Specijalist neurokirurgije, doc.dr.sc. Andrej Vranič, u potpisu svojih odgovora kroz ovaj razgovor imenovao se kao – slobodan liječnik. Simbolična je to no dovoljna poruka o stavovima koje ovaj cijenjeni ekspert, neurokirug u pariškoj Europskoj bolnici, zauzima. Uz druga međunarodno priznata medicinska imena dio je slovenske skupine liječnika zdravstvo.si koja otvoreno kritizira, ali i predlaže rješenja za tamošnji zdravstveni sustav.
U međuvremenu smo vidjeli, a i objavili, i vijest kako liječnici u Sloveniji idu u štrajk. O čemu je tu riječ, koji su glavni razlozi štrajka i kako će to izgledati?
O štrajku liječnika u javnom sektoru više vam može reći sindikat FIDES koji štrajk i organizira. Koliko doznajem iz medija, razlog štrajka je želja da se liječnici povuku iz jedinstvenog sustava plaća državnih službenika i posljedično povise liječničke plaće.
Da li su liječnici u Sloveniji već ranije imali ovakve poteze?
Štrajkova liječnika bilo je i u prošlosti. Sjećam se prvog štrajka liječnika iz 1996. godine, počeo je odmah kad sam počeo raditi kao liječnik u UKC Ljubljana.
Očito je nezadovoljstvo struke u vašoj zemlji na vrhuncu, koji su glavni zahtjevi liječnika prema zdravstvenoj vlasti?
Zahtjevi liječnika su dvojaki. Neki su kolege zadovoljni zdravstvenim sustavom i samo žele veće plaće i/ili manji obim posla. Promjene u zdravstvenom sustavu želi veliki dio slovenskih liječnika (Zbor liječnika Slovenije trenutno provodi anketu na tu temu). Naši kolege sve su svjesniji da su problemi u zdravstvu sistemske prirode i da su potrebne sustavne promjene. Mislim da je većini slovenskih liječnika nesmetan tijek svakodnevnog rada važniji od same plaće. Žele uređene uvjete u zdravstvu kako bi mogli u miru obavljati svoju profesiju na što su se odlučili prvenstveno s ciljem pomoći ljudima. U liječenju pacijenata oni imaju puno nepotrebnih prepreka koje bi se uz malo dobre volje lako otklonile.
Osim toga, mnogi se liječnici osjećaju zarobljenicima zdravstvenog sustava. Nemaju drugu opciju nego ustrajati u nekoj vrsti «robovlasničkog» odnosa prema sustavu iz kojeg se mogu izvući samo odlaskom u inozemstvo. Žele više slobode u mogućnosti zapošljavanja kako bi mogli slobodno birati oblik svog djelovanja – kao privatnici, zaposlenici državnih institucija ili zaposlenici privatnih tvrtki.
Potrebno je shvatiti da su zadovoljni i motivirani liječnici temelj dobrog zdravstvenog sustava. U središtu zdravstvenog sustava je odnos pacijent – liječnik, sve ostalo je sekundarnog značaja.
S druge strane, neovisni liječnik na kojeg se ne može raditi pritisak ni kroz hijerarhiju niti kroz akademski sustav, trn je u oku sustavu koji se temelji na preprodaji usluga.
Ispred skupine zdravstvo.si – predlažete niz rješenja za zdravstveni sustav, kakav je odgovor nadležnih, da li će se i što mijenjati u vašem zdravstvenom sustavu?
U grupi zdravstvo.si zalažemo se za promjene u zdravstvenom sustavu. Prije svega, zalažemo se za zdravstveni sustav koji će biti više prijateljski prema pacijentima i bliži njihovim potrebama.
Pacijent mora biti u središtu sustava, interesi zdravstvenih djelatnika trebaju biti na drugom, a interesi zaposlenih u državnim institucijama na zadnjem.
Zalažemo se za moderno, svima dostupno javno zdravstvo, utemeljeno na dva stupa: jakim i kvalitetnim državnim bolnicama te jednako kvalitetnim privatnim zdravstvenim ustanovama koje konkuriraju državnim bolnicama. U dostupnom javnom zdravstvu pacijenta može liječiti bilo koji liječnik – liječnik zaposlen u bolnici ili privatni liječnik. Bitno je da on ima mogućnost izbora, a osiguravajuće društvo svojim sredstvima prati taj izbor.
Protiv smo državnog zdravstva u kojem je država financijer, organizator i pružatelj cjelokupnog zdravstvenog sustava. I u kojem država određuje kod kojeg će se pružatelja pa čak i kod kojeg liječnika pacijent liječiti.
Upravo takav sustav dovodi do klijentelizma te diskriminacije i raslojavanja pacijenata na temelju prihoda i socijalnih poznanstava.
