Prof. dr. sc. Tanja Frančišković: Dok plešemo, “pleše” i mozak, i to je ljekovito

Datum:

Ljudsko tijelo nije veliko evolucijsko postignuće. Čovjek relativno slabo pliva, ne može letjeti, slabo vidi, sporo trči, nema zaštitu od hladnoće niti topline…Ono što ga stavlja na posebno evolucijsko mjesto je njegov mozak. Ljudski je mozak u centru svih zbivanja, voljnih i nevoljnih. No i on dijeli niz podjednakih funkcija kao i mozgovi drugih živih bića. Zato je sve što pripada specifičnostima baš ljudskog mozga od posebne važnosti. Jedna od takvih specifičnosti koje ne nalazimo kod drugih životinjskih vrsta je ljudska reakcija na ritam i pokreti koji prilikom toga nastaju. Znamo da na ritam i muziku reagiraju vrlo mala djeca. Ona se vrlo rano počinju gibati potaknuti glazbom bez da ih tome netko treba posebno učiti. Kretanje uz ritam specifičnost je čovjeka. Pokazalo se da na ritam reagiramo čak i prije nego ovaj bude registriran i obrađen od strane slušnog dijela mozga. Neka antropološka istraživanja govore u prilog tome da se i sam jezik, druga jedinstvena specifičnost ljudskog mozga, razvila kroz reakciju na ritam. Tu reakciju tijekom ispitivanja mozga nalazimo u zonama vrlo blizu tzv. Brokine zone,centra za govor u lijevoj polutki mozga.

Razvoj mozga ovisi o stimulaciji

Da bi razumjeli kako mozak reagira na glazbu i ritam treba se podsjetiti nekih činjenica iz najranijeg razvoja mozga. Istraživanja su pokazala da se dijete rodi sa više moždanih stanica nego što ih ima samo godinu dana kasnije. Koje će stanice tijekom tog najranijeg razvojnog perioda ostati, a koje propasti, ovisi o stimulaciji. Stimulacija u tom razdoblju zapravo je odnos s majkom koja pazi da dijete ne doživi preveliki stres uslijed gladi ili boli. Ona ga dodiruje po cijelom tijelu tijekom igre i njege, govori mu, pokazuje da joj je ono važno. Sve te naoko jednostavne radnje zapravo su pozitivni stimulusi djetetu i omogućavaju aktiviranje moždanih stanica i moždanih puteva, veza između raznih djelova mozga.
Jedna od najvažnijih veza u mozgu je ona njegove lijeve i desne polovice. No, jednako su važne veze između “gornjih” i nižih dijelova mozga. Između osjetilnih organa i osjetilnih moždanih centara kao i veze koje iz mozga vode u leđnu moždinu i druge dijelove tijela. Te poveznice stalno trebaju biti stimulirane da bi dobro održavale aktivnosti mozga i priječile propadanje moždanog tkiva.

Ljudi osjećaju kucanje srca i jasno im je da srce uvijek radi. Postoji predodžba da mozak ima periode kada ne radi, kada se odmara. Ta je predodžba posve kriva. Mozak stalno radi čak i kada mi spavamo, samo je tada njegova aktivnost usmjerena na druge zadatke.

Dapače, vjerojatno mi i spavamo da bi mozak “na miru” mogao pozavršavati neke zadatke koje nije u stanju odraditi dok je bombardiran mnoštvom impulsa tijekom budnosti. Štoviše, mozak voli raditi i voli biti stimuliran.

