Prema podacima Worldometera trenutno je više od 1,7 milijardi osoba na svijetu s prekomjernom tjelesnom masom. A više od 866 milijuna je pretilih. Na liječenje bolesti vezanih uz pretilost u SAD-u je potrošeno više od 447 milijuna dolara. Dok je za programe mršavljenja izdvojeno preko 133 milijuna dolara. Pretilost nije zaobišla EU pa tako ni Hrvatsku. Liječnik koji je odličan sugovornik na tu temu je dr.sc. Tomislav Božek dr.med., specijalist internist, subspecijalist endokrinolog i dijabetolog sa Sveučilišne klinike za dijabetes i endokrinologiju Vuk Vrhovac. Posljednih osam godina se uz sav posao intenzivno usko bavi i problemom pretilosti.
Niz problema
Zadnja su istraživanja pokazala kako je nevjerojatnih 65 posto Hrvata pretilo. Što vi o tome mislite?
Da, nažalost imamo jako visoki postotak osoba u općoj populaciji koji su pretili. To znači da imaju indeks tjelesne mase koji je veći od 30 kilograma po metru kvadratnom. Odnosno veliki dio njih ima prekomjernu tjelesnu masu što znači da imaju indeks tjelesne mase veći od 25. Tako se zapravo taj postotak od 65 posto odnosi na one koji imaju prekomjernu tjelesnu masu i koji su pretili ili adipozni. Do porasta broja je došlo jer se zadnjih godina stil života uvelike mijenja. Sve se manje proklamira tjelesna aktivnost. A tu je i veliki problem u sustavu obrazovanja gdje se ne pridaje dovoljno važnosti fizičkoj aktivnosti.
Prije su se djeca igrala na ulici, a danas sjede za računalima i sve su manje tjelesno aktivni. Problem je i pitanje prehrane koja se zadnjih godina dosta promijenila. Imamo sve veću dostupnost fast foodova i ostalih usluga u dostavi hrane. Tu se postavlja pitanje kvalitete tih namirnica. U blizini škola i vrtića imamo puno pekarnica. To sve skupa vodi da imamo sve veći problem sa pretilošću. I COVID pandemija je “pomogla” da se poveća postotak pretilih. Znanost će nam s vremenom pokazati na koji način je taj virus izravno utjecao na metabolizam i njegove procese. Ali je i stres kojem su ljudi bili izloženi svakako doprinio toj izvanrednoj situaciji u kojoj je problem pretilosti postao još veći.
Uzrokuje niz bolesti
Koje sve zdravstvene rizike ljudima može donijeti debljina?
Tu imamo jako puno zdravstvenih komplikacija do kojih ona može dovesti. Prvenstveno je povećani rizik nastanka šećerne bolesti, kardiovaskularnih bolesti, arterijske hipertenzije, dislipidemije, ishemijske bolesti srca, srčanog popuštanja, žučnih kamenaca, osteoartritisa i bolova u koljenima. Pretile osobe često imaju problem s neplodnošću, GERB-om ili refluksnom bolešću želuca. Pretile osobe su češće anksiozne i depresivne. Pretilost donosi i povećani rizik za nastanak različitih karcinoma. Možemo reći da su maligne bolesti oko 30 posto češće kod pretilih osoba. Tako da ima jako puno oboljenja koja su direktno vezana s pretilošću.
Je li točno da su osobe koje imaju dijagnozu dijabetesa tip 2, poglavito hipoglikemije, kao i osobe koje pate od problema štitnjače ili hipotireoze deblje? I da je njima teže skidati kilograme i ako je zašto je tako?
Osobe koje imaju bolest štitnjače, primarno se to odnosi na hipotireozu ili smanjenu funkciju štitnjače, kao posljedicu mogu imati porast tjelesne mase. Ali kada se korigira taj hormonalni status onda tim pacijentima možemo omogućititi i olakšati smanjenje tjelesne mase. Loš je izgovor kada ljudi kažu da su pretili zbog štitnjače jer se takvi pacijenti liječe hormonskim lijekovima pa se njihovo stanje ubrzo dovodi u red.
