To su dvije mjere koje su se dale iščitati i u reformskom planu kao mjere koje su „prve na stolu” jer se očekuje učinak na samu funkcionalnost zdravstvenog sustava, ali i na njegovu financijsku stranu. Mada se u ovom trenutku kad je riječ o mjerama uglavnom misli na one epidemiološke te kad se donose odluke u pravilu se povezuju s pandemijom, ove dvije odluke su zapravo početak reforme, a ne pandemijski uzrokovane.
Učinak objedinjene nabave ponajprije će osjetiti zdravstvena kasa jer se namjerava, dakako, uštediti, ali bi trebali efekt imati i sami pacijenti jer će svi u svim bolnicama imati jednake materijale. Kako je poručio i ministar zdravstva, cilj je svim pacijentima u zemlji osigurati ujednačenu razinu kvalitete medicinskog ugradbenog materijala, lijekova i usluga, a pri tome racionalizirati potrošnju sredstava iz zdravstvenog proračuna. Tako će 11 bolnica u državnom vlasništvu odsad zajednički nabavljati više od 25 kategorija proizvoda, lijekova, medicinskog materijala.
Zdravstveni sustav, a i pacijenti učinak će itekako osjetiti i predloženom suradnjom s privatnim zdravstvenim sustavom. U nas se, nažalost, udomaćila predrasuda o „skupom privatnom” dok se u drugim razvijenim državama pacijentima ne predstavlja niti nameće ikakva razlika.
Baš kao što se, podsjetimo, u prošlim zakonskim izmjenama o zdravstvenoj zaštiti borilo za samostalnost liječnika primarne, navodilo se kako pacijent kad uđe u ordinaciju ne zna niti ga zanima u čijem je vlasništvu ta ordinacija. Tako je i sa ostalim dijelom zdravstva odnosno trebalo bi biti. Pandemija je, da kažemo, pogurala ovu situaciju jer je zbog njezina udara doista apsurdno da imamo na raspolaganju opremu i stručan kadar, a da pacijenti čekaju ili im se odgađa zdravstvena zaštita. A da je pri tomu razlog neka administrativna brojka koju privatne zdravstvene ustanove dobiju odlukama o broju pretraga, pregleda, zahvata koji im se, da kažemo, priznaju na uputnicu.
Ta brojka nije medicinska, a i to je pokazala pandemija jer su privatne ustanove u više navrata tražile povećanje ugovorenih postupaka jer je to naprosto potreba u zemlji gdje i sad „na nešto” u zdravstvu čeka 1,1 milijun upisanih. To neće nestati samo od sebe kao ni pandemija, a potezima koje sada donosi zdravstvena administracija utječe i na to kako će biti praktički već sutra, ali i idućih godina. Jer druge bolesti nisu iščeznule i odgađanje sigurno ne doprinosi ničijem zdravlju, niti pacijenta niti sustava.
Rak ne pita gdje će pacijent na MR, CT, PET/CT niti će “pričekati” jer bolesnik mora čekati pretrage, a ne zanima ga ni tko je vlasnik tih uređaja. Beroševa inicijativa konačno pokazuje smjer formiranja jedinstvenog zdravstva kakvo jedino može učiniti zdravstvenu zaštitu u ovoj zemlji dostupnom. A pretraga na vrijeme, sama struka poručuje mali milijun puta, znači i rano otkrivanje bolesti i početak liječenja na vrijeme te time i manje posljedice. Što je zasigurno svima ipak krajnji zajednički cilj.
