Nemoguće ih je odvojiti od zaslona, klade se, konzumiraju alkohol i cigarete, a već su probali i droge. Ponašanja su to koja mogu prerasti u ovisnost. Mnogi od takvih slučajeva kucaju na vrata univ.spec.psych. Zrinke Rička Žauhar koja se posvetila problemima ovisnosti u djece.
– Problemima razvoja ovisnosti kod djece počela sam se baviti prije 25 godina. Od tada se oblici ovisnosti jako mijenjaju. Danas su na terapijama češći problemi s alkoholom i klađenjem. Bez ikakvih granica igraju video igrice ili konzumiraju alkohol, ulaze u kladionice kaže Rička Žauhar.
Alkohol je, po njezinom iskustvu iz psihološkog savjetovanja i psihoterapije, stalan problem. Riječ je o kulturi društvenog ponašanja. Što god se dogodi, konzumira se alkohol. Bez njega ne prolaze rođenja, smrti, sklapanje brakova, poslova, blagdani. Naravno da djeca slijede taj obrazac ponašanja.
Slike djece uz pivo, FB stvarnost
– Uostalom to se vidi na svakom koraku. Kafići su, od najranijeg jutra, puni ljudi koji piju alkohol. Mala kava i žestica! Djeca su nam uronjena u to, a društvo to ne prepoznaje kao problem. Ljudi stavljaju na Facebook slike rođendana djeteta uz koje stoji čaša ili boca piva! Ne igračka, nego piva! To bi po njima trebalo biti smiješno, no žalosno je, kaže Rička Žauhar.
Alkohol je, kako navodi, usko vezan i za sport.
– Ne možeš navijati ni za jednu našu reprezentaciju ako uz nju nije pivo. Neke su reklame čak i duhovite, ali se očito ne razmišlja kakve poruke time šaljemo, kaže Rička Žauhar.
„Preslagivanje” obitelji
Puno je načina koje roditelji isprobaju prije nego što dođu u njezinu ordinaciju. Prečesto ne uspiju to riješiti sami u obitelji. I to je trenutak koji treba prepoznati da se uz podršku i savjet stručnjaka dijete izvuče iz problema, a cijela obitelj katkad „presloži”.
– Svi dobiju savjete kako nekom mjerom poput sporta ili discipline to mogu riješiti. No to je na žalost lakše reći nego realizirati. U našem društvu katkad su jako teško ostvarive ideje koje bi trebale biti dio odrastanja i djetinjstva. Tehnologija je toliko napredovala da posljedično uzurpira jako puno životnog prostora. U našim životima, kod kuće, u školi, na reklamama. Svi skupa, i pojedinačno i kao društvo, duboko smo uronjeni u nove tehnologije. Mozak ne može sve te velike promjene pratiti. Kao ni njihove posljedice na naše živote i djecu, objašnjava Rička Žauhar.
Mladi mozak prijemčiv za tehnološke novitete
Upozorava kako je mozak jako prijemčiv za te novine pogotovo dječji i adolescentni. Ali ne može napraviti dovoljnu distinkciju i distancu da se od toga makne.
Tako nove tehnologije postaju bliže nego lopta i zauzimaju mjesto puno zdravijem trčanjem po igralištu.
Tehnologije dodatno prate svugdje prisutne reklamne kampanje koje čovjeka mame na tolike oblike konzumerizma.
– Svi smo neprekidno bombardirani i izloženi. Kod djece je sve puno izraženije. Dijete koje se u to ne uključuje, „ispada iz igre”, često je ismijavano. A to se događa upravo u jednom od najosjetljivijih životnih razdoblja razvoja. U onome u kojem se djeca žele afirmirati. I zato se lako „navuku” na ono što ne bi trebalo. Naravno da to onda često izađe izvan kontrole, kaže Rička Žauhar.
Ovisnik se postaje s vremenom
Kako kaže, davno je od učitelja naučila kako djecu ne treba pustiti da od kuće odu u svađi. Takva djeca, sa samo 12, 13 godina, tada lakše posegnu za alkoholom ili bilo kojim sredstvom ovisnosti. Ljuta djeca, u tom trenutku iz inata će lakše napraviti neke stvari zbog čega bi poslije mogli nastati problemi.
No vraćajući se danas sveprisutnom alkoholu, Rička Žauhar ocjenjuje da je
neopravdano pao u drugi plan. Iako je u Hrvatskoj eksplodiralo korištenje droga, alkohol nije prestao biti problem. O tome se nedovoljno priča, iako smo i dalje visokorangirani u EU po pijenju naših mladih, navodi Rička Žauhar.
Eksperimentiranje i samopoštovanje
Eksperimentiranje s alkoholom kreće kad dijete počne izlaziti, kad jača vršnjačka grupa i afirmacija vršnjaka u društvu. To je prijelaz s 14 na 15 godina, kretanje u srednju školu. Tada su djeca manje pod roditeljskom kontrolom i kreću se u širim krugovima. Problem s alkoholom svakako sprječavaju kvalitetni odnosi roditelja i djece. Povjerenje kao važan dio tog odnosa. Također, djeci je posebno protektivno samopouzdanje i samopoštovanje.
Ne piju sva djeca no sva će probati popiti. Upravo su samopouzdanje i samopoštovanje one kvalitete i vrline koje tom djetetu mogu pomoći da se othrva izazovima.
Moguće da će djeca koja su nazočila nekim situacijama u obitelji gdje je alkoholizam bio svakodnevno prisutan preuzeti taj obrazac ponašanja.
