Portal ZdravljeŽivi zdravoUmor, nesanica, stres - zašto žene smatraju da "moraju izdržati"?
Personalizirani pristup ženskom zdravlju

Umor, nesanica, stres - zašto žene smatraju da "moraju izdržati"?

Žensko zdravlje, hormonalne promjene, simptomi koje prečesto ignoriramo, tema su Larise Mikulaj, liječnice homeopatske medicine.

Umor koji ne prolazi. San nakon kojeg se ne budimo odmorni. Promjene raspoloženja, menstrualnog ciklusa, koncentracije, tjelesne težine ili tolerancije na stres. Mnoge žene takve promjene mjesecima, pa i godinama, pripisuju tempu života, dobi ili jednostavno da „moraju izdržati". No tijelo rijetko govori jednim simptomom. Osobito tijekom perimenopauze, menopauze, razdoblja povećanog stresa, nakon značajnih životnih događaja ili kod poteškoća s plodnošću, promjene se mogu istodobno odvijati na više razina -  neuroendokrinoj, metaboličkoj, emocionalnoj i funkcionalnoj.

Zašto žene toliko dugo prihvaćaju umor, loš san i promjene raspoloženja kao nešto što moraju izdržati?

Zato što smo se naviknuli normalizirati preopterećenost. Žena može biti izrazito funkcionalna, obavljati posao, brinuti o obitelji, ispunjavati brojne obveze i izvana djelovati potpuno stabilno, a istodobno osjećati da njezin organizam više nema nekadašnju sposobnost oporavka. Problem nastaje kad ono što je često počnemo smatrati i normalnim. Dugotrajan umor, značajne promjene ciklusa, nesanica, lupanje srca, izražene promjene raspoloženja, gubitak kose, promjene tjelesne težine ili koncentracije zaslužuju procjenu, osobito ako se ponavljaju, postupno pojačavaju ili počinju narušavati kvalitetu života. Važno je naučiti prepoznati promjenu vlastitog zdravstvenog obrasca prije nego što organizam izgubi sposobnost učinkovite prilagodbe i oporavka.

Perimenopauza danas napokon dobiva više pozornosti. Što žene najčešće ne povezuju s hormonskim promjenama?

Mnoge žene perimenopauzu još uvijek povezuju prvenstveno s promjenama menstrualnog ciklusa, a ne prepoznaju da hormonalna tranzicija može započeti mnogo suptilnije. Među manje prepoznatim promjenama mogu biti poremećaji sna, pojačana razdražljivost, osjećaj unutarnjeg nemira, promjene raspoloženja, smanjena tolerancija na stres, umor, poteškoće s koncentracijom, promjene libida, glavobolje, osjetljivost dojki ili jednostavno osjećaj da se žena u vlastitom tijelu više ne osjeća kao prije. Tijekom hormonalne tranzicije menstrualni ciklus može postati neredovit, a mogu se pojaviti i vazomotorni simptomi poput valunga i noćnog znojenja. Važno je naglasiti da perimenopauza nema jedan univerzalni obrazac.

Dvije žene iste dobi mogu imati potpuno različite simptome, različit intenzitet tegoba i različit tijek promjena. Upravo zato ne promatram samo dob ili pojedinačni hormonski nalaz, nego cijelu kliničku sliku: kada su promjene započele, što im je prethodilo, kako se ciklus mijenja, kakvi su san, energija, raspoloženje i tolerancija na stres te postoje li drugi simptomi koji se pojavljuju paralelno. Hormonalna tranzicija nije samo promjena koncentracije estrogena ili progesterona. To je razdoblje tijekom kojega se mijenja način na koji organizam održava fiziološku ravnotežu  i upravo zato svaka žena može imati vlastitu, individualnu sliku perimenopauze.

Kako razlikovati posljedice hormonalnih promjena od kroničnog stresa, lošeg sna i životnog opterećenja?

Vrlo često nije riječ o jednostavnom „ili–ili“. Hormonalne promjene mogu utjecati na san, energiju i emocionalnu stabilnost, dok kronični stres i nedostatak sna istodobno mogu mijenjati način na koji organizam odgovara na fiziološko i emocionalno opterećenje. Zato pojedinačni simptom rijetko promatram izolirano.
Važni su kronologija, intenzitet simptoma, životno razdoblje, kvaliteta sna, prehrana, stres, prethodne bolesti, terapije, emocionalni događaji i objektivni medicinski nalazi. Tek kada te informacije sagledamo u zajedničkom kontekstu, počinjemo razumijevati cjelovitiju kliničku sliku.

