Na primarnoj razini u zdravstvu nedostaje: 284 obiteljska liječnika, 105 ginekologa i 107 pedijatara. U pet županija nedostaje više od 20 posto obiteljskih doktora, a ove brojke što se tiče ginekologa i pedijatara govore da ih manjka ─ trećina. Manjka od čega? Od onoga što je propisano Mrežom javne zdravstvene službe gdje bi sve trebao biti koji, da skratimo, primarac.
Brojke dolaze iz Hrvatske liječničke komore i njihova istraživanja naziva Studija hrvatskog liječništva 2024. No, krenimo od najmlađih, pedijatrijskih pacijenata. Od propisanog broja potrebnih pedijatara najgore je u Sisačko-moslavačkoj županiji gdje ih nedostaje ─ 83 posto. Bez ironije, ali jednostavnije je reći da u ovoj županiji, nažalost, ima tek 17 posto potrebnih primarnih pedijatara, čemu doista ne treba dodavati baš nikakvo objašnjenje.
– Ako uzmemo u obzir da već sada u primarnoj pedijatriji nedostaje 107 nositelja timova, a da je od 241 specijalista pedijatrije njih 75 starije od 60 godina jasno je da će se u skoroj budućnosti, bez žurnih mjera, primarna pedijatrija u Hrvatskoj urušiti, poručila je dr. Ilonka Artuković.
Što se tiče ženskog zdravlja, u četiri županije nema polovice od broja potrebnih ginekologa. Ginekolog Marko Dragić komentirao je to riječima da je “kadrovska održivost ginekologije u PZZ-u najveći izazov”.
Premalo vremena, previše papira
I potom najbrojniji u primarnoj, obiteljski doktori, uz kroničan nedostatak i takozvane “timove bez nositelja” upozoravaju na premalo vremena za pregled, a previše papirologije.
Studija ukazuje da obiteljski doktori za prvi pregled imaju tek deset minuta.
– Tipičan radni dan obiteljske liječnice u domu zdravlja uključuje 32 pregleda, 40 medicinskih konzultacija te dodatna 42 kontakta emailom, telefonom ili porukama, najčešće administrativne prirode. Kod liječnice u privatnoj ordinaciji te brojke rastu na 40 pacijenata, 48 konzultacija i 42 kontakta, navela je dr. Ines Balint, predsjednica Povjerenstva HLK za primarnu zdravstvenu zaštitu.
Primarni liječnici “okupaciju papirima” godinama navode kao krucijalan problem za njihov svakodnevni rad. No, pomaka, nažalost evidentno nema.
– Jedan od najvećih problema u obiteljskoj medicini su ponovljena obećanja zdravstvene administracije o smanjenju administrativnog opterećenja, koja se iz godine u godinu ne ostvaruju, upozorila je dr. Balint.
Smatraju da bi dobar dio toga mogli i trebali raditi u HZZO-u s kojim odnos ocjenjuju školskom dvojkom. Okupirani papirima, evidentno bez dovoljno vremena, resursa, a u takozvanim timovima bez nositelja i bez liječnika, pitanje je kvalitete koja “stigne” do pacijenta.
