Život mu je oduzeo vid, a donio istraživački duh i optimizam. Za njega je izazov kako dohvatiti i doživjeti stvari koje ne vidi i o njima pisati. To je tek dio životne priče Feruča Lazarića, planinara koji je unatoč sljepoći obišao brojne svjetske planine. I ne misli stati.
Živi u istarskom Svetvinčentu gdje je vodio uobičajeni život sve do prije 30 godina kada je s 35 godina ostao bez vida.
– Nakon pretrpljenog šoka odlučio sam sa svojom sljepoćom otkriti novi, drukčiji svijet. Nikako nisam dopustio da mi sljepoća bude prepreka da živim sadržajno, aktivno i zanimljivo. Zato putujem više nego kada sam vidio, počeo sam planinariti, jahati konja, voziti tandem-bicikl, skijam, trčim, pjevam, sviram gitaru, plešem, pilim drva, radim vino – priča nam Feručo, a njegov zarazni optimizam ostavlja bez daha.
Fizička kondicija, ali i mentalna snaga
Kako bi makar dio svojih dojmova podijelio s drugima, da im bude podrška, uzor, putokaz kroz život sve to opisuje u knjigama “Planinarenje na slijepo” i “Na drugi način lijepo”.
U tim knjigama Feručo opisuje sve što doživljava na putovanjima od onih nama bliskih do dalekih mjesta o kojiima smo tek čitali.
– Jedan od pettisučnjaka na koje sam se popeo su Kilimanjaro, Ande, od evropskih su tritisućnjaci Mitica-Olimp, Retezat-Karpati, Triglav-Alpe, Musala – prisjeća se Feručo dijela osvojenih planinarskih vrhova.
Za ovakvu pustolovinu važna je fizička kondicija, a Feručo je doista ima, ali i mentalna snaga što je njegov još jači adut. Za svoje planinarske pothvate s razlogom je dobio i najviše priznanje HPS-a za 150 vrhova.
Feručo voli pohoditi planinske vrhove svijeta, no drago mu je pješačiti Hrvatskom te ističe još jedan važan podvig:
– Propješačio sam 2021. godine 1100 km na Via Adriatici uzduž hrvatske obale, neprekidno 54 dana. Volim pokazivati da mi slijepi možemo puno više od onoga što ljudi misle da možemo. O tome držim predavanje diljem Hrvatske i to mi je užitak i zadovoljstvo – kaže Feručo.
Lani na Kilimanjaru
Obzirom da se u njegovom životu nakupilo mnogo dojmova Feručo je odlučio napisati i treću knjigu, kako bi ljudima još više približio njima nepoznati svijet planinarenja slijepih.
– Pišući treću knjigu rukovodim se onim što je rekla Fransoaz Soagan “Živim da pišem, a da bih pisala moram živjeti.” Na tom tragu odlučio sam putovati svijetom i pisati sve što sam doživio. Lani sam bio na Kilimanjaru. Oduševio me njihov život u Tanzaniji gdje ljudi imaju vrlo malo, a sretni su kao da imaju puno. Ove sam godine bio u Peruu, obišao Ande i sve njegove znamenitosti, Machu Picchu, Titicaca, kondore i planinu duginih boja. Kako dohvatiti i doživjeti stvari koje ne vidim i o tome pisati pravi mi je izazov – iskreno će Feručo.
Za sve njegove aktivnosti potrebna mu je pratnja. Svake godine drugog vikenda u lipnju organizira Vikend inkluzije kada pozove slijepe i slabovidne kolege diljem Hrvatske. Pozove i pratitelje da im barem malo uzvrati od onoga što mu pružaju pratnjom na putovanjima i planinarenjima. Pričat će im o svojim pustolovinama i volji za životom, a za sve ima poruku: planinarite jer planinarenjem dobivate sve one osobine koje vam čine život ljepšim, zanimljivijim, aktivnijim, sadržajnijim.
I kako nas podučava citat iz svima omiljenog Malog princa “Čovjek samo srcem dobro vidi. Suština se očima ne da sagledati.”
Baš poput riječi Feruča Lazarića, “malog” čovjeka velikoga srca koji srcem vidi svijet oko nas.
