Medicinski tehničar Renato Šavora nedavno se nakon dvije godine života i rada u Saudijskoj Arabiji vratio u Osijek.
– Kada sam odlazio u Saudijsku Arabiju imao sam pristojno radno iskustvo. Radio sam šest mjeseci u KBC-u Osijek na kardiologiji, dvije godine na neurokirurgiji te dvije na hitnom prijemu. Razlog mog odlaska je bila želja za promjenom okoline, a Saudijska Arabija se ukazala kao odlična prilika. Također, u tom trenutku nisam bio ni blizu tridesete te sam smatrao da je idealno vrijeme. Postojala je i znatiželja o tome kako se radi u inozemstvu i kakvi su uvjeti rada. Saudijsku Arabiju mi je predložio prijatelj koji se također zanimao za nešto slično. Kad se pojavio oglas, malo sam istraživao te se prijavio. Cijeli proces je išao preko agencije koja je već imala iskustva s procesom zapošljavanja u Saudijskoj Arabiji. Odluka nije bila jednostavna. Verujem da nikome nije jednostavno napustiti obitelj i prijatelje bez obzira koliko daleko odlazi, priznaje ovaj Osječanin.
Rad na hitnoj
Renato je dobio posao u bolnici Security forces hospital program (SFHP) u Rijadu.
– Budući mi je u Osijeku posljednje radno mjesto bilo hitni prijem već od samog intervjua s ravnateljstvom bolnice odlučeno je da ću i u novoj bolnici raditi na hitnom prijemu. Razlike u samom provođenju sestrinstva su velike, već od samog modela rada. U Hrvatskoj (barem u Osijeku gdje sam radio) je uobičajen “funkcionalni” model sestrinstva. Dok se u Saudijskoj Arabiji preferira “primarni” način rada, po uzoru na Ameriku.
Naime, tamo je jako puno stvari ustrojeno i radi se kao u SAD-u. Sve je vrlo strogo propisano pravilima, policama i pisanim procedurama te se u svakom trenutku zna tko što treba napraviti. Odgovornosti sestre su puno veće nego kod nas što i nije iznenađujuće s obzirom da su svi fakultetski obrazovani. Za razliku od Hrvatske ne postoji srednja škola za medicinske sestre. Sukladno tome i plaća reflektira obaveze i odgovornosti koje sam imao te je otprilike dva i pol puta veća nego u Hrvatskoj, priča Šavora.
Nakon dvije godine ipak je prevladala nostalgija za domovinom.
– Nedostajala mi je kuća, obitelj i prijatelji. Iako sam dolazio na odmore jednom godišnje po mjesec dana nije najjednostavnije jedini kontakt s bližnjima imati jedino putem telefona i interneta. Nakon povratka sam uzeo jedan poduži godišnji odmor te sada za nekoliko dana počinjem raditi na Zavodu za hitnu medicinu Osječko-baranjske županije. Što se tiče znanja i iskustva, smatram da mi je rad tamo pomogao na više načina. Od profesionalnog znanja i razvoja do osobnog napretka, rada u puno većem timu (ovdje nas je otprilike bilo po desetak u smjeni, tamo 50) do učenja o novim kulturama s raznih strana svijeta. Iako se kod nas zapravo i ne zna toliko o Saudijskoj Arabiji i radu tamo, velik dio radne snage je zapravo iz inozemstva.
Kulturološki šok
Onima koji razmišljaju o radu u inozemstvu Renato otvorena srca poručuje da se ako im prilika to dozvoljava okušaju.
– Vjerujem da malo toga mogu izgubiti, a iskustva i znanja koja mogu dobiti, uz malo sreće i osobnog angažmana, su vrlo velika. Što se tiče Bliskog istoka specifično, zemlja je divna, a ljudi druželjubivi. Samo, naravno, treba se spremiti za jedan kulturološki šok. Sve dok se slijede njihova pravila i način života ne bi trebali imati nikakvih problema, kaže ovaj medicinski tehničar.
