Kroz Kliniku za kirurgiju KBC-a Split godišnje prođe 90 tisuća bolesnika. Obavi se pet tisuća zahtjevnijih operacija, najviše operiraju žučnjake, preponske kile, crvuljke, razne vrste tumora, ali i kukove, trombove i amputacije. Vodeća su ustanova po nizu novih operacijskih metoda, a prvi su i napravili transanalne, kroz čmar, i transvaginalne, kroz rodnicu, operacije debeloga crijeva te odstranjivanje žučnjaka kroz rodnicu. Kliniku od 2013. vodi prof.prim.dr.sc. Zdravko Perko, dr. med., specijalist opće kirurgije, subspecijalist abdominalne, digestivne, kirurgije i subspecijalist hitne medicine. Bio je predsjednik Hrvatskog društva za minimalno invazivnu kirurgiju u dva mandata, utemeljitelj je i predsjednik Hrvatskog društva za ubrzani oporavak nakon kirurškog zahvata od 2017. Od 2012. godine je predsjednik lokalnog kluba u mjestu u kojem stanuje, HNK Sloga Mravince.
Svojevremeno ste, kao mladi liječnik, bili pionir laparoskopske kirurgije, kako je to tada izgledalo?
Minimalno invazivnom kirurgijom bavim se od samih početaka laparoskopske kirurgije u Hrvatskoj. Nakon što sam saznao za takvu vrstu kirurgije kontaktirao sam pokojnog prof. Zorana Čalu koji me pozvao da dio specijalizacije, koju sam imao za vukovarsku bolnicu, odradim u bolnici Sveti Duh u Zagrebu. Tamo se u to vrijeme radilo najviše
minimalno invazivnih zahvata. Godinu dana ranije izvršila se i prva laparoskopska operacija u Hrvatskoj. To razdoblje je bilo važno za moj razvoj u toj vrsti kirurgije, ali i u znanstvenom pogledu, sudjelovanju na kongresima i slično.
Angažman liječnika
Tadašnja minimalno invazivna kirurgija bila je daleko od današnje. U to vrijeme je bila opća neimaština i opreme i potrošnog materijala. Pa je sve zahtijevalo i značajniji angažman liječnika, kako bi se ta vrsta operiranja zadržala i proširila. Današnji standard medicine i bolnica u Hrvatskoj ne može se ni približno usporediti. Također, operacije koje danas izvodimo minimalno invazivnim pristupom bi u to vrijeme bila znanstvena fantastika. Konačno, svi oni kirurzi koji se u Hrvatskoj žele baviti ovakvom vrstom kirurgije imaju za to izvrsne uvjete.
Autor ste i koautor više od 150 stručnih članaka iz područja kirurgije, vrhunski liječnik kojeg vole pacijenti, nije vam stran ni sport, kako sve uspijete?
Tako što imam oko sebe izvrsne ljude i prijatelje. Na Klinici su to moj zamjenik, doc. dr. Arsen Pavić, osobito kolega i prijatelj dr. Radoslav Stipić, s kojim najviše radim. Potom svi drugi pročelnici zavoda, voditelji odjela kao i sve ostale kolege s kojima dnevno surađujem. U Klubu su to svi članovi izvršnog odbora Kluba, tajnici Denis Jerković i Ante Peroš, tehnički direktor Jakov Radmilo, članovi zdravstvenog i stručnog stožera, domar Petar Perko i svi ljudi koji su tu za i oko Sloge.
Nema kirurgije bez napretka
Od kada ste na čelu Klinike za kirurgiju, 2013. godine, napravili ste puno iskoraka u liječenju?
