Danas, 4. lipnja, obilježavamo Svjetski dan asistivne tehnologije, kao dio globalne kampanje Unlock The Everyday, pokrenute lani s ciljem povećanja pristupa asistivnoj tehnologiji (AT) u zemljama u razvoju.
Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, asistivna tehnologija definira se kao primjena organiziranog znanja i vještina vezanih uz pomagala, njihove sustave i usluge. Pomagala se definiraju kao bilo koji vanjski proizvod – uređaj, oprema, instrument ili softver – čija je primarna svrha održavanje ili unapređenje funkcionalnosti i neovisnosti pojedinca, čime se promiče njihova dobrobit (WHO, 2016).
Sigurna primjena pomagala
Asistivna tehnologija tako predstavlja cijeli ekosustav uređaja, usluga i stručnosti nužnih za sigurnu i učinkovitu primjenu pomagala. Prema literaturi, AT uređaji kategoriziraju se prema svojoj namjeni u područja kao što su pozicioniranje, mobilnost, augmentativna i alternativna komunikacija (AAK), pristup tehnologiji, prilagođene igračke i igre, prilagođena okolina te pomagala za učenje i obrazovanje (Bryant i Bryant, 2003, prema Iowa Center of Assistive Technologies, 2016).
Učinkovita i odgovarajuća primjena AT može u potpunosti transformirati živote ljudi jer omogućuje njihovo aktivno sudjelovanje u obrazovanju, radu, sportu i svakodnevnom životu. Bez pristupa potrebnoj AT, više od 30 posto svjetske populacije imat će poteškoće u zadovoljavanju osnovnih ljudskih potreba. Prema podacima WHO, danas 2,5 milijardi ljudi treba barem jedan oblik asistivne tehnologije, a procjenjuje se da će taj broj do 2050. narasti na 3,5 milijardi.
Hrvatska, kao potpisnica Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom, obvezala se na osiguravanje pristupa AT, promicanje razvoja i edukacije stručnjaka, kao i osiguravanje dostupnih i pristupačnih tehnologija osobama s invaliditetom.
Uz ovu Konvenciju, relevantan pravni i strateški okvir čine Ustav RH, Nacionalni plan i Akcijski plan za izjednačavanje mogućnosti za osobe s invaliditetom, kao i brojni zakoni i pravilnici u sustavima zdravstva, obrazovanja, socijalne skrbi i zapošljavanja. Članak 2. UN Konvencije obvezuje države da osiguraju razumnu prilagodbu u pružanju usluga, što uključuje i upotrebu asistivne tehnologije.
Najčešća pomagala
U Hrvatskoj, prema podacima iz 2024., živi 653.577 osoba s invaliditetom, što čini 17 posto ukupnog stanovništva. Od tog broja, najveći dio čine osobe starije od 65 godina, dok je nešto više od 40 posto osoba u radno aktivnoj dobi. Najčešći oblici oštećenja uključuju višestruka oštećenja, oštećenja lokomotornog sustava i drugih organa. Izvješće o osobama s invaliditetom (Benjak, 2024.) navodi da se najčešće koriste očna i tiflotehnička pomagala, pomagala za šećernu bolest te za urogenitalni sustav.
Unatoč važnosti AT, u Hrvatskoj još uvijek ne postoji registar djece, mladih i odraslih osoba kojima je potreban neki oblik asistivne tehnologije. Procjenjuje se da više od četiri tisuće djece s teškoćama u razvoju treba neki oblik augmentativne i alternativne komunikacije (AAK). Ipak, AAK sredstva još uvijek nisu uvrštena na Listu pomagala HZZO-a, pa se njihova nabava najčešće financira iz osobnih sredstava korisnika i njihovih obitelji.
Bez definiranih standarda
Pored nedostatka sustavne podrške za financiranje, bitan izazov predstavlja i sustav procjene i pružanja podrške pri korištenju AT, koji je u Hrvatskoj rascjepkan između zdravstva, socijalne skrbi i obrazovanja, često centraliziran u većim gradovima poput Zagreba te još uvijek bez jasno definiranih standarda.
Primjena asistivne tehnologije zahtijeva transdisciplinarni pristup koji uključuje procjenu različitih vještina: komunikacijskih, jezičnih, senzoričkih, motoričkih, kognitivnih i socijalnih aspekata funkcioniranja korisnika te zahtjeva koordiniran rad između stručnjaka različitih profila kao što su edukacijski rehabilitatori, logopedi, radni terapeuti, psiholozi. Takav koordinirani rad jedino osigurava uspješnost u implementaciji u svakodnevni život jer zahtijeva cjelovito sagledavanje korisnika i njegovih potreba unutar okružanja u kojem živi.
Za daljnje unapređenje pristupa i korištenja AT u Hrvatskoj potrebno je poduzimati mjere koje uključuju standardizaciju procjena i usluga, uvrštavanje AAK pomagala na Listu pomagala HZZO-a, formiranje nacionalnog registra korisnika AT, dodatno usavršavanje stručnjaka kroz specijalizirane programe u području AT, decentralizaciju i bolju koordinaciju podrške te snažniju promociju i osvještavanje javnosti o važnosti asistivne tehnologije za svakodnevno funkcioniranje osoba s invaliditetom.
#UnlockTheEveryday #WorldATDay