Što bi žena trebala provjeriti prije nego što simptome pripiše hormonima ili „disbalansu“?

Kad simptomi to zahtijevaju, kvalitetna medicinska obrada iznimno je važna. Umor, promjene ciklusa, lupanje srca, gubitak kose, značajne promjene tjelesne težine ili raspoloženja ne treba automatski pripisati hormonima. Slični simptomi mogu se pojaviti kod anemije, poremećaja funkcije štitnjače, nutritivnih deficita, metaboličkih poremećaja i drugih zdravstvenih stanja. Individualizirani pristup ne znači odbacivanje dijagnostike. Upravo suprotno, znači znati što treba isključiti, što dodatno procijeniti, što pratiti i koji elementi u cjelokupnoj kliničkoj slici zahtijevaju dodatnu pažnju.

Zašto vam je individualizirani pristup toliko važan?

Zato što dijagnoza opisuje bolest, ali ne opisuje cijelu osobu. Dvije osobe mogu imati istu dijagnozu, a potpuno različitu zdravstvenu povijest, konstitucijske karakteristike, emocionalne reakcije, san, probavu, termoregulaciju, cikličke promjene i modalitete simptoma. U homeopatskoj medicini upravo su te individualne razlike temelj kliničkog pristupa. Ne pitamo samo: „Koji simptom postoji?“ nego i: „Kako se taj simptom izražava upravo kod ove osobe?“ Kad se pojavljuje? Što ga pogoršava? Što ga ublažava? Što mu je prethodilo? Koji se drugi simptomi pojavljuju zajedno s njim? Individualizacija počinje upravo ondje gdje prestajemo pacijenta promatrati samo kao nositelja dijagnoze.

Larisa Mikulaj
Larisa Mikulaj

Za mene homeopatska medicina nije medicina jednog izoliranog simptoma. Ona zahtijeva detaljno razumijevanje osobe, njezine zdravstvene kronologije, individualne reaktivnosti, karakterističnih simptoma, modaliteta i ukupnog obrasca bolesti. Homeopatski pristup primjenjujem unutar jasno strukturirane kliničke procjene. Postoje situacije u kojima su potrebni dodatna laboratorijska ili slikovna dijagnostika, specijalistički pregled, hitna procjena ili standardno medicinsko liječenje i tu granicu treba jasno prepoznati. Komplementarni pristup treba nadopunjavati odgovornu kliničku procjenu, a ne zamjenjivati je ondje gdje je ona nužna. Za mene je upravo sposobnost prepoznavanja te granice važan dio profesionalne odgovornosti.

Što znači odgovoran i strukturiran individualizirani pristup?

Prije svega znači ne donositi zaključke na temelju nekoliko simptoma izdvojenih iz konteksta. Kod kompleksnog pacijenta potrebno je analizirati medicinsku dokumentaciju, zdravstvenu kronologiju, tijek bolesti, moguće etiološke čimbenike, modalitete simptoma, konstitucijske karakteristike, značajne emocionalne događaje, način na koji organizam reagira i promjene koje se događaju tijekom vremena.
Jednako je važno i kontinuirano praćenje. Klinički rad ne završava odabirom terapijskog pristupa. Potrebno je promatrati što se mijenja, kojim redoslijedom, koliko dugo promjena traje, vraća li se prethodni obrazac, pojavljuje li se nešto novo i postoje li elementi koji zahtijevaju dodatnu obradu ili promjenu kliničkog smjera. Za mene odgovoran individualizirani pristup mora biti strukturiran, dokumentiran i longitudinalan, mora pratiti čovjeka kroz vrijeme, a ne samo bilježiti simptom u jednom trenutku.

Što zapravo znači neuroendokrina regulacija?

