Često zaboravljamo da zdravlje nije samo odsustvo bolesti i onemoćalost. Ono je prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije, stanje potpunog tjelesnog, psihičkog i socijalnog blagostanja.
Preduvjeti za zdravlje nisu samo zadovoljenje osnovnih fizioloških potreba za hranom, čistim okolišem, vodom i zrakom. Oni uključuju uključuje i potrebe za sigurnošću, mirom, krovom nad glavom, stabilnim i zadovoljavajućim poslom i prihodima. Također, i zadovoljenje psiholoških potreba. Poput onih za kvalitetnim obrazovanjem, poštovanjem i samo poštovanjem, pripadanjem.
Konačno kao najvišu, potrebu za samoaktualizacijom ili ostvarivanjem svojih punih potencijala postizanjem svega onoga što možemo postati.
Psihičko zdravlje važan aspekt zdravlja uopće
Dakle, važan aspekt zdravlja je i naše psihičko zdravlje. O tome nam govori prof. dr. sc. Gordana Kuterovac Jagodić, s Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
Psihičko zdravlje ne dobiva uvijek dovoljno pozornosti. I zbog nedovoljne osviještenosti o njegovoj važnosti za cjelokupno zdravlje i našu psihološku dobrobit i opće blagostanje. Ali i zbog nedovoljno pristupačnih javnih i dostupnih servisa i usluga za psihološko savjetovanje i psihoedukaciju.
– Jedan od važnih preduvjeta zdravlja je prikladnost socijalnog okruženja u kojem živimo, kaže prof. dr. sc. Kuterovac Jagodić. Zato što su mnoge negativne društvene pojave povezane s lošijim zdravljem i dobrobiti. Poput siromaštva, nezaposlenosti, socijalne isključenosti, izloženosti nasilju i kriminalu, te percepcije socijalne nepravednosti.
Ovisimo o općem društvenom stanju
Zato i postizanje i održavanje fizičkog i psihičkog zdravlja nisu u domeni mogućnosti i odgovornost samo pojedinca niti zdravstvenog sustava. Ovise i o općem stanju i spremnosti lokalne zajednice i društva u cjelini da podupiru skladan i pravilan razvoj i funkcioniranje svakog pojedinca.
Samoprocjena zdravlja građana Hrvatske, posebno u usporedbi s građanima Europske unije, ukazuje na potrebu značajnijeg društvenog i osobnog ulaganja u zdravlje i čimbenike koji ga osiguravaju. Prof. dr. sc. Kuterovac Jagodić navodi podatke Eurostata za 2019. godinu.
Samoprocjena građana Hrvatske lošija od prosjeka EU
Svoje zdravlje vrlo dobrim ili dobrim smatra oko 63 posto muškaraca i 58 posto žena u Hrvatskoj. Prosjek Europske unije je 71 posto muškaraca i 66 posto žena. Još su dramatičnije razlike u zastupljenosti onih koji svoje zdravlje procjenjuju lošim i gdje su postoci gotovo dvostruko veći za Hrvatsku nego za EU. Tako 18,3 posto žena i 15,2 posto muškaraca u Hrvatskoj smatra svoje zdravlje lošim dok u EU to smatra 7,6 posto muškaraca i 9,4 posto žena. Po ovim smo brojkama na začelju Europe.
Zadovoljstvo životom u Hrvatskoj manje od EU
Pridodamo li i procjenu zadovoljstva životom imamo razlika za veliku zabrinutost za zdravlje naših građana, kaže prof. dr. sc. Kuterovac Jagodić.
Zadovoljstvo životom na ljestvici od 1-10 u Hrvatskoj iznosi 6.3 u odnosu na EU koja iznosi 7.1
Zadovoljstvo životom u Hrvatskoj manje od EU
Nedavno je u Tuheljskim Toplicama održana 29. godišnja konferencija hrvatskih psihologa u organizaciji Hrvatskog psihološkog društva. Na tom se stručno-znanstvenom skupu s međunarodnim sudjelovanjem susrelo oko 450 psihologa.
