Mi smo „tek” mogući budući pacijenti.
Ali, ima li pravo na to liječnik koji svako jutro oblači covid odijelo, koji preuzima smjenu s informacijama tko mu je od pacijenata sve umro od sinoć, onaj koji je žuljao, da prostiš, dupe da bi danas znao čemu služi taj respirator? Onaj kojem smo išli i dok pandemije nije bilo, onaj kojem smo vodili dijete, onaj čije smo savjete slušali, lijekove uzimali? Mislim da im s pandemijom medicinsko znanje nije izblijedilo, štoviše, mnogi ga bruse u ovim vremenima kako ni sami nisu pomislili da će ikad.
Imaju itekako pravo nazvati stvari pravim imenom, reći kakva je situacija u bolnicama, ordinacijama kojoj svjedoče. Ne samo pravo, imaju to i kao ljudsku i profesionalnu obavezu. Ali, stav tisuća doktora ove zemlje će se propitivati, da ih je malo manje vjerovatno bi ih se svrstalo u neku „paranoičnu” skupinu.
S druge strane vijest će biti par „znanstvenika” kojima ne šteti samo cjepivo nego čak i bris nosa. Moj nos, moj virus! Da je bar tako, ali nije.
Kad su nam ovo slike i zvukovi oko nas, onda nije ni čudo da smo tu gdje jesmo. Mada smo prema nekim tumačenjima gotovo u idealnoj situaciji, u svakom smislu.
Kada novorođenče premine pred bolnicom, kada na respiratoru umre rodilja, trudnica, sramotno je svako ovakvo banaliziranje i peglanje realnosti.
Osobno ću za realnost i dalje slušati struku, to nam je uostalom i politika poručivala. Neka je sada poslušaju i oni.
Ostali “matematičari i teoretičari”, koji jutros ne navlače covid odijelo niti očajno ne zovu bolnicu čuti jel im netko njihov još živ, neka spreme u ladicu uputnicu koju imaju jer je i najveća bolnica u zemlji najavila da od idućeg tjedna zaustavlja sve što nije hitno.
