raspravi.
Novac je bitan, ali organizacijski se može puno napraviti na multidisciplinarnosti, da pacijenti ne lutaju, ustvrdio je doc. dr. sc. Ilijan Tomaš, KBC Osijek. Pokazao je na primjeru bolesnica s rakom dojke u Osijeku, kako je točno utvrđen put od dijagnoze, biopsije, mišljenja konzilija do operacije – dok se bolesnicama sve javlja telefonom ona može čekati kući da dobije sve potrebne upute i termine, a ne mora ići od liječnika do liječnika. Oko 2 tjedna potrebno je za kompletnu dijagnostičku obradu.
Natječaji za opremu
Doc. dr. sc. Ivan Milas, v.d. ravnatelja Klinike za tumore KBC-a Sestre Milosrdnice, podijelio je probleme Klinike sa opremom, koje dosad ne uspijeva riješiti sa kvarom jednog izvrsnog uređaja, apelirajući na Ministarstvo u rješavanju problema, na što je Plazonić replicirao da je to odgovornost ,ravnateljstva, a ne Ministarstva.
Dr. Ivan Čelić je naglasio da će, ne krene li se u implementaciju akcijskim planovima, Nacionalni plan ostati samo prijedlog dobrih želja. Posebna savjetnica ministra zdravstva, dr. Vera Katalinić Janković, iznijela je kako je za slijedeće trogodišnje razdoblje formirane radne skupine za početak provedbe Nacionalnog plana. Sada se radi na prijenosu dijelova Nacionalnog plana u Akcijski plan. Formiranje nacionalne onko-mreže, formiranje onko-baze podataka, zanavljanje opreme, dio su prioriteta. Time bi se dobila vidljivost pacijenata i njihovog puta kroz sustav. Prvi kvartal slijedeće godine rok je kad se moraju provesti natječaji za nabavu opreme, a isporuka opreme bi bila zadnji kvartal 2025. godine. Percepcija je da se ništa ne radi, ali mi radimo na preduvjetima za implementaciju. Rješevaju se i zakonodavne stvari, poštujući postupak i proceduru,rekla je Katalinić, i ne možemo dio stvari ubrzavati.
Renata Sabljar Dračevac izrazila je konsternaciju činjenicom da će implementacija u obnovi opreme zaživjeti krajem 2025. godine, smatrajući da je na sjednici spomenuto 6-mjesečno čekanje posve neprihvatljivo za onkološku bolest.
Sada imamo 15 linearnih akceleratora, a trebali bi ih nabaviti 23, objasnio je dr. Željko Plazonić, i sadašnji broj je nedovoljan za broj bolesnika koji imamo, ali to ne može biti napravljeno odmah, niti bez plana kadrova i ostalih preduvjeta za nove sofisticirane uređaje.
Najžurnije bi se mogli usmjeriti na pomoć već dijagnosticiranim pacijentima da se ne gube u labiritnu, da se unutar ustanova isplanira tijek liječenja bolesnika, sugerirala je dr. Sabljar Dračevac apelirajući da svi koji na to mogu utjecati odmah krenu u akciju.