Oni su se sreli nakon posljednjih nekoliko godina izazovnog života s pandemijom i posljedicama razarajućih potresa, te života u ozračju ekonomske krize, velikih migracija, klimatskih promjena, rata na tlu Europe te prijetnje nuklearnim oružjem. Iznijeli su podatke svojih istraživanja i načine rada u praksi, te razmijenili mišljenja i ideje o aktualnim i trajnim temama psihološke struke.
Rastući izazovi za sva životna razdoblja
– Zaključeno je kako velike promjene svijeta kakvog smo nekad poznavali stavljaju i pred psihološku struku velike izazove, kaže prof. dr. sc. Kuterovac Jagodić. Potrebno je adekvatno odgovoriti na rastuće potrebe populacija s kojima psiholozi rade. Od djece i mladih, preko odraslih u svim njihovim životnim ulogama od partnerske i roditeljske, do radne i građanske. Sve do umirovljenja i nošenja s izazovima starenja.
Središnja tema ovogodišnje konferencije psihologa bila je „Psihologija u promociji cjeloživotnog razvoja, otključavanju potencijala i jačanju otpornosti pojedinca i zajednice“. Ovom temom psiholozi su željeli istaknuti kako oni kao stručnjaci, kliničari, znanstvenici i edukatori imaju mnogo toga za ponuditi.
Psiholozi imaju što ponuditi
Ne samo u istraživanju, preveniranju i saniranju težih psihičkih posljedica nemilih povijesnih zbivanja kojima svjedočimo. Nego i u otključavanju skrivenih potencijala. U optimiziranju psihofizičkog razvoja i funkcioniranja te osiguravanju psihološke dobrobiti ljudi tijekom cijelog životnog vijeka, objašnjava prof. dr. sc. Kuterovac Jagodić.
– Koncept ljudskog potencijala proizlazi iz humanističke psihologije. Ona je postulirala kako ljudi imaju inherentnu sklonost ka osobnom rastu i razvoju. Također, da će ta sklonost u adekvatnim uvjetima dovesti do toga da ostvari ili aktualizira svoj ljudski potencijal. Drugim riječima, da postane sve ono što može postati na temelju svojih sklonosti, želja i sposobnosti, ističe prof. dr. sc. Kuterovac Jagodić.
Trebamo stalnu podršku okoline
Iako su ljudi aktivni sudionici u svome razvoju, realizacija naših potencijala nije automatska. Ona zahtijeva neprekidnu podršku okoline i zadovoljenje naših osnovnih psiholoških potreba.
Prema pristupu teorije samoodređenja svaki čovjek kako bi rastao i napredovao mora imati zadovoljene tri temeljne psihološke potrebe.
Potrebu za autonomijom, kompetencijom i povezanošću s drugima
Autonomija se odnosi na osjećaj da imamo izbora, da sami upravljamo svojim ponašanjima, a ne da djelujemo pod prisilom i kontrolom. Potreba za kompetencijom se odnosi na naš doživljaj da vladamo svojom okolinom, svojim životom i da smo djelotvorni i uspješni u onome što radimo. Naposljetku, potreba za povezanošću odnosi se na potrebu da pripadamo nama važnim skupinama, da smo prihvaćeni i povezani s drugim ljudima, kaže prof. dr. sc. Kuterovac Jagodić.
Razumijevanje
Naša društvena okolina (obitelj, prijatelji, kolege na poslu, zdravstveni, obrazovni, socijalni sustav i šira društvena zajednica) može nam u zadovoljenju ovih potreba pomagati ili stajati na putu njihova zadovoljenja.
