Rak je danas izlječiva bolest! Zvuči nadrealno? No, istinito je i životno. Jer u svijetu danas živi 28 milijuna ljudi koji su ga preživjeli. Iako svakoga dana za dijagnozu raka dozna 55.000 ljudi. A svake godine od raka na svijetu oboli jedan kontinent ljudi veličine Australije. Te unatoč tome što gram tumora ima milijardu tumorskih stanica – nade ima. Ima jer je rak od neizlječive bolesti postao izlječiva bolest kod značajnog udjela oboljelih, a kod mnogih s metastatskim stadijem kronična bolest. O toj pošasti današnjice s dobrim izgledima za preživljenje razgovaramo s predstojnikom Klinike za onkologiju i radioterapiju, te predsjednikom Hrvatskog onkološkog društva, prof. dr.sc. Eduardom Vrdoljakom.
Onkološka revolucija
Kako danas stojimo po pronalasku novih ciljanih lijekova koji su manje toksični?
U poziciji smo kada na naplatu dolaze velike investicije u molekulsku onkologiju ili u bolje razumijevanje raka. Naše znanje o tumorima je toliko poraslo koristivši moderne molekulsko-genetske tehnike da danas možemo toliko bolje razumjeti pojedine tumore pojedinih bolesnika i da smo u poziciji da više znamo o tumorima nego ikada. Na
tom znanju se dizajniralo ili napravilo toliko novih lijekova da ih gotovo jedan prosječan čovjek nije u stanju zapamtiti. Kada odete na kongres ili čitate najnoviju literaturu imate nove lijekove na dnevnoj bazi tako da je danas na tisuće lijekova u razvoju, na najrazličitije zahvatne točke koje su specifične za tumor, a nisu važne za preživljenje normalnog tkiva.
Svjedočimo onkološkoj revoluciji i pomacima koji su do jučer izgledali “science fiction”. Danas su realnost i osiguravamo našim bolesnicima realne izglede za izlječenje rane bolesti, a realne izglede za pretvaranje do jučer smrtonosnih bolesti u kronične bolesti. Te je realno očekivanje da mogu preživjeti s rakom puno više nego njihovi dojučerašnji sudruzi u toj bolesti.
Genetske značajke
Hrvatska pretpostavljam ne zaostaje u segmentu novih lijekova za liječenje onkoloških bolesti?
Nažalost zaostaje svatko, cijeli svijet nije spreman za tu onkološku revoluciju. Od administrativnih do kliničkih prepreka, znanstvenih i organizacijskih. Danas je gotovo nemoguće uhvatiti taj pred klinički ili bazički razvoj te dolazi do zastoja s jedne strane radi toga što nemamo dovoljno dokaza nužnih za stavljanje takvih lijekova na listu lijekova za pojedine bolesnike. Do sada smo imali primjerice bolesnice s rakom dojke, pluća, jetre ili debelog crijeva, a sada imamo tumor nekog sijela sa svojim specifičnim genetskim značajkama. Ti bolesnici ponekad mogu biti liječeni lijekovima koji nisu primjenjivani do sada za njihovu bolest i to je agnostički pristup. Već imamo odobrenja za liječenje pojedinih tumora agnostički. To znači da ako tumor ima nekakav marker na sebi on može
biti liječen neovisno o sijelu iz kojega bolest dolazi.
Kakva je budućnost liječenja raka?
Budućnost je u još boljem razumijevanju bolesti i što je mi budemo dublje otkrivali, što budemo svjesniji njihovih ili njenih tumorskih specifičnosti to ćemo moći dizajnirati još veći broj kvalitetnijih lijekova. Primjerice rak dojke koji je bio najgora podvrsta raka dojke je HER2 pozitivni tumor dojke. On je prije 20 godina bio najlošiji, s najmanjim
preživljenjem, a danas zahvaljujući nevjerojatnom napretku u liječenju i izumom monoklonalnih protutijela i monoklonalnih protutijela naoružanih citostaticima, te tirozin kinaznih inhibitora mi imamo istinu da je taj nekoć najlošiji rak postao rak s najboljom prognozom. Danas bolesnice s tim tumorom preživljavaju ili imaju mogućnost većeg izliječenja nego drugi ako imaju rani rak dojke. Dok ako imaju metastatski preživljenje od 6 godina je postao standard. No vjerojatnije je da ćemo taj ishod još više unaprijediti. Vjerojatno je da će dio bolesnica s metastatskim HER2 pozitivnim rakom dojke umirati od drugih razloga, a ne od svog tumora.
Bolja lista lijekova
Lijek koji nam sada baš nedostaje u liječenju takvih bolesnika u Hrvatskoj se zove Trastuzumab deruxtecan. Lijek je to koji će zajedno sa lijekom Tukatinibom pomaći vjerojatnost dugotrajnog preživljenja za dodatnih godinu ili dvije u medijanu. Da, usudio bih se reći imamo bolju listu lijekova nego većina zemalja u okruženju. Ali i dalje smo frustrirani kao pojedinci ili profesionalci kada znamo da možemo još bolje, a nemamo tu mogućnost za pojedinu bolesnicu ispred nas.
