Tehnički referent u tvrtki koja upravlja stambenim zgradama u Splitu, Ivan Vrvilo, godinama je dobrovoljni darivatelj krvi. Budući donor organa i eventualni donor krvotvornih matičnih stanica registriran u Zakladi Ana Rukavina. Do sada je krv donirao nekoliko desetaka puta. Odlazak na darivanje krvi uspoređuje s ležernim ispijanjem kave. Sada je u fazi da se natječe s kolegom koji ga je motivirao na doniranje krvi koliko će tko pokloniti te zlatne tekućine. Poručuje svima da se odvaže postati dobrovoljni darivatelji krvi jer je to i odličan osjećaj koji se ne može opisati.
Kako ste postali dobrovoljni darivatelj krvi?
Jednog sam dana sjedio sa svojim kolegom Davorom Knezovićem koji mi je u razgovoru rekao da ide dobrovoljno dati krv. Ponudio mi je da idem i ja pa ćemo nakon toga na ručak. Poslušao sam ga i otišao. Imao sam 25 godina i to mi je tada bila jedna od boljih odluka u životu jer je predivan osjećaj dati svoju krv nekome kome je ona nužno potrebna. To može napraviti svaki zdravi čovjek i pozivam ih da daruju krv. Bolje će se osjećati u svojoj koži. Definitivno.
Koliko ste do danas puta dali krv i svako koliko je dajete?
Do danas sam je darovao 41 put i darujem je svaka tri mjeseca. I da želim češće davati krv ne bih mogao jer je tako odredila struka. Odazivam se na svaki poziv, na svaku ljudsku potrebu jer to je nešto neopisivo. Osoblje koje radi u Zavodu za transfuzijsku medicinu KBC Split, Ambulanti za dobrovoljno darivanje krvi, davateljima bez problema pronađe krvnu žilu. Atmosfera u ambulanti je odlična. Darivatelji su divni, dragi i plemeniti ljudi koji misle i na druge. Zaista mi je drago što sam u ovih 15ak godina toliko puta možda spasio nečiji život. Davanje krvi mi je kao da primjerice idem popiti kavu. Nema straha, nema boli i sve skupa traje dvadesetak minuta. A učinio si puno za ljude.
Jeste li ikada pauzirali od darivanja krvi i zbog čega?
Jesam, kada je bila pandemija korone onda sam pauzirao šest mjeseci i kada sam operirao žuč otprilike godinu dana.
Čula sam da ste sada u fazi da se s kolegom Davorom natječete tko će od vas dvojice više puta dati krv?
Nas dvoje se natječemo u darivanju krvi. On je od mene imao, čini mi se, 12 davanja više. No sada smo došli do razine da me vodi sa samo jednim davanjem. Skoro sam ga stigao i to mi je “vjetar u leđa” za dalje. Nema odustajanja, samo hrabro i naprijed. To bih preporučio i drugim ljudima koji se još premišljaju.
Koja su vaša prava kao dobrovoljnog darivatelja krvi, znate li?
U pravilu ne znam. Nitko mi ništa o tome nikada nije rekao već sam sam istraživao po internetu. Tako ispada da splitski darivatelji koji su krv dali više od 40 puta imaju pravo na besplatan prijevoz gradskim autobusom. I čini mi se da imamo neku prednost za kontrole u bolnici, ali nikada ništa od toga nisam koristio. Imamo pravo i na besplatan parking od sat vremena u garaži preko puta KBC- a Split dok dajemo krv. No, tamo nikada nema mjesta za parkiranje. Mjesta za parkiranje darivateljima krvi, iako je označen parkirališni prostor, nema ni ispred Zavoda tako da je to veliki problem i to se treba čim prije srediti.
Imate i donorsku karticu, te ste kao donor krvotvornih matičnih stanica registrirani i u Zakladi Ana Rukavina?
Jesam. I na to sam također ponosan. Za sve sam se osobno prijavio u splitskoj bolnici. Jedino sam donorsku karticu za doniranje organa nakon moje smrti zatražio kod svog liječnika obiteljske medicine. I to bih također preporučio svim plemenitim ljudima da naprave jer naši organi isto spašavaju živote. Bila bi šteta ne iskoristiti svaki organ koji bi nekome donio novi život.