To raslojavanje glavna je slabost slovenskog (a vjerojatno i hrvatskog) zdravstvenog sustava. U Sloveniji državni sustav privatnim liječnicima ne dopušta pristup sredstvima zdravstvenog osiguranja, državne institucije imaju monopolski položaj. Pacijenti privatnih liječnika na ovaj su način diskriminirani. Sve dok pacijent nema pravo izbora, slovensko zdravstvo neće biti na istoj razini kao u zapadnoj Europi.
Naime, u grupi zdravstvo.si zalažemo se za: veću ulogu osobnih liječnika, uvođenje statusa samostalnog liječnika, mogućnost pacijenta da slobodno bira pružatelja zdravstvenih usluga, refundaciju liječenja od strane osiguravajućeg društva neovisno o davatelja, transparentno i dostupno dodjeljivanje koncesija na temelju jasno definiranih kriterija, uspostava stvarne solidarnosti s mogućnošću ugovaranja dopunskog zdravstvenog osiguranja i zaštite za one s najnižim primanjima.
Nažalost, velik dio slovenske politike još uvijek se protivi promjenama u zdravstvenom sustavu. U javnosti i medijima pacijenti se plaše puzajućom privatizacijom i amerikanizacijom zdravstva. Napadaju se privatni liječnici iako ih ima u cijelom svijetu i imaju jednako dobre rezultate liječenja. Uloga privatnog zdravstva je nadmetanje s državnim ustanovama, podizanje standarda liječenja pacijenata i, što je možda najakutnije, skraćivanje dugih redova čekanja.
Pozadina ovih napada naravno nije briga za bolesnika već želja da se održi status quo, kako bi se kontrolirana privatizacija mogla nesmetano nastaviti. U ovoj privatizaciji koncesije se daju tvrtkama povezanim s državom. A glavni uvjet za dobivanje koncesije je da se ne kritizira sustav. Istovremeno, korupcija i klijentelizam zaposlenih u državnim institucijama i dalje postoje. Takav sustav funkcionira i za zaposlenike u državnim ustanovama koji preko poveznica mogu lakše dobiti kvalitetnu medicinsku skrb.
Kako bi opisali glavne probleme s kojima se susreću slovenski liječnici, a s kojima pacijenti?
Pacijenti u slovenskom državnom zdravstvu nemaju pravodoban pristup liječniku i potrebnim zdravstvenim uslugama. Za teška stanja opasna po život situacija je bolja, ali za manje opasne bolesti situacija je loša i nastavlja se pogoršavati unatoč stotinama milijuna dolara u vladinim mjerama. Pacijenti jednostavno ne dobivaju potrebne zdravstvene usluge iako te usluge plaćaju skupim obveznim zdravstvenim osiguranjem. Na brojne pretrage, preglede i operacije prisiljeni su čekati nekoliko mjeseci pa čak i nekoliko godina.
Za to vrijeme često trpe jake bolove, a bolovanje se mjeri mjesecima i godinama što nije ni ekonomski opravdano. Naravno, pacijentu nije od velike važnosti je li liječnik koji ga liječi zaposlen u državnoj ustanovi ili je liječnik slobodnjak privatnik, njemu je jedino u interesu da što prije dobije stručnu i poštenu medicinsku skrb.
Što se tiče liječnika, uglavnom je istina da su frustrirani jer ne mogu pružiti zdravstvene usluge. Postoje razne prepreke: premalo termina u operacijskim salama i bolničkih kreveta, nedovoljno osoblja, nespremnost na rad izvan propisanog radnog vremena.
Ti su nedostaci dijelom objektivni, ali najvećim su dijelom posljedica ideoloških predrasuda, dogovorne ekonomije, korupcije i klijentelizma. Kao i ustrajnosti na postsocijalističkom modelu centralno planskog financiranja zdravstva. Ostali uzroci su loša organizacija i loše upravljanje (kako zdravstvenim sustavom u cjelini tako i pojedinim zdravstvenim ustanovama), neracionalna i preplaćena nabava medicinske opreme i materijala, monopoli, kadroviranje na bazi poslušnosti, nemotiviranost zaposlenika zbog rigidnog sustava plaća i narušeni odnosi u njemu te zastarjela organizacija obrazovnog sustava u zdravstvu. Ukazivanje na nedostatke sustava obično rezultira prigovaranjem i opstrukcijom nadređenih.
Smatrate neodrživim ovaj model zdravstva, kakav je jednak i u Hrvatskoj – temeljen na jednom osiguravatelju, sa strogim razdvajanjem privatnog i javnog te uz ogromne liste čekanja i razna snalaženja?
Strogo odvajanje tzv “javno” (ili državno) i privatno zdravstvo je zastarjelo i bez socijalne komponente. Takav sustav nije u skladu s temeljnim europskim vrijednostima humanosti i solidarnosti.