Neuroendokrina regulacija opisuje stalnu komunikaciju između živčanog i endokrinog sustava te način na koji zajedno sudjeluju u održavanju unutarnje fiziološke ravnoteže organizma. U tom procesu važnu ulogu imaju hipotalamus, hipofiza, nadbubrežne žlijezde, štitnjača, spolni hormoni, autonomni živčani sustav i mehanizmi kojima organizam odgovara na unutarnje i vanjske podražaje. Ti sustavi ne djeluju odvojeno. Oni neprestano međusobno komuniciraju. Zato dugotrajni stres nije samo emocionalno iskustvo. Može se odraziti na san, energiju, apetit, probavu, koncentraciju, menstrualni ciklus, termoregulaciju, libido i sposobnost oporavka.

Isto tako, hormonalne promjene mogu utjecati na raspoloženje, kvalitetu sna, emocionalnu reaktivnost, toleranciju na stres i način na koji autonomni živčani sustav odgovara na podražaje. Zato u kliničkom radu ne promatram samo pojedinačni hormon ili izolirani simptom, nego pokušavam razumjeti u kakvom je regulatornom stanju organizam kao cjelina.

Važno mi je kad su simptomi počeli, što im je prethodilo, kojim su se redoslijedom razvijali, kako se međusobno povezuju te postoje li obrasci koji se ponavljaju kroz različite sustave. Upravo je to jedan od važnih temelja NEHR Method - razumjeti ne samo gdje se simptom pojavljuje, nego i njegovu kronologiju, čimbenike koji su mu mogli prethoditi i ono što danas može pridonositi održavanju istog obrasca. Organizam ne funkcionira kao zbir zasebnih organa. On funkcionira kao dinamična mreža u kojoj živčani, endokrini, metabolički, imunološki i emocionalni procesi međusobno komuniciraju i prilagođavaju se.

Iz takvog načina razmišljanja nastao je i NEHR Method?

NEHR Method razvila sam iz potrebe da kompleksni i kronični slučajevi dobiju jasniju, sustavniju i klinički koherentnu strukturu. To je strukturirani, individualizirani klinički okvir u homeopatskoj medicini razvijen za analizu kompleksnih, kroničnih i višesistemskih slučajeva. S naglaskom na zdravstvenu kronologiju, etiološke čimbenike, neuroendokrine i funkcionalne obrasce, individualnu reaktivnost te emocionalne i fiziološke stresore. Individualizacija pritom nije dodatak. Ona je temelj. Metoda ne polazi od pretpostavke da osobe s istom dijagnozom imaju isti klinički obrazac ili trebaju isti terapijski pristup. Upravo suprotno. Cilj je razumjeti kako se bolest, fiziološko i emocionalno opterećenje te sposobnost prilagodbe izražavaju kod konkretnog čovjeka. U kompleksnim slučajevima često nije dovoljno promatrati samo aktualni simptom ili jednu dijagnozu.

Potrebno je razumjeti kako se zdravstveni obrazac razvijao, što mu je prethodilo, koje se promjene mogu povezivati kroz vrijeme i koji čimbenici danas mogu pridonositi održavanju postojećeg obrasca. NEHR Method zato istodobno promatra zdravstvenu kronologiju, moguće etiološke čimbenike, individualnu osjetljivost, funkcionalne i neuroendokrine obrasce, emocionalne i fiziološke stresore, konstitucijske karakteristike te međusobnu povezanost različitih sustava. Metoda je organizirana kao proces, a ne kao pojedinačna intervencija. Obuhvaća pet međusobno povezanih faza: analizu, intervenciju, praćenje, stabilizaciju i integraciju. Time nastojimo izbjeći procjenjivanje kompleksnog kroničnog slučaja samo prema jednom trenutku ili simptomu. Jedno od temeljnih pitanja zato nije samo: Što se događa? nego i: Kako je organizam došao do ove točke? Cilj nije pojednostaviti kompleksnog pacijenta nego kompleksnost učiniti klinički razumljivom, jasno strukturiranom i povezati njezine obrasce u koherentnu cjelinu.

Zašto je kod kroničnih stanja toliko važna kronologija?

