U zemlji gdje je cigareta često društveni rekvizit, a borba protiv pušenja više deklaracija nego akcija, prof. dr. sc. Ognjen Brborović smatra se jednim od najaktivnijih zdravstvenih stručnjaka u aktivnoj kampanji s ciljem suzbijanja ovog raširenog problema. Izvanredni profesor na Katedri za socijalnu medicinu i organizaciju zdravstvene zaštite Medicinskog fakulteta u Zagrebu te specijalist javnog zdravstva, Brborović je godinama jedan od najglasnijih zagovornika modernog pristupa borbi protiv pušenja.
U Hrvatskoj, gdje više od milijun ljudi i dalje puši unatoč neprestanim poskupljenjima i upozorenjima, Brborović ističe da tradicionalne metode ne daju rezultate. U Hrvatskoj, prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, godišnje od bolesti povezanih s pušenjem umre oko devet tisuća ljudi. Procjenjuje se da svaka treća odrasla osoba u Hrvatskoj puši, a gotovo polovica to čini dulje od desetljeća. Nakon tolikog „pušačkog staža“ zdravstveni su problemi neizbježni, kaže dr. Brborović.
Koliko je pušenje rašireno u Hrvatskoj u usporedbi s drugim zemljama? Zašto „volimo“ pušiti?
Hrvatska spada u mediteranske zemlje koje imaju veliku stopu pušenja. Grčka, BiH i Srbija, ali i Španjolska i Italija – tu smo, u tom društvu. Među najvećima u svijetu. Prije svega je to kulturalno – pripadamo tom krugu i puno pušimo. Slovenci, zanimljivo, ne. Oni su više centralnoeuropski, iako postoji gradacija od juga prema sjeveru – pada incidencija pušenja.
Kako stvari stoje u zemljama s niskom stopom pušenja?
U Švedskoj pet posto puši – to se smatra nepušačkom zemljom, gdje će nove generacije teško steći ovisnost. U Hrvatskoj imaš 30 posto šanse da ćeš biti pušač. To se jako sporo mijenja.
Koliki je udio pušača u odrasloj populaciji?
Nema jednostavnog odgovora koliko je pušača. Od 33 do 36 posto, ako se uzima u obzir stanovništvo starije od 18 godina.
Što je s maloljetnicima?
Za maloljetnike vrijedi posebno istraživanje, europsko istraživanje ESPA se provodi već petnaestak godina. Podaci su tu slični kao i među odraslima. No, ESPA miješa cigarete i e-cigarete. Također je teško definirati tko je pušač. Računa se da je to osoba koja je u posljednjih trideset dana pušila. Nije jednako je li netko vikend pušač ili zapali povremeno po neku cigaretu, a netko drugi puši kutiju ili tri dnevno. Što se maloljetnika tiče, mislili smo da je pušenje “out”, ali rezultati nas demantiraju. Maloljetnici puše i koriste druge nikotinske proizvode otprilike kao i odrasli.
Prije gotovo 15 godina, 2011., pokrenuta je kampanja Bivše i bivši. Što se postiglo?
BiB je bila nacionalna kampanja, bazirala se na informaciji da je svaki drugi pušač prestao pušiti. Dakle, ako 60 posto ih je pušilo, 30 sada puši. Htio sam to proširiti kao dobru vijest. Svatko prestane, barem dva-tri puta u životu, ali se vrati. Cilj je da oni koji prestanu pušiti ostanu nepušači. Prestaje se pušiti kada se rodi dijete ili se razboliš. Žene prestanu u trudnoći, neke se vrate nakon trudnoće. Do 50. godine velika većina lagano prestane. To je bilo i prije novih formi nikotina, naprosto su prirodno to promijenili.
To ne znaju ni javnozdravstveni eksperti. Nije posao zdravstvenog sustava pomoći ljudima samo da prestanu pušiti. To je banalno i prejednostavno. Prosječan pušač prije nego što prestane, oko 20 puta prestane prije nego što uspješno prestane. Svatko prestane – pitanje je održavanja. Tu postoje metode koje su “vremenski skupe”. Liječnici i sestre su preopterećeni da se bave time. Je li to znači zvati na kontrolu jednom tjedno, dnevno, dati nikotinsku zamjensku terapiju ili nešto treće – to treba vidjeti. Održavanje je ključno.
