Procjene pokazuju kako u ovom trenutku u Hrvatskoj ima oko 100 tisuća osoba koje boluju od neke vrste demencije, a uz njih još oko 250 tisuća osoba, članova obitelji koji na sebi nose teret života i brige za takvu osobu, upozorava psihijatar dr. Andrej Prošev iz Županijske bolnice Čakovec, koji diljem Hrvatske predstavlja projekt dnevnog boravka za oboljele od Alzheimera pod nazivom “Pruži ruku”, a koji se provodi na području grada Čakovca.
– U čakovečkoj bolnici psihijatrijska skrb je vezana i za Alzheimerovu bolest gdje se bavimo i liječenjem ovih pacijenata, a kojih nije malo. Kada govorimo o epidemiološkim podacima i kako bismo uopće vidjeli koliko su to alarmantni brojevi recimo kako je i prije pandemije bila jako aktualna epidemija demencije. To nije čudno jer je stanovništvo sve starije, ali čim je osoba starija veći je rizik da oboli od nekog oblika bolesti demencije, a Alzheimerova bolest je najčešći oblik demencije. Procjenjuje se da u svijetu ima preko 50 milijuna ljudi koji su oboljeli od neke vrste demencije, a projekcije Svjetske zdravstvene organizacije govore da će 2050. biti oko 135 milijuna oboljelih od nekog oblika demencije što je alarmantan porast.
Organizirane aktivnosti
Netko je izračunao jedan statistički podatak o tome kako svaka tri sata netko u Hrvatskoj detektira novi slučaj demencije, a u svijetu se to događa svake tri sekunde. To je zabrinjavajuće. Međimurska županija je pokrenula projekt dnevnog boravka za oboljele od Alzheimera financiran iz EU fondova pod nazivom “Pruži ruku” što je prijelazni model između boravka u obitelji i institucije. Naime, kako je riječ o bolesti koja dovodi do sve veće disfunkcionalnosti i osoba se sve manje može brinuti o sebi i svojim potrebama, na koncu se događa da treba i 24satnu njega. Naš cilj je da to odgodimo što je moguće duže. Članovi obitelji tu dovode svoje starije gdje imaju organizirane aktivnosti od rehabilitacijskih do tjelovježbe, muzikoterapije, art terapije… Neophodno je da se što više prolongira napredak bolesti, upozorava dr. Prošev.
Stalni trening mozga
Ovaj psihijatar sa subspecijalizacijom iz socijalne medicine naglašava kako je u usporavanju demencijskih procesa iznimno bitan stalni trening mozga.
– Rađeno je jedno istraživanje na većem broju časnih sestara koje su pristale po smrti darovati svoj mozak za istraživanje. Istraživanje se radilo na sestrama starijim od 75 godine i to njih više stotina, tako da su se mikroskopskim putem promatrale promjene na njihovom mozgu. One koje su umrle u dobi od 90 i više godina prema mikroskopskom nalazu trebale su imati Alzheimerovu bolest jer su na tkivu mozga jasno bili vidljivi senilni plakovi koji se inače opisuju kod Alzheimera.
No, pokazalo se da unatoč takvom nalazu one tijekom života nisu imale nikakve znakove bolesti unatoč fizičkim predispozicijama. To se objašnjava činjenicom da one zapravo do posljednjeg dana života treniraju mozak kroz velik broja molitvi, čitanje i radove u samostanu. Slično se pokazalo i na nekim slučajevima kod nas u Dalmaciji gdje kada se slika mozak imate slučajeve jasno vidljive kortikalna atrofija, ali osoba posve dobro funkcionira. No, kada znate da je riječ o ženama koje primjerice svakodnevno rade s čipkom i prevrću 20 batića dok razgovaraju, odnosno imaju svakodnevni multitasking onda shvaćate koliko su takvi zadaci bitni za mozak.
Jedan od čimbenika rizika je kada osoba ode u mirovinu i pokušava smiriti mozak. No, mozgu treba stalan rad i zadaci kao preventiva u nastanku demencije, naglašava dr. Prošev.
Značajne promjene ponašanja
Ovaj liječnik napominje i kako je psihijatrijska služba ona koja stupa na snagu kada su promjene već značajno napredovale i kada su promjene u ponašanju značajne.
– Kada netko tko je bio miran postane agresivan i osjeća se ugroženo ili ima inverzije dana za noć i slično to su već jako uznapredovale faze bolesti. Obitelji tada dovode svog člana i budu očajni jer ne znaju što napraviti i tu se uz pomoć psihofarmaka može puno postići, a sve da se olakša stanje i pacijentima i obitelji, zaključuje dr. Prošev.