Pokušava li okolina razumjeti i priznati želje, potrebe, preferencije i gledišta ljudi. Ako pritom pokazuje razumijevanje za ta gledišta i djelovanje u skladu s njima te nudi izbore kako ih zadovoljiti, bez prisilile i pretjerane kontrole, ona će zadovoljavati potrebu za autonomijom.
Potrebu za kompetencijom okolina će zadovoljiti osiguravajući ljudima za njih optimalne izazove i prilike, ohrabrujući njihovu samostalnost i inicijativu. Osiguravajući im pritom strukturu da svoja ponašanja i sposobnosti pokažu te im dajući odgovarajuće povratne informacije (pohvale, priznanja, korekcije i upute za unaprjeđenije).
Povezanost
Konačno, kada se uključujemo u aktivnosti neke osobe, pokazujemo zanimanje za njih i za osobu samu, kada smo empatični u reakcijama na njihove osjećaje i prenosimo im poruku da su nam važni, da su voljeni i da o njima brinemo, zadovoljit ćemo potrebu ljudi za povezanošću.
Kada je društvena okolina organizirana i djeluje na opisane načine tada osobe postaju samostalnije i autonomnije u svojem ponašanju. Ustrajnije su u svojim naporima da postižu ciljeve. Sveukupno se osjećaju bolje i sretnije, pa su posljedično i zdraviji.
Brojni krizni izazovi
No što kada uvjeti za rast i razvoj u obitelji, školi, lokalnoj zajednici i društvu takvi da ne podržavaju niti redoviti zdrav razvoj? A posebno ne zadovoljenje svih psiholoških potreba i ostvarivanje ljudskih potencijala ?
Upravo današnje vrijeme obilježeno je opisanim društvenim i zdravstvenim, socijalnim i ekonomskima sigurnosnim krizama. Zato zahtijeva prepoznavanje i dodatnih osobina pojedinaca i zajednice koje vode ka otpornosti, naglašava prof. dr. sc. Kuterovac Jagodić.
Otpornost se odnosi na osobine, procese i vještine koje ljudima i zajednicama omogućuju da zdravo i dobro funkcioniraju usprkos ozbiljnim prijetnjama. U nevoljama i negativnim iskustvima i događajima. Postoje neki osobni činitelji otpornosti pojedinaca koji su im urođeni i dati. Ali mnogi od njih se mogu graditi i učiti te mijenjati u različitim stadijima našega života.
Potrebni dostupni podupirući servisi
Tako su, primjerice, za optimalan razvoj, psihičko zdravlje i dobrobit, a posebno otpornost djece i mladih, vrlo važne potporne strukture njihove obitelji i škole. U odrasloj dobi socijalni odnosi s drugima, razina stresa i načini suočavanja s njim.
Zbog svega toga je za jačanje otpornosti pojedinca i zajednice potrebna izgradnja široko raspoloživih i pristupačnih podržavajućih i podupirućih društvenih struktura i servisa. U te se strukture ubrajaju sva ona okruženja koja promiču i štite zdrav psihofizički razvoj. I to bila ona fizička ili društvena, a u kojima se ljudi rađaju, u kojima odrastaju i u kojima stare. Ništa manje važne potporne strukture nisu niti zdravstveni, socijalni, obrazovni, ekonomski, kulturni i politički resursi koji uvelike utječu na dobrobit i zdravlje građana.
Nedostaje psihologa
Usprkos brojnim dostignućima i pokazanom trudu na brojnim područjima djelovanja jedan od zaključaka konferencije je kako je potrebno u još većoj mjeri uključiti znanja i spoznaje psihološke znanosti u izgradnju otpornosti. Jednako tako i u otključavanju potencijala pojedinaca i našeg društva u cjelini.
Jedan od načina je zapošljavanje većeg broja psihologa u odgojno-obrazovnom sustavu. Posebice u sustavu socijalne skrbi o starijima te u domovima umirovljenika. Kao i razvojem servisa za psihološku podršku djeci, mladima, roditeljima i starijima u zajednici.