Ima li razlike između raka, tumora i karcinoma?
Riječ je o sinonimima. Rak i tumor su potpuno jednaka stvar i definiraju jednu novotvorevinu. Karcinom je novotvorevina ili tumor ili rak epitelnog podrijetla. Dok je sarkom novotvorina, tumor ili rak mezenhimalnog podrijetla i nastaje iz mekih česti ne epitelnih stanica. Tumori i rak uključuju češće karcinome koji nastaju iz epitelnog pokrova različitih organa dok rjeđi sarkomi nastaju iz mekih česti primjerice mišića ili vezivnog tkiva.
Vanjski patogeni
Kako možemo spriječiti oboljenja od raka?
Možemo ga spriječiti kvalitetnijim i zdravim životom, izbjegavanjem poznatih kancerogena primjerice nepušenjem te manjim izlaganjem sunčevom svjetlu. Ako se manje izlažemo ionizantnom zračenju rjeđe ćemo dobiti rak. S nastankom tumora je povezano i izlaganje općenitom industrijskom zagađenju. Življenje u zdravijem i čišćem okolišu može rezultirati manjim brojem tumora. Imamo poznate kancerogene u hrani ili alkoholu tako da je poželjno umjerenije uzimanje hrane bez konzervansa i kancerogena. Tu treba pridodati zdravu tjelesnu težinu i tjelovježbu koji pomažu da osoba ima zdrav imuno sustav koji pored obrane od vanjskih patogena ima ulogu u imunom nadzoru od nastanka raka. Nažalost, svjedoci smo značajnom broju povećanja tumora kod mlađih osoba.
Je li se zahvaljujući novim ciljanim lijekovima život onkoloških bolesnika poboljšao i kako danas žive oboljeli od raka?
Prije sto godina je svaki onkološki bolesnik umro od raka, a danas možemo izliječiti gotovo 50 posto tumora. Danas u visokorazvijenim zemljama zapada je stopa izlječivosti i veća, pa u SAD-u možete računati da će od raka umrijeti 30-35 posto dijagnosticiranih. To znači da rak više nije jednako smrt nego je jednako život, ali kome je jednako život? Onome tko je educiran, koji će otkriti rak dovoljno rano i tko je u prilici dobiti adekvatno liječenje.
To se zove rano dijagnosticiranje tumora, kvalitetno ga lokalno zbrinuti i dati optimalno zaštitno-sigurnosno ili adjuvantno liječenje. Ako je dijagnosticirana metastatska bolest da živi maksimalno dugo. Više ne govorimo o mjesecima nego o godinama. Kada sam bio mladi liječnik oboljelima od raka pluća je preživljenje bilo manje od šest mjeseci, a danas mnogi oboljeli žive više godina. Kemoterapija koja je nekoć predstavljala osnovicu liječenja tumora postaje manje česta jer danas više dajemo druge terapije primjerice imunoterapiju i ciljane terapije.
Individualiziranje liječenja
Objasnite termin personaliziranog liječenja?
Mi personaliziramo ili individualiziramo liječenje poznavajući tumor bolje. Prije smo bolest liječili sukladno organu iz kojeg je tumor došao. Danas primjerice više ne govorimo o jednom raku dojke nego o više pod tipova tumora dojke. A onda još dublje “zaronimo” i gledamo pojedinačni tumor i ima li mutaciju na pojedinom genu, hoćemo li dati ovu ciljanu terapiju ili neku drugu. Ili ako primjerice tumor ima visoko mutacijsko opterećenje hoćemo li mu dati imunoterapiju ili nećemo. Mi zapravo individualiziramo liječenje sukladno specifičnostima tumora i bolesnika. Vjerojatnost da imamo dva jednaka tumora dojke ili pluća je gotovo svemirski mala. Mi smo mislili da su isti do nedavno. Dok danas znamo da su svi različiti. Danas nastojimo i otkriti te razlike i na temelju njih personalizirati terapiju, ona će sutra biti još peronaliziranija. Danas svjedočimo početku personalizacije, a sutra će ona biti optimalna, dovesti do najboljih ishoda za svakog pojedinca oboljelog od raka.
Imamo li dovoljno onkologa?
Ne i bojim se da će ih biti sve manje jer smo dio nezasitnog europskog i svjetskog tržišta rada. Bojim se da će za onkolozima potreba biti sve veća, da će izvori biti sve manji i da će to biti naša najslabija točka u ordinaciji onkološke skrbi. Zato svi dionici društva trebaju raditi na organizaciji optimalnih uvjeta za privlačenje mladih ljudi u onkologiju, osiguranju njihovog ostanka u našem zdravstvenom, onkološkom sustavu.
