Pišu:
prof. dr. sc. Goran Palčevski, dr.med., pedijatar gastroenterolog
Kristina Baraba Dekanić, dr.med., pedijatar gastroenterolog
Celijakija ili glutenska enteropatija kronična je autoimuna bolest, karakterizirana poremećenim imunosnim odgovorom. Riječ je doživotnoj bolesti svih organskih sustava, a javiti se može u svim životnim razdobljima.
Javlja se u osoba s genetskom, prirođenom sklonošću, kojima se unošenjem glutena razvija oštećenje sluznice tankog crijeva, ali i brojnih drugih organa. Gluten je mješavina bjelančevina koja se uglavnom nalazi u žitaricama poput pšenice, raži ili ječma. U Srednjoj Europi od celijakije boluje 5 milijuna ljudi svih dobnih skupina. No velika većina, čak i do 80 posto, živi s neprepoznatom bolešću ili s pogrešnom dijagnozom. Svi oboljeli imaju visok rizik od dugoročnog razvoja komplikacija bolesti brojnih organskih sustava, od blagih do malignih. Procjena je da otprilike jedna od 100 osoba svih dobnih skupina, 1 posto opće populacije širom svijeta, boluje od celijakije. Smatra se da na jednog prepoznatog bolesnika s celijakijom dolazi 3 do 7 neprepoznatih. Vrlo često se ispravna dijagnoza postavlja s i do 10 godina zakašnjenja.
Uzroci bolesti
Celijakija je češća u žena, dvostruko pa i trostruko više nego u muškaraca. Uzrokuje i održava je gluten iz hrane. Ključni su čimbenici u nastanku i razvoju celijakije, osim glutena: genetska predispozicija, sluznička barijera crijeva te stečeni i urođeni imunosni odgovor. Kao čimbenici rizika navode se velika količina glutena u prvim godinama života i rano uvođenje glutena u prehranu djeteta u prva tri mjeseca života. Kao mogući okidač za autoimunosni mehanizam s posljedičnom celijakijom smatraju se i infekcije rotavirusima i adenovirusma. Pitanje povezanosti celijakije s drugim crijevnim infekcijama, još se istražuje. Deficit vitamina D u ranom djetinjstvu također se povezuje s pojavnošću celijakije.
Čini se da pretjerana higijena u najranijoj životnoj dobi, kao i u upalnim bolestima crijeva, može predstavljati rizik za celijakiju. Pretpostavlja se i to da uporaba antibiotika, s posljedičnom narušenom ravnotežom u crijevima, povećava rizik od njezine pojave. Više od 95 posto oboljelih od celijakije nosi HLA DQ2 ili DQ8 haplotip (genetsku oznaku celijakije). No, iako je 25 posto pripadnika bijele rase DQ2-pozitivno, celijakiju će razviti samo 4 posto nositelja rizične genetske promjene.
Promjene na sluznici
No, sama genetska predispozicija nije dovoljna za razvoj bolesti jer 30 posto zdravih ljudi, koji nikada neće imati celijakiju, ima iste genetske biljege. Zašto, do danas nije jasno. Genetska predispozicija nasljeđuje se, što znači da više članova unutar jedne obitelji može biti bolesno.
Pojava celijakije izaziva promjene na sluznici tankog crijeva i onemogućuje prihvaćanje hranjivih tvari iz hrane.
Kod srodnika oboljelog u prvom koljenu rizik je 1 na 10 da će razviti bolest. Isto tako, oboljeli od drugih autoimunih bolesti, poput šećerne bolesti tipa 1 i autoimune bolesti štitnjače, imaju viši rizik od nastanka bolesti. U svih tih skupina potrebno je misliti na celijakiju i aktivno za njom tragati.
Brojni simptomi
Više je od 200 simptoma bolesti, a toliko su raznoliki da je zovu i bolest s tisuću lica. Bolest se može razviti u bilo kojoj životnoj dobi. Neki bolesnici nemaju nikakvih simptoma bolesti. Bez obzira na prisutnost simptoma ili ne, svi oboljeli imaju visok rizik od razvoja dugoročnih komplikacija bolesti. Djeca često imaju simptome bolesti probavnog sustava, poput napuhivanja i bolova u trbuhu, proljeva, povraćanja, zatvora, stolica neugodnih mirisa, zaostajanja na tjelesnoj masi.
