Dolazak djeteta i roditelja u bolnicu na operacijski zahvat može biti stresno iskustvo. No uz pravovremenu pripremu i dobru komunikaciju ne mora biti tako.
Od trenutka ulaska u bolnicu, svo zdravstveno osoblje uključeno u prijeoperacijsku pripremu, operativni zahvat i poslijeopracijsku skrb radi timski. S ciljem kako bi sigurnost djeteta bila na najvišoj mogućoj razini. Kao i da cijelo iskustvo operacije i boravka u bolnici bude ugodno.
Priprema za operacijski zahvat bi trebala početi razgovorom s djetetom tjedan do dva ranije, za djecu od 2 godine naviše. Najuputnije je razgovarati otvoreno, mirno i jednostavno. Na način da zbog toga što dijete često boli grlo (ili drugi razlog) mora ići na operaciju zbog koje će se osjećati puno bolje. Izrazito je važno pružiti djetetu podršku i da će majka/otac/skrbnik (u daljnjem tekstu:roditelj) biti uz njega/nju (ovisno o praksi pojedine zdravstvene ustanove). I nikako NE „podmićivati“ dijete, obećavati kako ništa neće boliti ili ju/ga plašiti na bilo koji način. Čak se i vrlo mala djeca vrlo zrelo postave. I dobro reagiraju ako se krene razgovarati na vrijeme i da im se vremena da se pripreme.
Također, važno je da operater bude upoznat sa zdravstvenim stanjem djeteta i mogućim bolestima kako bi se iste pravovremeno kontrolirale, prije planiranog pregleda u anesteziološkoj ambulanti. U dogovorenom terminu dijete i roditelj dolaze u anesteziološku ambulantu gdje anesteziolog obavlja anesteziološki pregled i razgovor s roditeljem. Nakon pregleda laboratorijskih i drugih nalaza i pregleda djeteta, daju se upute roditelju.
Upute u 3 slova - APH
Od neizmjerne važnosti je da se upute poštuju kako bi se osigurala maksimalna sigurnost djeteta. Dan prije planiranog zahvata dijete ne smije ništa jesti nakon ponoći (najčešće je zadnji obrok večera) te iza ponoći smije piti vodu do 6 sati na dan operacije. Iako roditelji uvijek dobiju sve upute prije odlaska kući nakon operacijskog zahvata, volimo reći da roditelji zapamte 3 slova – APH:
1) A – analgezija: u ranom poslijeoperacijskom razdoblju i nakon dolaska kući iz bolnice važno je djetetu osigurati da ga ne boli prvih par dana nakon zahvata, prilagođenih težini djeteta i u pravilnim vremenskim intervalima.
2) P – prilagođena prehrana u trajanju 10ak dana. Kako se operacijsko polje nalazi na granici dišnog i probavnog sustava, dobra analgezija je osnovni preduvjet da dijete pije i jede bez poteškoća. Drugi preduvjet je da hrana bude prilagođena trenutnom stanju. To znači da ne smije biti prevruća, kruta, izrazito začinjena. Kao primjer namirnica navodimo mekani dio kruha, tjesteninu, rižu, kuhano meso sa ili bez umaka, rashlađena variva i juhe, pudinge, jogurte, mekano voće, kompote...
3) H – hidracija: kao što je adekvatna hidracija važna u svakodnevnom životu, tako je važna i u poslijeoperacijskom razdoblju. Dobro je da roditelji vode brigu koliko dijete pije kroz dan i potiču ga na pijenje vode i raslađenog čaja ukoliko se unos smanjuje od uobičajenog kako bi se osigurao dovoljan unos tekućine i time optimalan poslijeoperacijski tijek.
Operacija i oporavak
Operacijski zahvat, ovisno o vrsti operacije, u pravilu traje od 45-90 minuta. Ukoliko bolnica ima takve mogućnosti, roditelj može odabrati želi li ući sa djetetom u operacijsku salu do početka uspavljivanja.
OBA pristupa su ispravna te je važno da roditelj uvijek postupi kako se osjeća. jedino tako može pružiti potrebnu podršku svom djetetu u poslijeoperacijskom razdoblju.
Po završetku operacijskog zahvata, opet ovisno o uvjetima i mogućnostima ustanove, dijete uz roditelja boravi u sobi za oporavak. Potom se premješta na bolnički odjel. Na odjelu se dijete prati, osigurava adekvatna hidracija i analgezija te se postupno uvodi tekućina na usta, a potom i hrana. Vrlo je važno da roditelji ne daju samoinicijativno hranu i piće svom djetetu bez znanja liječnika i medicinskih sestara. Dijete se otpušta kući isti ili idući dan. To ovisi o vrsti operacijskog zahvata, poslijeoperacijskom tijeku i drugim medicinskim i nemedicinskim čimbenicima.
Nadamo se da će ovaj tekst pomoći u boljoj pripremi i djece i roditelja kako bi boravak u bolnici ostao u sjećanju kao jedno pozitivno iskustvo, na zadovoljstvo djeteta i roditelja, ali nas liječnika i medicinskih sestara kojima je najdraže vidjeti sretno i veselo dijete.