Centralni organ plesa

Bez obzira na to što se ples opservira kao kretanje tijela u prostoru, upravo je mozak centralni organ kod plesa. On je neka vrsta dirigenta cijelog orkestra organa i organskih sustava koji su angažirani tijekom plesa. Svi znamo da ples izaziva zadovoljstvo i osjećaj smirenosti. No istraživači smatraju da je ples zapravo vrsta komunikacije i da se u tu svrhu i razvio i to vrlo rano tijekom razvoja ljudske vrste. Dokaze o plesu nalazimo već kod najstarijih tragova ljudske vrste. Vjerovalo se da poticaj i reakcija na ples dolazi iz desne polutke mozga, za koju se smatralo da je “zadužena” za glazbeni sluh, prepoznavanje lica, socijalne reakcije, emocije. Neuroznanstvena istraživanja zadnjih par desetljeća pokazala su da je to puno složenije. Postoje specifični dijelovi mozga zaduženi za pokret poput, među ostalim, motornog i premotornog dijela kore mozga, somatosenzornog dijela mozga kao i centara za ravnotežu u malom mozgu. Ovi nam dijelovi mozga omogućuju da se krećemo i vrtimo u prostoru prema glazbi i plesnim koracima, a da pri tome očuvamo ravnotežu i ne padnemo. Istraživanja su pokazala da se tijekom plesa aktivira puno dijelova mozga, ali i neki živčani centri, odnosno nakupine živčanih stanica koje se nalaze u drugim dijelovima našeg tijela.
Tako aktivacija započinje samom namjerom da plešemo, koja nas tjera da pronađemo sjećanje na naučene korake i figure koje ćemo u plesu koristiti. Zatim se pokreće sve što će omogućiti da se koraci realiziraju, dakle aktivirat će se veliki dio kore mozga, potom dijelovi u bazi velikog mozga. Mali mozak cijelo vrijeme treba regulirati ravnotežu i o svemu tome izvještavati moždane centre. Impulsi zatim idu prema leđnoj moždini čijim se živčanim stanicama aktiviraju mišići koji pokreću naše kosti u željenom ritmu i figurama. Tijekom cijelog tog procesa luči se niz neurotransmitera i hormona, a posebice serotonin, oxitocin i endorfini. To su tvari koje su inače zadužene za stvaranje osjećaja dobrobiti, sreće i zadovoljstva. Štoviše, luče se i neurotropni faktori, tvari koje potiču očuvanje, rast i razvoj novih živčanih stanica.

Komunikacija i suradnja

No, ples nije samo pokret premda je pokret najvidljiviji dio plesa. To je i osjećaj za ritam i glazbu čime treba naš pokret uskladiti. Još i više to je suradnja s partnerom ili grupom s kojom plešemo. U tom je dijelu izuzetno važna uloga tzv. zrcalnih neurona otkrivenih zadnjih desetljeća, a omogućavaju nam da prepoznamo emocionalno stanje drugog ljudskog bića, njegove namjere i značajke. Ovi se sklopovi neurona nalaze u čeonom režnju i odgovorni su za to da prepoznamo što od nas partner ili više njih očekuju. Tu dolazimo do još jednog važnog zadatka plesa, a to je uspostava suradnje. Čak i kada plešemo radi gibanja tijela sami u svom stanu, u plesu je najvaznija suradnja i usuglašeno zajedničko djelovanje bilo vlastitog tijela bilo sa partnerom ili grupom. Čak i onda kada su plesovi ratnog tipa oni traže suradnju i međusobno prepoznavanje i razumijevanje.
Posebice se to odnosi na plesove u paru kada “leader”, istina određuje koja će se figura odraditi. On vodi plesačicu, daje joj znakove o tome što želi da ona uradi, ali pritom mora jako paziti na to koje su mogućnosti partnerice, mora joj dati jasnu poruku, mora poštovati njezin prostor, mora joj pomoći ako se neka figura nije dobro odradila, ako je ravnoteža poremećena. Bez dobre suradnje i uvažavanja nema dobrog plesa. Kroz ovaj složen socijalni kontakt potiče se “socijalni “dio mozga koji dodatno pridonosi osjećaju zadovoljstva. Stoga možemo reći da mozak koji pleše u stvari mobilizira gotovo sve djelove unutar sebe samog, sve dijelove živčanog aparata u tijelu a putem zrcalnih neurona svoje veze “širi” u prostor odnosa sa drugim ljudima. Ples je aktivnost koja na najbolji mogući način mobilizira mozak, tijelo i naše socijalno biće na suradnju. Pri tomu sam mozak dobiva mnoštvo dobrodošlih poticaja kroz svjesnost svakog pokreta bez verbalizacije, kroz ritam, osjećaj kretanja i percepciju u prostoru, planiranje i preciznost pokreta uz stalne pomake tijela, održavanje ravnoteže pri čemu je izuzetno važan dodir, sinkronizacija/usuglašenje i koordinacija u paru/skupini. Ples dakle uključuje mentalnu, fizičku i socijalnu interakciju.