Uz to u njih može doći do usporenog rasta i zakašnjelog puberteta, poremećaja ponašanja, oštećenja zuba itd. U odraslih su češći simptomi zahvaćenosti drugih organa tako da su u njih česti anemija zbog manjka željeza, osteoporoza, upala zglobova, umor, bolest jetara, tjeskoba ili depresija, neuropatija, migrena, smanjena plodnost ili spontani pobačaji, a karakterističan je svrbljivi kožni osip, takozvani dermatitis herpetiformis. Neliječena bolest vodi dugoročnim posljedicama. Poput nedostatka vitamina i minerala, bolestima središnjeg i perifernog živčanog sustava. I sve do povećanog rizika od razvoja određenih malignih bolesti. Kod oboljelih od celijakije češće se javljaju neke bolesti i obrnuto. Pri pojavi tih bolesti treba misliti i na mogućnost postojanja celijakije. Učestalost dijabetesa tipa 1 tri puta je veća među oboljelima od celijakije nego u općoj populaciji. Vrijedi i obrnuto – u oboljelih od dijabetesa tipa 1 češća je celijakija nego u zdravih ljudi.
Do dijagnoze biopsijom i nalazima krvi
Također, u oboljelih od celijakije češći su autoimuni tireoiditis (Hashimotova bolest), autoimuni hepatitis, autoimuni gastritis, upalne bolesti crijeva i Addisonova bolest (smanjena funkcija nadbubrežne žlijezde). U osoba s pojedinim genetskim bolestima, kao što su Downov sindrom, Turnerov sindrom i Williamsov sindrom, celijakija je češća nego u ostalog stanovništva. U osoba s tim genetskim bolestima, kao i u osoba oboljelih od dijabetesa tipa 1, potrebno je vršiti probir na celijakiju (traženje oboljelih od celijakije).
Skriveni izvori glutena
Lijek je doživotna bezglutenska dijeta. Mora se paziti na skrivene izvore glutena poput aditiva, konzervansa i različitih stabilizatora koji se mogu naći u industrijski proizvedenoj hrani, lijekovima i nekim sredstvima za održavanje higijene usta. Mnogo je namirnica koje prirodno ne sadrže gluten, poput voća, povrća, mesa i ribe te nekih žitarica, poput riže i kukuruza. Međutim, kako već i minimalne, oku nevidljive količine glutena u bolesnih mogu uzrokovati oštećenje sluznice crijeva, dobra edukacija oboljelog od iznimne je važnosti u dobroj kontroli bolesti.
Svakako, svim oboljelima preporučujemo uključiti se u aktivnost Udruge oboljelih od celijakije budući da zdrava suradnja među bolesnicima, međusobno dijeljenje informacija i podrška bitno utječu na pravilan pristup liječenju i na dobru kontrolu bolesti. Do dijagnoze se dolazi biopsijom i nalazima krvi. U krvi određujemo specifična protutijela protiv tkivne transglutaminaze (anti-tTG). Za konačno postavljanje dijagnoze potrebno je učiniti endoskopski pregled gornjeg dijela probavne cijevi (gastroskopija), pri čemu se uzmu sitni uzorci sluznice te se pod mikroskopom vidi oštećenje sluznice karakteristično za celijakiju. Dodatne naknadne biopsije više nisu potrebne, već je dovoljno u određenim vremenskim intervalima kontrolirati nalaze u krvi. Ne smije se započinjati s bezglutenskom dijetom prije biopsije sluznice crijeva i postavljene dijagnoze celijakije jer dijeta ometa postavljanje ispravne dijagnoze.
KBC Rijeka u projektu o celijakiji podržanog od EU fonda KBC Rijeka aktivno sudjeluje u projektu Focus in CD, koji je podržan od Europskog fonda za regionalni razvoj – Interreg Central Europe, a za cilj ima uspostavu sveobuhvatnog liječenja i približavanje zdravstvenog sustava bolesniku, a u svrhu zdravog i aktivnog starenja stanovništva.
