Lijek i njegova sljedivost glavno je pitanje koje se otvara nakon tri izvanredna otkaza na Klinici za onkologiju i radioterapiju riječkog KBC-a. Službeni su izvori zatvoreni jer provjera i istražni postupci još traju.
No, neslužbeno se može dosta toga već sad s pravom nazrijeti oko centralnog pitanja – kako i zašto bilo koja vrsta lijeka, a kamoli toksični citostatici s isteklim rokom trajanja, vrijedni oko milijun eura mogu stajati sakriveni u nekom suterenu Klinike. Na pitanja o slučaju iz Ministarstva zdrava nam još ništa nisu odgovorili. No, krenimo s lijekovima.
Nema kontrole
Lijek koji ulazi u bolnicu bilo preko narudžbe klinika upravi, bilo preko Povjerenstva za posebno skupe lijekove, ide u centralnu ljekarnu. Razlika je u tome što prve plaća bolnica iz proračuna, a za druge sredstva HZZO izravno dostavlja bolnicama.
Kad lijek izlazi iz centralne ljekarne, govorimo o velikoj većini hrvatskih bolnica, on se naručuje u ime određenog pacijenta s imenom i prezimenom.
Kada ga centralna ljekarna jednom izda ona nema nikakvu povratnu informaciju o tome je li, koji pacijent, u kojoj dozi i kada određeni lijek i dobio.
Pitanje je ima li itko uopće tu informaciju. I da li se osim financijskog praćenja izdatka za lijekove prati njihov put? Na razini klinika i bolnica, kontrolu nad time kada su, kako, kome i zašto lijekovi primijenjeni kontrolnih mehanizama – nema.
Praksa drugih
U pravilu su razvijene zemlje to riješile tako da se kroz informacijski sustav lijek prati od izdavanja do mjesta na koje je otišao, preko liječnika koji ga je kome i kada primijenio i u kojoj dozi.
To je vrlo jednostavno zamisliti ako znamo kako je dobro osmišljen i proveden sustav izdavanja lijekova na e-recept. Ljekarnik će, i tome se nitko ne čudi, uzeti vaše podatke, dokazujete ih zdravstvenom iskaznicom, i prije nego što vam izda lijek, upisati kome je u kojoj dozi i kada izdan iz ljekarne.
Premda su izdaci za lijekove u bolnicama veliki takvog sustava nema. Nećemo se sad obazirati na priče što je sve u sustavu bez kontrole i s posebno skupim lijekovima moguće izvesti. Nego na činjenicu da racionalna primjena bazično podrazumijeva da lijek stigne onome kome je namijenjen. U dozi u kojoj je potreban. I da se vidi je li ga ostalo i koliko. Konačno, da se vidi na i to, u bolničkim sustavima, je li se lijekovi, naručeni i dobiveni. Na pojedinim odjelima, klinikama, zavodima za iste indikacije. Primjenjuju li se po istim smjernicama, indicirano, ukratko, efikasno po pravilima struke. Što će se dogoditi onomu tko postupa protivno tome? Velika je vjerojatnost, ništa. Osim ako se nešto u sustavu ne počne zaglavljivati u alarmantnoj mjeri.
Nema ujednačenog pristupa
Proteklih godina češća je bila obrnuta situacija. Da se lijekovi čekaju, da kad su u pitanju i citostatici i posebno skupi lijekovi, a odnedavno to znamo i za lijekove protiv covida. Nekad su procedure duge i mučne, drugdje stvari idu brže i lakše.
Varijacije su među ustanovama tolike kao da su ustanove feudi, a ne dio jedinstvenog nacionalnog sustava. Sustav je postavljen tako da više vodi računa o kvotama i financijama, nego o ishodima liječenja.
Ustanove ne uspostavljaju kontrolu nad nekim stručnim mehanizmima. S najrazličitijim razlozima.
Preuzeti dužnost bez ključeva
Banalan je, ali jednako žalostan primjer riječke Onkologije gdje je prvo smijenjena glavna sestra, a nova glavna sestra izabrana je na dužnost 20. lipnja 2022. godine. Tad je još na dužnosti bila bivša predstojnica Klinike. Primopredaja nije učinjena. Jer je dotadašnja, a kasnije smijenjena glavna sestra, nakon godišnjeg odmora uzela bolovanje.
Tek odlaskom druge medicinske sestre na bolovanje 26. srpnja, nova je glavna sestra došla u posjed većeg broja dotad nedostupnih ključeva. Pa je 27. srpnja krenula u izvid Klinike. Tako je, navodi se i u dopisu ravnateljstva, ušla u prostor Odjelne ljekarne. A i u prostor gdje su pronađeni sporni skriveni lijekovi. Između ostalog.
Da li je moguće, na tako sitnom ali ne i banalnom primjeru kao što su ključevi radnih, pa i neradnih prostora jedne klinike u javnoj ustanovi, išta zaključiti? Jesu li oni dostupni nadležnim osobama na za to određenom mjestu? Jesu li oni predmet privatnih raskusuravanja?
Što s ostatkom sustava?
Kako god bilo, slučaj će dobiti epilog nakon što se sve provjere obave, a one su kako čujemo opsežne i mogle bi dobiti epilog početkom rujna. No, ni izdaleka nije kraj problema koji se odnosi na mnoge bolnice i druge zdravstvene ustanove. Jer problem s Rijekom će na ovaj ili onaj način biti zaključen. Ali, što je s ostatkom sustava. Ili tko ima iluziju da je Rijeka izuzetak? To čak ni najokorjeliji optimisti ne uzimaju kao opciju.