Pa teško je reći što je iskorak, a što je uobičajeni ili normalni razvoj kirurgije. Ništa to ne bi bilo moguće bez svih djelatnika Klinike kao i podrške ravnateljstva, lokalne samouprave i Ministarstva. Nema moderne kirurgije ni napretka u bilo kojoj struci bez podrške svih dionika sustava. U ovih desetak godina napravili smo brojne iskorake, praktično u svim segmentima ili subspecijalizacijama kirurgije. Zadržat ću se na onome što nam je zapravo naglasak, a to su minimalno invazivni zahvati i ubrzani oporavak nakon kirurškog zahvata. Referentni smo centar Ministarstva zdravstva za ubrzani oporavak nakon kirurškog zahvata. To je komplicirani i zahtjevni koncept u kojemu je u središtu zanimanja bolesnik.
Tako bolesnici prolaze kroz posebnu prijeoperacijsku pripremu, operacijski zahvat se obavlja u kontroliranim uvjetima i poslijeoperacijska skrb je drugačija nego što je bilo uobičajeno. Tako bolesnici lakše, brže, bezbolnije i s manje komplikacija prolaze kroz perioperacijsko liječenje. Korist je ne samo za bolesnike nego i za čitav sustav jer u konačnici bolesnici kraće borave u bolnici, brže i uspješnije se oporavljaju i dulje žive. A čitav proces je u konačnici jeftiniji i uspješniji. Sada radimo na širenju ovog koncepta i na ostale grane i specijalizacije praktično svih kirurških djelatnosti.
Na što ste posebno ponosni?
Osobito sam ponosan na čitav niz novih operacijskih zahvata koje obavljamo u našoj bolnici i u čemu smo vodeća ustanova. To su prvenstveno napredni manje invazivni operacijski zahvati zbog malignih bolesti, a neke od tih operacija obavljamo koristeći i prirodne otvore, čmar ili rodnicu. Prvi smo uradili i transanalne, kroz čmar i transvaginalne, kroz rodnicu operacije debeloga crijeva kao i odstranjivanje žučnjaka kroz rodnicu. Radimo čitav niz novih, modernih operacijskih postupaka i iz područja ortopedije i traumatologije, torakalne, vaskularne, plastične kirurgije. Sve je to bilo moguće zahvaljujući zalaganju svih djelatnika.
Strateški projekt
Upravo sada smo u središtu ispunjavanja našeg sljedećeg cilja i sna, a to je uvođenje robotske kirurgije u našu bolnicu. O tome sam u više navrata i prije dosta već i govorio. Međutim, sada smo pred ostvarenjem toga cilja, zahvaljujući našem angažmanu, zalaganju ravnateljstva bolnice i ravnatelja prof. Julija Meštrovića, a osobito zahvaljujući snažnoj podršci Ministarstva zdravstva i ministra, prof. Vilija Beroša. Naš projekt je prihvaćen i od Vlade i od Europske komisije i sastavni je dio Nacionalnog plana oporavka i otpornosti. Ministar Beroš je već i potpisao ugovor s bolnicom čime je omogućena nabavka sustava, a na čemu smo neizmjerno zahvalni. Ovo je dobar primjer kako je moguće strateške projekte bolnica ispunjavati uz pomoć europskih fondova zahvaljujući i bezrezervnoj podršci ravnateljstva i Ministarstva. Samo tako je moguće i utrošiti odobrena sredstva što često zna biti problem. Na sreću, mi ćemo u tome sigurno uspjeti.
U tijeku izgradnja
Koliko trenutno kirurgija ima operacijskih dvorana, liječnika, medicinskih sestara i drugog osoblja?
Trenutno Klinika za kirurgiju ima 10 operacijskih dvorana. U tijeku je izgradnja drugog dijela, druge faze Objedinjenog hitnog bolničkog prijema gdje ćemo dobiti još dvije operacijske dvorane. Potom slijedi rekonstrukcija operacijskog trakta na Križinama. Opet će to biti izazovno razdoblje, ali ćemo dobiti nove i moderno opremljene dvorane koje izgrađujemo sredstvima iz europskih fondova. Imamo oko 400 djelatnika na Klinici od čega je nešto više od 50 specijalista, oko 20 specijalizanata, medicinskih sestara i tehničara je oko 250, a nezdravstvenog osoblja oko 70.
