Djeca koja su još nedavno tražila vaš zagrljaj prije spavanja sada žele prostor, slobodu i pravo glasa. Ako vam je dijete zakoračilo u tinejdžerske godine, ove promjene su vam vjerojatno poznate. Adolescencija donosi niz unutarnjih pomaka, od hormonalnih eksplozija do traženja vlastitog identiteta. Upravo tada, negdje između hormona, društvenih mreža i školskih hodnika, često se dogodi i prva cigareta, kaže prof.dr.sc. Silvija Ručević.
Psihološki gledano, razlozi zašto mladi počinju pušiti daleko su dublji od jednostavnog „želio/la sam probati”. U središtu se nalazi snažna potreba za pripadanjem. Ako puše njihovi prijatelji, raste i vjerojatnost da će i oni to učiniti. Istraživanja pokazuju da više od 80 posto mladih pušača ima bliske prijatelje koji također puše.
– Pušenje tako postaje karta za ulazak u određeni društveni krug, način da se bude dio ekipe, da se ne ispadne „drukčiji“ – objašnjava psihologinja dodajući kako mladima cigareta nije samo duhan i dim već i simbol neovisnosti, moći pa čak i privlačnosti, na što dodatno utječu mediji i popularna kultura.
Obiteljski kontekst
Ne treba zanemariti ni obiteljski kontekst jer djeca čiji roditelji puše imaju znatno veću vjerojatnost da i sami razviju tu naviku.
Jedan od često zanemarenih aspekata pušenja kod mladih jest njegova emocionalna funkcija. Mnogi mladi, kao i odrasli, ne doživljavaju cigaretu prvenstveno kao ovisnost nego kao sredstvo za nošenje sa svakodnevnim pritiscima. Kod drugih, osjećaji usamljenosti, dosade ili nepripadanja dodatno pojačavaju potrebu za nečim što će im barem privremeno dati osjećaj sigurnosti i kontrole. U nekim slučajevima, pušenje je pokušaj smanjivanja osjećaja frustracije ili ljutnje kada nemaju druge načine suočavanja s emocijama koje ih preplavljuju.
– U početku, nikotin može izazvati kratkotrajni osjećaj opuštenosti, zbog čega mnogi steknu uvjerenje da cigareta smanjuje stres. No, istraživanja pokazuju suprotno. Ovaj privremeni osjećaj brzo nestaje, a nakon njega uslijede simptomi apstinencijske krize i jača potreba za novom dozom. Na taj način, pušenje ne uklanja izvor stresa nego samo kratko skriva nelagodu, dok dugoročno povećava anksioznost i napetost, rekla je prof. Ručević.
Psihološka komponenta
Sličan obrazac vidi se i kod depresije. Osobe koje pate od depresije puše dvostruko češće od onih bez simptoma, a kod mladih često nije jasno dolazi li pušenje prije depresije ili obrnuto.
U konačnici, osobe, posebice mladi, često ne posežu za cigaretom iz pobune već kao pokušaj da „podnesu dan“. Ono što pušenje čini posebno tvrdokornom navikom nije samo fizička ovisnost nego i psihološka komponenta, odnosno navike, rituali i emocionalne asocijacije koje se s vremenom stvaraju. Kaže se da je pušenje navika ruke jednako koliko i navika mozga.
Psihologinja Ručević naglašava kako je važno govoriti i o suvremenim oblicima pušenja koji su mladima često još privlačniji od klasičnih cigareta, a sve su dostupniji.
No kako se u konačnici riješiti ove navike?
– Zabrana bez alternative rijetko donosi rezultat. Ako osobe puše kako bi se nosile sa stresom, pritiskom ili teškim emocijama, jasno je da im nije dovoljna samo zabrana. Umjesto cigarete, trebaju im drugi, konkretni načini da pronađu olakšanje, načini koji neće stvoriti novu štetu. Prvi korak je prepoznati što ih to točno pritišće. Je li to školski ili profesionalni neuspjeh? Osjećaj da nisu dovoljno dobri? Prijateljstva ili veze koji ne funkcioniraju? Kada to postane jasnije, može se krenuti prema rješenju. Ponekad je dovoljno razgovarati s nekim tko sluša bez osude. Ponekad treba više, stručna pomoć, strukturirana podrška, psihološko savjetovanje.
U redu je potražiti pomoć
Ali i svakodnevne, jednostavne stvari pomažu, poput tjelovježbe, hodanja, glazbe, crtanja, pisanja ili boravka u prirodi. Kontakt s ljudima koji ih ne procjenjuju često je ključan. Sve to mogu biti „ventili“ koji ne štete nego grade. Ključno je da osobe nauče da neugodne emocije nisu ni opasne niti trajne te da postoje načini da ih se prebrodi bez bijega u cigaretu. Važno je i okruženje. Promjena ne dolazi pritiskom, nego podrškom. Za mlade, to znači imati odrasle koji slušaju bez osuđivanja. Za odrasle, to znači priznati si da je u redu tražiti pomoć. A za sve nas, to znači znati da pušenje nije rješenje nego poziv da potražimo ono što stvarno treba riješiti, zaključuje prof.dr.sc. Silvija Ručević.
Uz ovaj tekst, drugi korisni savjeti struke kao pomoć liječenju ovisnosti o pušenju dostupni su u besplatnom izdanju Stop ovisnosti o pušenju ovdje.