Ministarstvo obrazovanja SAD-a ponudilo je smjernice o tome kako pomoći učenicima da se nose sa stresom i traumom u pandemiji i prilagode školovanju. Proučavajući procese učenja u razvoju djeteta zamijećeno je kako u smjernicama nedostaje pitanje odmora. Fizička aktivnost i društvena povezanost koja se odvija za vrijeme odmora pomažu dječjem mozgu da radi i pravilno se razvija.
Funkcijom mozga u mirnom stanju uvelike upravlja prefrontalni korteks, koji upravlja onim što se naziva "izvršnim funkcijama", sposobnošću reguliranja ponašanja i emocija. To omogućuje da slijede upute, koriste kontekstualne tragove za rješavanje problema, obraćaju pozornost i ugrađuju nove informacije u znanje. Osobe s višim razinama izvršne funkcije imaju tendenciju boljeg rada u školi i osjećaju se bolje.
Funkcija mozga osobe pod visokim stupnjem stresa prebacuje se na manje napredna područja mozga koja se bave reaktivnijim ponašanjem. To remeti izvršne funkcije i može osobu učiniti povučenom, rastresenom ili hiperaktivnom. Sve to može ometati sposobnost osobe da uči.
Davanje djeci vremena vani za fizičku i društvenu aktivnost pomaže im da se pripreme za učenje. Kronični, dugotrajni i nepredvidivi stres inhibira oslobađanje dopamina, kemijske tvari u mozgu koja pomaže da osjećaju zadovoljstvo i osjećaj nagrade tijekom učenja. U ovom stanju, izazovi u učenju će se vjerojatno doživljavati kao prijetnje.
Mogućnost provođenja vremena na otvorenom igrajući se toliko je važna da ju je UN proglasio pravom svakog djeteta.