S koliko kreveta raspolažete i nedostaje li vam trenutno nečega ili nešto, ako da što konkretno? Kako stojite s osobljem?
Ukupno Klinika ima oko 250 kreveta. Nedostaje nam samo medicinskih sestara i tehničara. Ništa drugo nam ne nedostaje.
Zahtjevni zahvati
Koliko se godišnje na vašoj klinici obavi operacija i kakvih, odnosno kojih je najviše?
Teško je na to pitanje odgovoriti jer ima puno različitih operacija, postupaka. Recimo da godišnje liječimo oko 8.000 bolesnika na stacionaru, ukupno imamo između 85 i 90 tisuća bolesnika na Klinici. Većih i zahtjevnijih operacijskih zahvata imamo oko pet tisuća godišnje. Imamo zaista veliki raspon operacijskih zahvata u svim subspecijalnostima i s različitim pristupima. Najviše radimo operacija na žučnjaku i preponskim kilama, operacije crvuljka. Potom i operacije zbog tumora debelog i završnog crijeva od abdominalnih operacija, prijelome kuka i ostale prijelome, artroskopije i proteza kuka i koljena, operacije dojki, tumore pluća, odstranjivanja tromba, rekonstruktivne zahvate na krvim žilama i amputacije u vaskularnoj kirurgiji. Teško je sve to i nabrojati.
Kada ste shvatili da želite biti liječnik i što vas je konkretno privuklo medicini?
Relativno rano sam znao da želim biti liječnik odnosno kirurg. Privuklo me da je medicina općenito, ali osobito kirurgija konkretno zanimanje, u kojemu se može puno postići vlastitim radom, odricanjem i zalaganjem.
Znate li koliko ste u svojoj dosadašnjoj praksi obavili operacija i je li bilo problema?
Ne znam ni približno koliko sam ukupno obavio operacijskih zahvata. Operiram evo već tridesetak godina. Puno je tu bilo operacija i asistencija. Da je samo oko 200 godišnje, bilo bi u tih tridesetak godina oko 6.000 operacija, većih i manjih, naravno. Naravno da je bilo i problema, komplikacija, krvarenja, infekcija pa i smrtnih ishoda. Nema kirurga koji u svojoj praksi nema i nekih loših ili neželjenih rezultata liječenja unatoč tome što se operacija izvede na najbolji mogući način. Međutim, siguran sam da je daleko, neusporedivo više odličnih rezultata i spašavanja života.
Osjećaji sa strane
Pazite li kao kirurg na svoje ruke, odnosno prste i imate li neki običaj prije ulaska u operacijsku salu?
Pazim i na svoje ruke, prste, ali i na sve druge dijelove tijela. Nastojim biti što je moguće više oprezan i ne riskiram nepotrebno. Kirurg mora biti zdrav i neozlijeđen da bi se mogao baviti svojim poslom. Bilo koja ozbiljnija ozljeda ili bolest nas udaljava od našeg posla i profesije za što smo se godinama ili desetljećima školovali. Nemam nikakav običaj ni protokol prije ulaska u operacijsku dvoranu. Samo nastojim uvijek biti smiren i odmoran. Prekrižim se i molim se Bogu navečer prije spavanja i ujutro prije izlaska iz kuće.
Koji vam je dio kirurgije najzanimljiviji i kakav je osjećaj operirati čovjeka?
To je sigurno minimalno invazivna kirurgija, kirurgija s najmanjim mogućim stresom za bolesnika, kirurgija kroz prirodne otvore odnosno kirurgija bez ožiljaka. Nadam se da će mi uskoro najzanimljivija biti robotska kirurgija. Kakav je osjećaj operirati čovjeka? Rekao bih poseban. S puno izazova, napetosti, opreznosti, taktike i strategije. Tomu pristupamo maksimalno profesionalno i posvećeno, a osjećaje, emocije, suosjećanje prema bolesniku ostavljamo sa strane za vrijeme same operacije. Drugačije je prije i nakon operacije kada bolesniku treba pružiti podršku i razumijevanje.
