Ilija Barukčić (56) je nastanjen u Klinča Selima kraj Jastrebarskog, zaposlen u Zagrebu, aktivan je i prilično osviještenog životnog stila u pogledu prehrane i tjelovježbe. S obzirom na to da nije osjećao nikakve zdravstvene probleme, ako se ne računa izloženost stresu zbog prezaposlenosti, kako kaže i po 14 sati dnevno, iznenadilo ga je kad je u listopadu protekle godine dok je prao zube, kod ispiranja ispljunuo krv. Pomislio je da mu je pukla kapilara, ili nešto slično.
– Osjećao sam da sam u dobroj formi, prilično pazim na prehranu, najmanje dvaput tjedno hodam 4 do 5 kilometara i isto tako, dvaput tjedno rekreativno igram tenis, kaže Ilija Barukčić. Ni po čemu ne bih mogao zaključiti da sam teško bolestan. Ipak, kontaktirao sam svoju liječnicu, doktoricu Babić koja je odmah reagirala i poslala me na pretrage dan kasnije. Bila je riječ o krvnim pretragama i rendgenu pluća. Isti dan dobio sam nalaz pluća pa su me uputili mome liječniku jer se na plućima vidjela sjena otprilike 5 puta 4,5 i dubine oko 4,7 centimetara.
Šokantna vijest
Moja me doktorica poslala na CT koji sam brzo obavio. Tada je utvrđeno da je riječ o tumoru. Nakon toga je slijedila bronhoskopija. Na Jordanovcu mi je doktor, prof. dr. sc. Marko Jakopović, priopćio šokantnu vijest da je potvrđen tumor. Sve dotad Ilija Barukčić se nadao da možda nije maligni tumor, ali tada se suočio s teškom istinom. Adenokarcinom pluća.
– Liječnik na Jordanovcu, dr. Mađarac, odmah je predložio operaciju, ako je tumor operabilan, a za slučaj da je negdje metastazirao predložili su mi PET/CT pretragu.
To čekanje mi je zaista teško palo jer suočen s teškom istinom, strahovao sam i da li je bolest metastatski napredovala. Kad sam čuo kako je nalaz PET/CT-a isključio metastaze, bila mi je to najsretnija vijest u životu! Nikad neću zaboraviti taj trenutak. Nakon toga, krajem studenoga otišao sam na još jedan zahvat kojim je utvrđeno da je tumor operabilan i u svemu zlu to je bila velika dobra vijest, sjeća se Barukčić. Čekao sam vijesti s Torakalne kirurgije otkud su me pozvali na operativni zahvat zakazan za 21. prosinca. Operirao me prof. dr. sc. Dubravko Jalšovec. Zahvat sam dobro podnio i relativno se brzo oporavljao, pa sam nakon tri tjedna počeo i raditi. Ne hodam još 4-5 kilometara dnevno kao prije, nisam u punoj formi, ali hodam 1,5 kilometar i trudim se poboljšati stanje u očekivanju kemoterapije.
Vrhunski kadar, uvjeti teški
Na pitanja o tome kako je prošao kroz sustav i što vidi kao problem ili olakšanje problema za bolesnike, ističe:
Redovito slušamo kako je sustav loš, kako ne funkcionira i slične stvari. Ja na temelju vlastitog iskustva moram reći da je u jednom ovako važnom i velikom životnom problemu kakav je zloćudna bolest pluća, imam posve suprotno iskustvo.
Razumijem da ima iskustava koja nisu uvijek najbolja, ali zdravstveni sustav, preciznije, ljudi koji u njemu rade, stvarno u zadanim okolnostima daju sve od sebe, kategoričan je Barukčić. Moram istaknuti sve pohvale, svom zdravstvenom osoblju na koje sam naišao. Svi doktori, različiti specijalisti, kirurzi, anesteziolozi, medicinske sestre, njegovatelji, spremačice, daju sve od sebe.
Osoblje radi na vrhunskoj razini i s odličnim rezultatima i ja im se ljudski duboko divim. Evo čemu bih prigovorio; prostor intenzivne je premalen i ja se iskreno ljudski divim sestrama i anesteziolozima koji nesebično rade u veoma teškim uvjetima. Cijela intenzivna je nekih 30 do 40 četvornih metara, 4 su kreveta, sestre i doktori jedva prolaze između njih dok vam daju terapiju i dok vas njeguju. Moram istaknuti uz liječnike i vrhunski sestrinski kadar.
Kao bolesnik u situaciji ste da vam ništa nije uskraćeno, da uz terapiju i njegu, dobijete i ljudski stisak ruke, brigu o svemu što trebate i što vas muči. To mi je strašno puno značilo. Po rezultatima operacije nakon koje sam se stvarno dobro oporavljao vidio sam da je uz taj ljubazni i ohrabrujući pristup prof. dr. sc. Dubravka Jalšoveca, riječ i o vrhunskom kirurgu u čijim se rukama osjećate sigurno. A to je životna situacija u kojoj vam to neopisivo puno znači.
Ilija Barukčić ističe i trud i rad mladih kirurga, ljubaznost apsolutno svih koje bolesnik susreće na svom putu. Posebno želi spomenuti stručnost, ljubaznost i neprekinutu brigu glavne medicinske sestre magistre sestrinstva Sandre Karabatić koja ga je vodila kroz cijeli proces dijagnostike i liječenja s puno iskustva, truda i razumijevanja. Svi se pacijentu posvećuju s punom pažnjom i niti jedan dio svog stručnog i ljudskog odnosa ne zapostavljaju, bave se sa svakim pacijentom s puno truda, brige i pažnje, naglašava Ilija Barukčić.
Važni programi ranog otkrivanja
Iz svog iskustva savjetuje svima da ne ignoriraju niti jedan mogući simptom bolesti jer je od velikog značaja doći na vrijeme. Za vrijeme liječenja susreo je pacijente koji su došli izvan Zagreba, iz Rijeke, Slavonskog Broda, iz raznih krajeva Hrvatske, a neki su bolest otkrili zahvaljujući nacionalnom programu ranog otkrivanja raka pluća, pogotovo ako imaju obiteljsku anamnezu koja na to upućuje. Smatra da na nacionalnoj razini programi ranog otkrivanja karcinoma sigurno štede ljudske živote i resurse zdravstvenog sustava i savjetuje svima da se na njih odazovu. Susrećući i druge pacijente u prvoj i najtežoj fazi svog liječenja, uvidio je koliko su svi imali povjerenja u stručnjake, a sigurnost koju je doživio u najtežim trenucima pokazala mu je da je ono posve opravdano.