Zato što tijelo ima povijest. Današnji simptom ponekad je samo najnovije poglavlje procesa koji je započeo mnogo ranije. Promjena zdravstvenog stanja može uslijediti nakon infekcije, trudnoće, poroda, gubitka, dugotrajnog stresa, emocionalne traume, operacije, hormonalne tranzicije ili drugog značajnog životnog događaja. Ako promatramo samo aktualni simptom, možemo izgubiti nit koja povezuje cijeli slučaj. Zato u radu s kroničnim pacijentima često postavljam jednostavno, ali klinički vrlo važno pitanje:

„Kada ste prvi put osjetili da se u vašem zdravstvenom obrascu nešto promijenilo — i što je tome prethodilo?“

Odgovor ponekad otvara cijelu zdravstvenu kronologiju. Koliko svakodnevne navike stvarno mogu utjecati na hormonalno i opće zdravlje? Ponekad mnogo više nego što očekujemo. San, kretanje, prehrana, dnevni ritam, oporavak, emocionalno opterećenje i kvaliteta odnosa nisu dekoracija oko terapije. Oni su dio svakodnevne fiziologije.

>Ne možemo od organizma svakodnevno zahtijevati maksimalan učinak, a istodobno mu uskraćivati san, oporavak, odgovarajuću prehranu i vrijeme potrebno za fiziološko smirivanje. Nijedan terapijski pristup ne djeluje u vakuumu. Zato kvalitetan individualizirani pristup uvijek uključuje i pitanje kako osoba živi, spava, jede, kreće se, odmara i prilagođava svakodnevnom opterećenju.

Plodnost je posebno osjetljivo područje. Kako odgovorno pristupati ženama i parovima koji pokušavaju ostvariti trudnoću?

Prije svega, s velikom odgovornošću, pažnjom i bez velikih obećanja. Kad žena ili par dulje pokušavaju ostvariti trudnoću, iza medicinskog pitanja vrlo često postoji i snažno emocionalno opterećenje, neizvjesnost, strah, razočaranje.Zato je važno ne svesti cijelu priču samo na jedan hormon, jedan nalaz ili jednu terapijsku intervenciju.

>Potrebno je sagledati reproduktivnu anamnezu, menstrualni ciklus, ovulaciju, funkciju štitnjače, nutritivni i metabolički status, prethodne trudnoće, spontane pobačaje, ginekološke nalaze i druge medicinski relevantne čimbenike. Istodobno je važno razumjeti i širi kontekst žene: kvalitetu sna, kronični stres, iscrpljenost, emocionalno stanje, prethodne bolesti, značajne životne događaje i opće zdravstvene obrasce.

U homeopatskoj medicini dodatno promatram individualnu konstituciju, karakteristične simptome, modalitete, termičku sliku, cikličke promjene i kako organizam reagira kroz vrijeme. U okviru NEHR Method plodnost zato ne promatram kao izolirano reproduktivno pitanje nego kao dio mnogo šire kliničke slike. Pitanje nije samo: Što sve može biti važno razumjeti kada se trudnoća ne ostvaruje očekivanim tijekom? nego i: Kako funkcionira cijeli organizam, što je prethodilo sadašnjem stanju?

Kod plodnosti je posebno važno zadržati realna očekivanja. Odgovoran pristup ne može obećati trudnoću.

>Možemo kvalitetno analizirati stanje, podržati opće zdravstveno stanje žene, pratiti promjene i surađivati s postojećom medicinskom obradom kad je ona potrebna.

Za mene je posebno važno da se žena u tom procesu ne osjeća kao „neuspješan reproduktivni sustav“, nego kao cjelovita osoba čije fizičko i emocionalno iskustvo zaslužuje jednaku pažnju. U području plodnosti stručnost nije samo u tome što radimo. Jednako je važan način kako razgovaramo sa ženom koja nam je povjerila jedno od svojih najosjetljivijih životnih pitanja.

Što bih voljela da žene počnu ranije primjećivati kod sebe?

Prije svega - promjenu vlastitog obrasca. Ne moramo čekati da se tijelo potpuno iscrpi. Ako osoba koja je nekada dobro spavala više ne spava, tolerancija na stres se promijenila, ciklus postaje drukčiji, pojavljuje se nov obrazac umora ili skup naizgled nepovezanih simptoma - to su važne informacije.