Smanjuje depresivnost i tjeskobu

Premda je ples očigledno izuzetno važna ljudska aktivnost, istraživanja o tome što se događa tijekom plesa i posebno o tome koji je utjecaj plesa na ljudski organizam su relativno rijetka i recentna. Jedna je usporedna studija plesača, glazbenika i kontrole pokazala da plesači brže reagiraju na promjene u glazbi i da imaju bolju sinkronizaciju aktivnosti mozga uključivši emocionalne procese i pamćenje, a da je efekt na pamćenje dulji od tzv. Mozartovog efekta (kratkotrajnog poboljšanja operativnosti kod ljudi nakon slušanja Mozartove glazbe). Ispitivana je zanesenost, uranjanje u aktivnost kod plesača tzv. flow i pokazalo se da ples povećava zadovoljstvo i kvalitetu fizičke aktivnosti. Istraživanja su pokazala da ples uvelike smanjuje depresivnost i tjeskobu. Pokazalo se da tango posebno poboljšava kvalitetu memorije i pokreta kod Parkinsonove bolesti. 2021. jedna je studija utjecaja salse, cha cha cha, bachate i merengea kod osoba iznad 65 godina pokazala da i samo polugodišnje plesanje ovih plesova poboljšava mobilnost i radnu memoriju i smanjuje rizik od demencije.

Manji rizik za moždani

Neke su studije pokazale da kontinuirano bavljenje plesom umanjuje i rizik moždanog udara. Ako do oštećenja mozga i dođe, oporavak je brži. Istraživanja smanjenja rizika za razvoj demencije kroz razne aktivnosti pokazala su da npr. čitanje smanjuje rizik za 35 posto, rješavanje križaljki ili sudokua 47 posto, fizička aktivnost sama za sebe nema neki učinak. Ali kontinuirano bavljenje plesom taj rizik smanjuje za čak 75 posto.

NMR ispitivanjima utvrdeno je da 1 godina plesa povećava volumen hipokampusa, posebno jednog njegovog dijela odgovornog za operativnu memoriju (što nije slučaj kod fizičke aktivnosti).

Rezultati dosadašnjih istraživanja pokazali su da ples pojačava razvoj motoričkih, emocionalnih i intelektualnih funkcija, stimulira otpuštanje serotonina, endorfina,oxitocina, adrenalina, tvari odgovornih za osjećaj sreće i zadovoljstva, poboljšava konekcije-puteve i poveznice (posebno važno kad stanice prirodno odumiru u starijoj dobi), stimulira neurogenezu i plasticitet mozga (stvaranje novih živčanih stanica i novih moždanih puteva), stimulira neurotropne faktore (proteine koji utječu na stvaranje novih stanica i zaštitu postojećih), nudi mogućnost izražavanja emocija i pojačava društvenu kohezivnost.

Danas se smatra da slijedećih sedam čimbenika omogućuju mozgu da što dulje održi dobro funkcioniranje: svjesna pozornost na vlastite osjećaje i misli, kontinuirano usmjeravanje na jednu radnju bez prekida; opuštanje, igra, spontanost zabava; fizička aktivnost, kvalitetni odnosi – licem u lice (naravno ne putem SMSa i sl.) i dobar san. Od svega navedenog ples je aktivnost koja jedina obuhvaća čak šest od nabrojanih sedam čimbenika. Umjesto zaključka možemo reći da su Jura Stublić i Massimo Savić imali pravo kada su kroz riječi svoje pjesme poručili „Zamisli život u ritmu muzike za ples” i „Doći će do promjene u tvojoj glavi….” Ta će promjena biti definitivno – nabolje.

Podijelite objavu:

Popularno

Ostalo
Related

Potezi EU zemalja za rješavanje čekanja i zastoja u zdravstvu

Više od 1,1 milijun umrlih od covida u EU,...

Upozorenje iz Klaićeve: Četiri djeteta godišnje usmrte opekline

U Hrvatskoj se godišnje više od 3000 djece i...

Prof. Roje objašnjava što se starenjem događa s našim licem i kako usporiti taj proces

Jedno je jasno- prirodu ne možemo pobijediti, starenje ne možemo zaustaviti, ali ga ipak možemo usporiti. Zašto lice stari, zašto dobivamo bore i podočnjake te kako stariti sa stilom, pitanja su na koja odgovore daje izv. prof. dr. sc. Željka Roje, otorinolaringolog i kirurg glave i vrata.

Pomagala za inkontinenciju nedostupna, upitna dostupnost i ostalih

Koordinacija za medicinske proizvode Hrvatske udruge poslodavaca (HUP) upozorava...