Reaktivna hipoglikemija
Ono što kod ljudi nažalost pomaže da su sve deblji je da uopće ne konzumiraju doručak. Kažu da nisu gladni ili ne stignu pripremiti doručak, ali potrebno je samo ustati desetak minuta ranije i sve se stigne. Uz to postoje hipoglikemije koje se javljaju u sklopu šećerne bolesti. Ali i reaktivna hipoglikemija koja uglavnom pogađa žene od 20. do 35. godine života. Reaktivna hipoglikemija se javlja kada osoba redovito ne konzumira obroke četiri puta na dan nego nekoliko sati ništa ne jedu, a kada im se pojavi glad pojedu koncentrirani ugljikohidrat. Takva osoba će u perspektivi razviti šećernu bolest, a često u trenutku reaktivne hipoglikemije nemaju višak kilograma.
Koliko metabolizam, uz naravno godine, utječe na našu tjelesnu težinu?
Poznato je da se čovjek kako stari sve manje kreće. Ali i da mu je potrebno sve manje kalorija iako ih i dalje unosimo onoliko koliko smo koristili kada smo bili mlađi i radno aktivni. Ono s čim se najviše borimo i što nam je najveći rizik kod pacijenata je nastanak tzv. visceralne pretilosti u području trbuha ili abdomena. I zato osim indeksa tjelesne mase imamo još jedan vrlo kvalitetan pokazatelj, a to nam je opseg struka. Mjereći opseg struka također možemo procijeniti koliki je rizik za nekog pacijenta jer je opseg struka u korelaciji sa svim zdravstvenim komplikacijama koje pretilost nosi.
Liječenje injekcijama
Na tržištu su se pojavile injekcije koje pacijenti koriste uglavnom za skidanje kilograma. Ima li to smisla, jer kada jednom prestanu s njima trebala bi im se vratiti i kilaža, zar ne?
Ja imam puno pretilih pacijenata o kojima skrbim s obzirom da se s tom problematikom intenzivno bavim posljednjih osam godina. Čak sam 2018. održao predavanje na tu temu što se tiče farmakoterapije i debljine u Berlinu. Do sada smo imali različite lijekove za liječenje debljine i s njima se nisu postigli veliki rezultati jer bi ljudi gubili tri do četiri posto od svoje početne težine. A bilo je i dosta nuspojava. Dolaskom injekcija može se postići značajno bolji rezultat.
U Hrvatskoj je samo jedna injekcija registrirana za liječenje debljine i nju ne pokriva HZZO već je pacijent plaća. Druga injekcija je predviđena za liječenje dijabetesa i ona ide preko HZZO- a, a pacijenti je mogu dobiti pod određenim uvjetima. U SAD-u konkretno injekcije za liječenje debljine koštaju od 600 do 800 dolara mjesečno, dok kod nas za njih treba izdvojiti oko tisuću kuna što znači da hrvatski pacijenti taj lijek mogu nabaviti za puno manju cijenu nego recimo pacijenti u EU ili SAD-u.
Kontrola unosa hrane
Kako konkretno pomažu injekcije za liječenje debljine i imaju li nuspojave?
Injekcije pacijentima omogućuju da postignu kontrolu samoga sebe i kontroliraju prekomjeran unos hrane, pa tako s njima unose 30-ak posto manje kalorija. One će izazvati nuspojavu primjerice mučnine u situaciji kada pacijent nema redoviti obrok ili kada pojede više nego što je bilo potrebno, te ako jede masne obroke, jako začinjenu hranu, slastice, ali i kad prekomjerno konzumira alkohol. Lijek ih upozorava da su pretjerali. Te su injekcije vrlo sigurne. U početku kada se započne terapija mogu biti prisutne blage mučnine koje u pravilu prolaze. Kod ljudi koji nemaju šećernu bolest su nuspojave manje prisutne, a kod dijabetičara su nešto češće.