Postoji li apstinencijska kriza kod prestanka pušenja?
Tu nema jake apstinencijske krize – blaga nervoza se javlja. Postoje budalaštine da je pušenje gore od heroina. To nije usporedivo i ne razumijem kako bi bilo.
Kako stojimo u odnosu na susjede?
Mi smo u statusu quo. Slovenci se odmiču, a mi ostajemo zarobljeni i ništa ne radimo.
Kakav je pristup sustava i financiranje borbe protiv pušenja?
Studentima uvijek kažem – “follow the money”. Koliko je edukacija, ustanova, lijekova za smanjenje ovisničke krize kod pušenja? Nijedan lijek nije na listi HZZO-a u Hrvatskoj. Ne trošimo ništa kako bi pomogli pušačima. Zadnje dvije kampanje sam radio sam, a za jednu sam osobno našao sredstva. Toliko o tome.
Kako vi definirate ovisnost o pušenju?
Ovisnost je po meni trostruka. Definitivno postoji kemijska ovisnost, vezana uz nikotin. Nikotin se vrlo brzo, unutar deset sekundi, apsorbira u krvi. Ta brzina apsorpcije je užasno važna komponenta ovisnosti koja nije toliko brza kod drugih nikotinskih proizvoda. Brzina apsorpcije je važna mjera. Intravenski heroin spada u najgore ovisnosti, a čaj i kava se pijuckaju pa sporo ide. Kada bi se tein ili kofein intravenski ubrizgavali, ovisnost bi bila jača – da malo špekuliramo.
Kako se razlikuju metode unosa nikotina?
Unos je brži kod pušenja cigareta nego lule, slijede električne cigarete, grijani duhani, nikotinske vrećice, pa flasteri, žvakaće… Postoje mnoge alternative Vrećice su skandinavska priča. Oni imaju lošu klimu, gdje je odvratan duhan, pa su uspjeli fermentirati i pakirati u te vrećice. Tako je, recimo, nastao snus kao nalin „pušenja“.
Osim kemije, što još potiče ovisnost?
Ritual, kupovina, identifikacija s brendom, kretnje rukom, to je drugi dio ovisničkog ponašanja. Treći dio je društvo. Pušenje je status, identitet, veže se s društvom, izlaskom. Danas čak i više. Nekada je to bio znak odrastanja, a danas je pušač biti dio supkulture – družite se vas pet na poslu, a ostalih 40 ti nisu toliko bliski. Nepušači ne idu na ista mjesta gdje se puši. Pušač neće ići u kafić u kojem se ne puši. Vidim to i kod mladih.
Zašto je odvikavanje tako teško?
Odvikavanje je slično kao i kod drugih ovisnosti, a alkoholu, drogama – opet će te društvo povući: “Ajde, zapali još jednu, ništa ti neće biti.” Da bi „uzgajao“ svoju ovisnost, moraš prilično promijeniti ponašanje, vezati se uz ljude, mjesta, identificirati se među ljudima – čak i kod šefova. Zbog svega toga postaje problem prestati.
Kako se pušenje prikazuje u kulturi, filmovima i serijama?
Filmovi, serije… Ukinuto je glorificiranje cigareta. John Wayne bio je sinonim za pušenje. Opće je poznato da u svakom ratu država svojim vojnicima daje cigarete besplatno. Filmske komisije – manje ili više formalno rade ocjenu sadržaja (PG16), one oznake za koju je publiku sadržaj primjeren, a za koju ne. Dakle, nekako se definiraju filmovi i serije te drugi medijski sadržaji koji sadrže pušenje ili drugi način upotrebe nikotinskih proizvoda. No, nikome točno nisu jasni ti kriteriji. Pogotovo kod nas. U Hrvatskoj nemamo ni te kriterije niti znamo tko dodjeljuje oznaku – to urednici rade na bazi trendova. Do 2022. je pušenje bilo dobrodošlo, a početkom devedesetiih čak i poželjno.
Što je nikotin po kemijskom sastavu i koja mu je svrha u prirodi?
Nikotin spada u alkaloide po povijesnoj raspodjeli. To su molekule koje biljke proizvode da bi se zaštitile od kukaca. Uzrokuju paralizu, proljev, povraćanje i gubitak svijesti kod puževa, kukaca i drugih štetnika. To radi i mak (heroin), kava, čaj… To su neurotoksična sredstva za kukce, a ljudima se sviđa.
