Iako nije službena dijagnoza ortoreksija je sve učestalija realnost i problem. Opsesija zdravom prehranom koja dovodi do ograničavanja u svakodnevnici, mentalnih no i problema fizičkog zdravlja. Liječenje? Dugotrajno i multidisciplinarno kao kod svakog poremećaja hranjenja. Tema je ovo nutricionistice Jelene Zubić iz pulske bolnice koju je predstavila kolegama okupljenima na prvom međunarodnom kongresu na temu poremećaja prehrane kod muškaraca. Tema je ovo koja je okupila brojne stručnjake u Klinici za psihijatriju Sv. Ivan na zagrebačkom Jankomiru.
Kako znati je li u pitanju orotoreksija ili životni stil?
Danas svi pričamo i puno se razmišlja o hrani. Trend je da se svi žele hraniti bolje, zdravije, a primjećujemo da uz to često ide i pretjerano vježbanje. Dakle, tu nema povraćanja ili izgladnjivanja kao kod drugih poremećaja hranjenja nego se može kao kompenzacijski mehanizam pojaviti opsesivno vježbanje – pojašnjava ova nutricionistica, inače specijalizrana za poremećaje hranjenja.
Ortoreksija podjednako zahvaća i muškarce i žene, a često započinje sasvim bezazleno. Kako će reći nutricionistica Zubić može nastati iz brige o svojem zdravlju i postati opsesijom te zdravstvenim problemom. U praksi kroz konkretan primjer ortoreksija kod jedne oboljele osobe izgledala je tako da je unosila u organizam previše povrća, a premalo svega ostalog. Zbog toga je s jedne strane došlo do problema s fizičkim zdravljem, a s druge ortoreksija ju je ograničavala u dnevnom funkcioniranju. Nije mogla sudjelovati na društvenim i poslovnim okupljanjima uz hranu budući nije mogla pojesti nešto što je smatrala nezdravim obrokom.
Oboljeli imaju podjelu na dobru i lošu hranu i ako jedu ono što smatraju lošom hranom mogu se sami sebi gaditi. Ima jedna specifična stvar kod ortoreksije – sebe vide superironijima jer se hrane na najbolji mogući način. Također tu je osjećaj lakoće koji zapravo donosi glad jer ne unosi se dovoljno kalorija – opisuje ova nutricionistica.