Voditi brigu o sebi
Što vi kao endokrinolog preporučujete svojim pacijentima koji su pretili, koje im savjete dajete?
Osobno im prepisujem injekcije. Moji su pacijenti s njima u periodu od šest mjeseci gubili od 10 do 15 posto u odnosu na svoju početnu tjelesnu masu. Kada se postigne zadovoljavajuća masa treba je održavati. Pacijent se treba kontrolirati i voditi brigu o sebi, odnosno onome što unosi u svoj organizam i da bude redovan u obrocima, te tjelesnoj aktivnosti.
Možete li nam otkriti kako vi uspijevate održavati tako dobru liniju? Što jedete?
Vodim računa o tome što jedem. Svaki dan kada se ujutro ustanem započinjem s doručkom i zapravo živim život koji zagovaram i savjetujem svojim pacijentima. Pazim što, koliko i kada jedem. Uz sve to vodim računa i o fizičkoj aktivnosti tako da ako ne stignem otići na fitnes ili povremeno na boks onda trčim. Ili ako ništa drugo onda nastojim barem šetati od kuće do posla koji mi je udaljen tri kilometra što je ukupno šest kilometara dnevno. Nastojim što više hodati. Kada dođem u neki shopping centar ne parkiram neposredno ispred ulaznih vrata već dalje, pa hodam. Ljudi na takve stvari trebaju gledati jer i to je već nešto. I kada sam god u situaciji da biram između lifta i stepenica izaberem stepenice pa makar to bilo i pet katova.
Sustavna promjena
Vjerujete li vi u dijete?
Poanta je prehrana. Jer što znači neka određena striktna dijeta kroz dva ili tri mjeseca? Čovjek će postići efekt, ali ja čak i nisam sretan kada netko u dva mjeseca izgubi 15 kilograma. Zato što će on to u pravilu vrlo brzo sve vratiti. Rigorozna dijeta kroz dva ili tri mjeseca ne znači ništa. Bit je da čovjek mora sustavno mijenjati svoje životne navike i da se to onda i promijeni te na duge staze primjenjuje. Tako da striktne dijete u pravilu ne vode ka ozbiljnijem i dugoročnom rezultatu. Smatra se da kada čovjek kroz šest mjeseci promijeni određene navike vrlo vjerojatno će ih i zadržati. Jer kroz taj vremenski period ne samo što će se smanjiti volumen želuca nego će se i neke stvari u mozgu promijeniti te će na taj način usvojiti novi obrazac ponašanja.
Doživljaj sebe
S obzirom da je činjenica kako Hrvatska ima puno pretilih osoba namjerava li se u tom smislu nešto ozbiljnije poduzeti i ako da što točno?
Imamo Hrvatsko društvo za debljinu pri Hrvatskom liječničkom zboru. To društvo u osnovi izdaje smjernice za liječenje i brigu o tim pacijentima. No jako su bitne javnozdravstvene kampanje. Važni su i liječnici obiteljske medicine, magistre u ljekarnama koji mogu imati vrlo važnu ulogu u tome da pacijente usmjere. Ono što je najveći problem kod ljudi je ta prva faza ili osvješćivanje odnosno percepcija ili doživljaj sebe. Prvi korak je da ljudi shvate da imaju problem, suvišne kilograme i da po tom pitanju nešto krenu poduzimati. Uz to se uvijek postavlja i pitanje motiviranosti pacijenta jer netko tko je visoko motiviran puno lakše postiže rezultate.
Je li pretilost bolest?
Apsolutno da. Pretilost nije samo stvar estetike nego je to zaista jedna kronična bolest. Sva svjetska liječnička udruženja koja se bave problemima pretilosti, pa tako i Svjetska zdravstvena organizacija, definiraju i prepoznaju pretilost kao kroničnu bolest. COVID pandemija je bila jedan dodatni okidač pa ljudi koji su imali inače problem s pretilošću tada im je postao još veći. Jednako tako i oni koji nisu do same pandemije imali problem s pretilošću zbog pandemije imaju još i taj problem u životu.