Možda ne trebamo pitati samo: „Je li ovaj simptom ozbiljan?“ nego i: „Je li ovo novo za mene?“ Tijelo često šalje male signale mnogo prije nego nas prisili da stanemo. A što biste voljeli da prestanemo prihvaćati kao „normalno“ samo zato što je često? Sve ono što je možda učestalo, ali ozbiljno narušava kvalitetu života. Nesanica nije beznačajna samo zato što je česta. Kronični umor nije normalan samo zato što ga ima mnogo ljudi. Izrazito bolne menstruacije, velika iscrpljenost, nagle promjene raspoloženja ili osjećaj da ne prepoznajemo vlastito tijelo također ne treba automatski prihvatiti kao neizbježnu cijenu godina, majčinstva ili profesionalnog života. Nije potrebno čekati da simptom postane dramatičan kako bi zaslužio pažnju. Ponekad prvi znak nije bolest koja glasno kuca na vrata. Ponekad je to samo osjećaj: „Više nisam ista.“ Taj tren može biti početak važnog razgovora sa sobom i svojim zdravljem.

Što ponijeti s predavanja?

Prije svega svijest da tijelo nije protiv nas. Simptom nije uvijek samo nešto što treba utišati. Ponekad je simptom informacija da je organizam dugo pokušavao održavati ravnotežu u okolnostima koje su za njega postale prezahtjevne. Želim da ljudi nakon predavanja svoje tijelo počnu promatrati s više znatiželje, a manje straha. Da se počnu pitati: kad je nešto počelo, što se tada događalo, što se u međuvremenu promijenilo, što mi moje tijelo već neko vrijeme pokušava pokazati?

Jer upravo u tim pitanjima često počinje dublje razumijevanje vlastitog zdravstvenog obrasca. Kada emocije nemaju glas – tijelo često preuzima riječ. Jer ponekad simptom nije kraj priče. Ponekad je upravo on početak razumijevanja.



Larisa Mikulaj jedna je od predavačica ovogodišnje Mindful Leadership Conference koja se održava 21. i 22.11. na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Održat će predavanje „Kada emocije nemaju glas – tijelo često preuzima riječ“. Poseban naglasak bit će na pitanju zašto u kompleksnim i kroničnim zdravstvenim stanjima nije dovoljno promatrati samo organ ili mjesto na kojem se simptom trenutačno pojavljuje.

Kroz iskustvo homeopatske medicine i NEHR Method, predstavit će način razmišljanja u kojem se pacijent promatra kroz zdravstvenu kronologiju, individualnu reaktivnost, emocionalne i fiziološke stresore, regulatorne obrasce te međusobnu povezanost različitih sustava organizma.

Predavanje će otvoriti i šire pitanje:

Što se događa kada emocija nema prostor da bude prepoznata, izražena ili integrirana. Bit će to predavanje o tijelu kao cjelini — o hormonima, stresu, emocijama, kroničnim simptomima, individualnoj reaktivnosti, homeopatskoj medicini i važnosti razumijevanja čovjeka iza dijagnoze.

 

 

Više iz rubrike:
Povezani članci
Tražite više o zdravlju? Pretražite Portal Zdravlje
Najnovije s našeg portala
Reakcija iz briselske organizacije

MHE: Nitko se ne smije suočiti s nasiljem i ponižavajućim liječenjem

Peticija

Umjesto za koncert 375 tisuća eura za PET/CT bolnici

Ispovijesti donosi Udruga Pragma

Socijalni radnici u vrijeme Domovinskog rata

Budi dobro

Kupite knjigu i tako podržite rehabilitaciju oboljelih od raka

Portal Zdravlje donosi
Odabrali čitatelji
Jankomir

Kako je Periš ogolio blato u kojem se valjamo

Udruga umirovljenika 3. dob

Zdravlje je uvijek važno, godine su samo broj

Udruga pacijenata

Pokrenuta peticija za smjene zbog smrti Periša

Jankomir

Sustav ne stavlja jastuk na glavu i koljeno na vrat pacijentu

Kontakt / Predloži temu
Zdravstvena pismenost
Doc. dr. sc. Sandra Zekić Tomaš

Patologija - pacijentima nevidljiva struka koja tumorima daje "ime i prezime"

Nađa Berbić

Addisonova bolest - stanje objašnjava dr. Rukavina

dr. Ana Rukavina
Preporuke HZJZ-a

Kako se ponašati, odjenuti i zaštititi od zimske hladnoće

Redakcija

Dr. Ana Hećimović o plućnoj hipertenziji, rijetkoj bolesti koja se javlja u mlađoj dobi

prim.dr.sc. Ana Hećimović, dr.med.