Što se događa u organizmu kad uzimamo te tvari?
Mijenja percepciju, povećava koncentraciju, čini nas malo budnijima, a tu je i sindemija poput povezanosti kave i cigareta ili alkohola i masne hrane.
Postoje li zablude u znanosti oko nikotina?
Famozno istraživanje govori da je 40-ih kava kancerogena jer ljudi koji piju kavu imaju više karcinoma gušterače. Nikome nije bilo jasno, ponovili su na istom broju i otkrili da se zapravo radi o pušačima.
Kako pristupiti terapiji?
Čim prijeđeš na sporiju metodu unosa nikotina, možeš se jače boriti. Ako možeš pričekati deset minuta više nego što bi inače uzeo novu „dozu“, to je već uspjeh. Nikotinske zamjenske vrećice su vani terapija, kod nas su duhanski proizvodi.
Zemlje idu od krajnjosti do krajnjosti, u kojem će smjeru otići. Pušenje je tako loša navika, jako je skupo, šteti. Ljudi s 20 godina pušačkog staža sigurno imaju probleme, upitno je samo koliko će godina ranije umrijeti i od koje bolesti, od karcinoma do kardiovaskularnih i čitavoh niza drugih bolesti na koje pišenje utječe, a koje su kronične. Moj stav kao javnozdravstvenog stručnjaka je da je ta šteta stvarno grozna. Imamo nikakvu želju države da spriječi pušenje, ona to želi samo na papiru. Što je pušača više to je pušenje stabilnije jer stvaramo nove pušače. Dajte, ljudi, prestanite pušiti. Prijeđite na bilo što, bilo kakvu nikotinsku zamjenu za početak, pa idemo dalje.
Dojam je da državi zapravo odgovara stabilan broj pušača?
Od četiri eura najjeftinije kutije cigareta oko tri idu državi. Država ima koristi. Naravno, tu je šteta u vidu troškova javnog zdravstvenog sustava, no tu sad dolazimo do političke volje. Naime, novac od pušenja u državni se proračun slijeva odmah na kiosku, a posljedice tvog prestanka će biti vidljive za tvoje tijelo tek za pet do deset godina. Više od milijarde eura od pušenja ide državi. Država bi mogla imati isti taj novac i od drugih proizvoda. No, nema političke volje.
Koje su vaše preporuke za buduće javnozdravstvene politike usmjerene na smanjenje pušenja među mladima, ali i odraslima?
Država treba samu sebe pogledati u oči i reći ne radimo dobro. Treba biti spreman pristati na manju štetu, a to su zamjenski proizvodi. I oni su štetni, apsolutno. Stvaraju ovisnost, ali manju. Sporije se apsorbira nikotin, čime su proizvodi s manjim ovisničkim kapacitetom i lakše se odvići. Što se štete tiče, glavna šteta ne nastaje od nikotina nego od katrana. Postoje skupine doktora koje su u dilemi da li da pušačima preporuče potpuni prestanak pušenja ili da uzmu nikotin u drugim proizvodima.
Nikotin ubrzava metabolizam za pet posto i to će se prvenstveno pretvarati u težinu, a pretilost se smatra značajnijim faktorom dijabetesa nego nikotin. To su ozbiljne dileme. Katran, dušični oksid i ugljični monoksid su ubojice iz dima. Usporediti to sagorijevanje s grijanjem duhana, to je deset puta manje toksične tvari. Električne cigarete, pak, daju sto puta manje. To je ozbiljna brojka! To je kao da te pitam je li bi radije deset tisuća eura ili milijun. Kakvo je to pitanje? Pravimo se puritanci, kažemo sve je isto, ali nije! Nikotinski proizvodi imaju toksičnost iz nitrazamina, oni se nalaze i u sušenom mesu i drugim proizvodima. On ima rezidualnu toksičnost, ali je ona sto puta manja nego kod cigarete. Stvar prestanka pušenja i zamjene unosa nikotina drugim proizvodima više nije stvar znanstvene debate, nego ideološke rasprave.
Razgovor s prof. Brborović i korisne savjete struke kako si pomoći u liječenju ovisnosti o pušenju, dostupno je u besplatnom izdanju na ovom linku.
