Naime, Ivan se za potragu za zdravljem regulacijom prehrane odlučio u rujnu prošle godine kada se za savjet obratio spomenutom savjetovalištu i voditeljici Nutricionističkog savjetovališta NZJZ OBŽ-a , magistri nutricionizma Ivani Sović, a sve nakon što je vidio da samostalno neće dobiti bitku s kilogramima i “jo-jo” efektom.
– Bitku s previsokom kilažom koja je došla i do 112 kilograma vodio sam nekih devet godina. Naime, koliko je to previše kilograma za mene dovoljno govori informacija da je za mene normalna kilaža ona od 82 kilograma. No, ja sam se uvijek bavio sportom i razmišljao sam da što god pojedem to i potrošim, ali nije tako bilo u stvarnosti. Kolači, keksi, ali i sve ostalo što sam konzumirao nisu se baš tako jednostavno potrošili, a nije da volim samo slatko, volim sve i nisam baš pazio na prehranu. Tako se događalo da skinem nešto malo kilograma, ali one mi se vrlo brzo vrate. Najviše što sam uspio je doći do 97 kilograma i tu bi sve stalo. Kroz godine se razvio pravi „jo-jo” efekt.
Uz kilograme problemi s tlakom, leđima i zglobovima
– U međuvremenu mi je zbog kilaže skočio i tlak, što je postao problem jer sam dobrovoljni davatelj krvi, a krenuli su i bolovi u leđima i zglobovima, što mi je otežavalo omiljenu aktivnost – trčanje i vožnje bicikla, priča Ivan koji je do Božića stigao na 90 kilograma, a cilj su mu 83 kilograma.
Kada se odlučio potražiti pomoć Nutricionističkog savjetovališta sve je krenulo s postavljanjem ciljeva,vođenjem dnevnika prehrane te testom intolerancije na određene namirnice koje su svojstvene kontinentalnoj prehrani.
– Riječ je o testu koji započinje uzimanjem uzorka krvi. Mogućnost intolerancije na određene namirnice kreće se od prvog do šestog stupnja. Meni je većina namirnica u zelenom, što znači da nema intolerancije, a najveći stupanj intolerancije pokazao mi se na kikiriki, koji je četvrti stupanj intolerancije i češnjak koji je treći stupanj intolerancije. To je zanimljivo jer se češnjak smatra zdravom namirnicom, ali učestalom konzumacijom ga očito nešto u mojem tijelu ne tolerira. Prvi stupanj intolerancije su bili lješnjak, pšenica i raž. Stoga sam spomenute namirnice izbacio iz prehrane dok sam jaja čiji je stupanj intolerancije prvi i drugi, odlučio konzumirati rjeđe, to jest, na mjesečnoj razini. Nakon dobivenih rezultata testa obavio sam razgovor, te mjerenje sastava tijela s magistrom Sović nakon čega je slijedio Plan prehrane od sedam dana, u skladu s mojim preferencijama. Pokazalo se kako mi na jelovniku najviše nedostaje povrća, dok sam slatkiše gotovo potpuno izbacio. Jelovnik je osmišljen na bazi pet obroka čijeg se redoslijeda i količine držim vaganjem namirnica.
Pet obroka po osobnom planu prehrane
Prvi obrok mi je oko 6.15 i to je zajutrak, zatim oko 9 sati doručkujem, oko 12 sati je užina, a ručak oko 16 sati, dok mi je večera do 19 sati nakon čega više ne jedem. U međuvremenu svakako uklopim i tjelovježbu. Činjenica je da sam u prehranu uveo puno više ribe, od tune do oslića, a tu su i cjelovite žitarice poput kvinoje, ječma i slično.
Ivan priznaje kako je tijekom Božića količina tradicionalnih jela bila nešto veća te je dobio dva kilograma od čega je tek kilogram masnog tkiva, dok je drugi kilogram nemasna masa, ali se odlučno vraća svojim novim navikama i fokusu na zdravlje.
– Posljednje mjerenje sam imao 7. siječnja. Sedam kilograma sam skinuo, te moram još sedam. U sve sam uključio i roditelje, pa su i mama i tata obavili mjerenje sastava tijela u Nutricionističkom savjetovalištu, a kako je tata dijabetičar, vrlo je zainteresiran za moje kombinacije na tanjuru, te ih sve češće isprobava. U prosincu sam napravio i nalaz krvi, te se pokazalo da mi je željezo malo ispod razine, zbog čega sam smanjio kavu, jedem više zelenog lisnatog povrća u kombinaciji s citrusima. Sada još moram visceralno masno tkivo dovesti između pet i devet, a sad sam na 11. Kada dođem do željene kilaže, tada treba raditi na mišićnoj masi i održavanju linije. Ovo je zapravo sjajan način da putem prehrane vodite računa o svom ukupnom fizičkom i psihičkom zdravlju, ali svakako to treba napraviti uz pomoć profesionalnih nutricionista, poručuje Ivan Vukušić.
U NZJZ-u poručuju i kako se u ovom Savjetovalištu svakome pristupa potpuno individualno i nema gotovih menija i rješenja već se za svakog izrađuje detaljan plan prehrane u skladu s njegovim životnim stilom.
