Time se bave EU inicijative, kako izvještava META, časopis EU Ureda za okoliš. Temelj inicijative je metodologija procjene utjecaja proizvoda na okoliš, među kojima je 16 različitih kriterija. Od emisija stakleničkih plinova, korištenja energije i vode. Opća metodologija razvija se još od 2011. godine, a od 2019. godine ključni igrači iz modne industrije uključujući H&M, ZARA i Nike primjenjuju metodu na tekstil. Europski ured za okoliš sudjeluje u projektu kao promatrač.
Ideja je identificirati potpuniju sliku utjecaja na okoliš kroz cijeli životni ciklus proizvoda. Metoda pokriva podkategorije tekstilnih proizvoda, od majica do kupaćih kostima i čizama. Važno je da će biti moguće usporediti rezultate proizvoda unutar iste potkategorije što bi moglo biti temelj za rangiranje ili ocjenjivane oznake.
Iako je francuska vlada najavila svoje planove za obaveznu oznaku održivosti za tekstil, koja bi se mogla temeljiti na rezultatima spomenutog, Europska komisija još nije otkrila kako će koristiti pravila za odjeću i obuću nakon što budu dovršena.
Ekološki otisak
Neizvjesnost oko toga kako će se koristiti na stranu, s toliko uključenih igrača u industriji, rezultati PEF-a očito će biti ključni dio napora brendova na održivosti, stoga je važno pobliže pogledati metodologiju koja stoji iza toga.
U tijeku su rasprave o tehničkim detaljima metodologije, odnosno o tome što bi trebalo, a što ne treba mjeriti. Neki važni čimbenici potpuno su izvan projekta, uključujući gubitak biološke raznolikosti, oslobađanje mikrovlakana koja su glavni izvor morske mikroplastike – kao i aspekte ljudskih prava i dobrobiti životinja. To izaziva sumnju među aktivistima kampanja o tome koliko samo dosad obuhvaćena kategorizacija može biti prikladna za oznaku održivosti. Raspravlja se i o drugim čimbenicima koji određuju ekološki otisak odjevnog predmeta, kao što su, koliko je popravljiv ili izdržljiv, veličina predmeta ili da li proizvođač potencijalno uništava neprodane zalihe.
Zabrinutost oko toga kako će metoda rangirati različite vrste odjeće ili materijala podigla je uzbunu u nekim industrijama. Neke kampanje nevladinih organizacija i robnih marki, tvrde da opseg metode znači da će prirodna vlakna (kao što su vuna i pamuk) proći loše u odnosu na sintetička ili fosilna vlakna, budući da se ne smatra da se oslobađanje mikroplastike i puni utjecaj proizvodnje nafte i plina uzimaju u obzir.
Teret ne smije biti na potrošačima
EU Ured za okoliš nastavit će sudjelovati u projektu, iako s obzirom na trenutni opseg metode postoji neodlučnost oko njezine prikladnosti za razvoj potrošačke oznake. Da bi bila smislena, shema označavanja mora biti dopunjena dodatnim informacijama. Jedino oko čega se svi slažu jest da tekstil ima jedan od najvećih utjecaja na okoliš. Usprkos tome, izračunavanje i zatim komuniciranje o vjerodostojnostima održivosti tekstilnog proizvoda neće zaustaviti prekomjernu proizvodnju koja nas nastavlja gurati na rub klimatskog kaosa i kolapsa biološke raznolikosti, dok na nefer način iskorištava milijune radnika diljem svijeta.
Teret promjena ne bi trebao biti na potrošačima. Suzbijanje prekomjerne potrošnje mora značiti smanjenje količine tekstilnih proizvoda koji se stavljaju na tržište svake godine i zaustavljanje ekološki štetnih i izrabljivačkih poslovnih praksi.
