U svijetu u kojem su bol i nelagoda često “sanirani” brzim rješenjima, manualne terapije poput fascijalne terapije (MFR) sve više dolaze u fokus kao održiv, individualiziran i duboko učinkovit pristup liječenju. Jedna od predvodnica tog pokreta na našim prostorima je terapeutkinja Kristina Radović koja se školovala u Australiji, a danas educira terapeute u Hrvatskoj i regiji. U razgovoru za naš portal otkrila nam je kako je njezin profesionalni put započeo, zašto su izazovi njezina svakodnevica i kako je razvila čak i terapiju za kućne ljubimce.
– Tijekom školovanja u Australiji imala sam nevjerojatnu sreću učiti od vrhunskih mentora. Oni su oblikovali moj pristup radu, a sve što sam stekla, danas s ponosom prenosim na svoje polaznike tečajeva, kaže terapeutkinja. U središtu njezine motivacije leži – izazov. Fascija (traka ili list vezivnog tkiva, prvenstveno kolagena, ispod kože koji se pričvršćuje, stabilizira, zatvara i odvaja mišiće i ostale unutrašnje organe) je, kako kaže, živo tkivo koje traži duboko razumijevanje, osjećaj u rukama, strpljenje i konstantnu spremnost da se vidi ispod površine simptoma.
Bol je mit
Jedan od najvećih izazova u edukaciji novih terapeuta, tvrdi, jest naučiti ih kako osjetiti – kako slušati tijelo rukama i kako razviti intuiciju terapeuta.
– Tretman ne mora boljeti. To je mit. Prava terapija nije agresivna – ona je strpljiva i usmjerena na uzrok, a ne simptom, ističe ova fizioterapeutkinja koja živi na relaciji Pula – Beograd, porijeklom je Varaždinka, a pola života, smije se, provede na cesti jer je stalno negdje na seminarima koje održava. Edukacije koje vodi temelje se na pet ključnih elemenata: strpljenju, povjerenju, slušanju, osjećaju i znanju. Upravo ti elementi, kaže, čine razliku između prosječnog i izvrsnog terapeuta.
Jedan od upečatljivijih, pomalo duhovitijih slučajeva uključuje pacijenticu s dijagnozom “smrznutog ramena”. Nakon brojnih tretmana fizikalne terapije i kiropraktike, rezultata nikako nije bilo.
– U samo dva tretmana MFR-a, pacijentica je povratila pokret u ruci. Uzrok? Ispostavilo se da je to ožiljno tkivo nastalo nakon cijepljenja, a ne rame samo po sebi, kaže Kristina Radović.
Inspirirana vlastitim psom koji je s njom proživio punih 19 godina, razvila je tehniku MFR4Paws – nježan i učinkovit oblik miofascijalne relaksacije za pse.
Manualne tehnike u državnim ustanovama
– Veterina nije imala rješenje za njezinu starost, artritis i dijabetes. Kroz suradnju s divnom veterinarkom razvila sam tretman koji je pomogao ne samo njoj, već i desecima drugih pasa, prisjeća se.
Od 2012., kada je prvi put predstavila MFR na kongresu u Varaždinu, mnogo toga se promijenilo. Broj educiranih terapeuta raste, manualne tehnike sve više ulaze i u državne ustanove.
– Ljudi sve više vjeruju svojim rukama, a sve manje aparatima, ističe.
Ove godine, novi val edukacije dolazi na kongres Physiotherapia Croatica 2025., koji će se održati u Brelima od 3. do 5. listopada, u organizaciji Hrvatskog zbora fizioterapeuta. Tamo će svi zainteresirani imati priliku upoznati se s MFR-om iz prve ruke. U svakodnevnom radu naglašava važnost individualnog pristupa. (“Pet prstiju na ruci nisu isti – pa kako bi ljudi bili?”) Svaki tretman počinje razgovorom, upoznavanjem, stvaranjem povjerenja.
– Bez toga, nema terapije. Nema rezultata. Ljudi se boje onoga što ne poznaju – ali kada probaju, često shvate da je to baš ono što im je trebalo, dodaje.
Nije sve za svakoga
Zabrinjavajuće je, kaže, koliko ljudi dolazi s lošim iskustvima jer nisu provjerili kome daju svoje tijelo na tretman. Treba znati, dodaje, tko vam pruža terapiju. Ima li znanje, valjane certifikate, iskustvo? Je li terapija priznata?
– Nije sve za svakoga. Važna je suradnja između liječnika, terapeuta i pacijenta,kaže Kristina Radović koja je na svom stolu ugostila i brojne poznate „face“. Za nju su svi pacijenti jednaki, kaže, a obvezna je i čuvati osobne podatke, no neke nam ipak smije otkriti.
– Svi smo ljudi. Na terapeutski stol legli su i Ben Kingsley, Mila Jovovich, Zdravko Čolić, Svetislav Pešić, Novak Đoković, ali u tom trenutku svi smo isti. Svatko tko dođe – zaslužuje jednaku pažnju, kaže.
Manualne terapije nisu čudo – ali jesu čudesne kada su provedene ispravno. U rukama educiranih, osjećajnih terapeuta mogu učiniti ogromnu razliku – ne samo u tijelu, već i u psihi i duši.
– Ne postoji magični štapić. Ali postoji terapija koja u kombinaciji s povjerenjem i trudom – daje rezultate. Svaki dan. U mojoj praksi, to je istina koju živim, zaključuje Kristina.