Ali i ne mora biti tako. Nema pravila. Ta su djeca kaže Rička Žauhar, izloženija. Ali i to katkad može izazvati i dobar efekt. Kad djeca ovisnika o alkoholu kažu da baš zbog tog iskustva nikad neće ni kap alkohola staviti u usta.
– Inače, praksa pokazuje da jedan dio djece izlazi van u zabavu s primarnim ciljem da se napije. Tek je sekundarni cilj zabaviti se. Često piju jer žele zaboraviti neke svoje probleme. Možda im je problem što nisu dobro afirmirana u razredu, nemaju dobar odnos s roditeljima, nesretno su zaljubljena, imaju nisko samopouzdanje i samopoštovanje, iskompleksirana su, ne prihvaćaju svoje tijelo, izgled. Razloga je niz. No, tvrdi Rička Žauhar, ima i objesti.
Ekstremni slučajevi i teške posljedice
Opisuje skupine djece koja imaju neprimjereno puno novca za svoju dob i onda se pokušavaju afirmirati u društvu tako da sebi i ostalima kupuju skupi alkohol. Ili i druga sredstva. Sve ovo su problemi iz njezine prakse. Iznosi slučajeve djece koja se napiju, nestanu preko noći, roditelji ih ne mogu naći, zavlada panika. Neka završe otrovana alkoholom na hitnom traktu. Imala je djevojčice kojima se u stanju pretjerane alkoholiziranosti svašta dogodilo i s kojima se trebalo ozbiljno raditi. Neke od njih vrlo su teško prevladale traume tih događaja. Od kojih su neki ekstremno teški za mlade osobe.
Ovisnost se tiho šulja, ali poznavanje djeteta ju može spriječiti.
– Ipak, sklonost pijenju alkohola ne znači da dijete pije svaki dan. To najčešće znači da dijete koje svaki vikend izlazi u zabavu ne može funkcionirati bez konzumacije alkohola. Kad krene tako iz vikenda u vikend, iz mjeseca u mjesec, počinje se razvijati alkoholizam. To je tiha šunjajuća bolest. No da bi se to nazvalo ovisnošću treba proći 5 do 10 godina. Ne može se postati alkoholičar za mjesec dana, ali je obrazac ovisnički i kasnije može dovesti do alkoholizma kao bolesti, ističe Rička Žauhar.
Dijagnostički, u toj ranijoj dobi, temeljem nekih obrazaca ponašanja može se zaključiti da neko dijete ide putem koji postaje sve rizičniji. S mogućnošću razvijanja opasne ovisnosti.
Roditelji često ne znaju dovoljno o svome djetetu
No, realno, ne postaje se ovisnik tek tako. Oni koji povremeno koriste, ali nakon nekog vremena ostave sredstva ovisnosti, nazivaju se eksperimentatori. Ovisno o učestalosti i načinu na koji to rade. S vremenom, nakon što kontrolirani ovisnički obrasci ponašanja postanu nekontrolirani, počinje i rizik da prijeđu u skupinu koju nazivamo ovisnici.
– Roditelji katkad djecu dovode k meni na psihoterapiju jer zajedno ne provode kvalitetno vrijeme. Shvaćaju da je negdje problem, ali ne znaju detektirati da je to način na koji obitelj komunicira. Zamjećuju da se djeca zatvaraju, da mijenjaju komunikaciju, da imaju probleme koje ne mogu sama riješiti, no ne uspijevaju im pomoći. Ne znaju im se približiti a i malo znaju o svojoj djeci jer ne provode kvalitetno s njima vrijeme. Često ne znaju koju im djeca muziku slušaju, koje knjige čitaju, koje prijatelje imaju. A to su važne informacije, ističe Rička Žauhar.
Kritika umjesto dubokog uvida u dječji svijet
Roditelji koji su skloni kritizirati djecu kako su se obukla, a nisu ni pokušali shvatiti zašto se njihova djeca oblače na neki način i šalju li time neke poruke. To je primjer kad roditelji ponekad površinski gledaju na stvari, a ne suštinski, dubinski.
– Sretna sam jer postoje trenuci i situacije kad dijete zbog svojeg ponašanja ne dovede sebe nego cijelu obitelj na psihoterapiju. Dijete je, naime, samo najslabija karika, ono je identificirani pacijent, no ono ukazuje da je obitelj disfunkcionalna. Dijete je glasnik promjena. Ako su roditelji dovoljno spremni, a to nema veze s obrazovanjem, može se u kratko vrijeme puno napraviti. No ako nisu otvoreni, ako su skloni prikrivanju situacije jer pate od toga što će okolina reći, situacija onda kasnije može eskalirati. Ponekad to može biti neki oblik ovisništva, ukazuje Rička Žauhar.
Noviji oblici ovisnosti
Sve su noviji oblici i polja ovisnosti. Snimanje dok igraju video-igrice, a drugi ih potom gledaju. To su djeca koja po mišljenju Ričke Žauhar, bježe od stvarnog života. Često se poistovjećuju s paralelnom stvarnošću. Ona ne žive svoj život, ne žive u realnom svijetu. Okružena su digitalnim svijetom, ne socijaliziraju se ni ne razvijaju komunikacijske vještine i neka s vremenom razviju brojne probleme. Na vrijeme ih treba uočiti i ne reagirati panično i kažnjavanjem.
Riječ je o trenutku, poručuje Rička Žauhar, kada treba napraviti korekcije koje će ne samo pomoći mladoj osobi nego i cijeloj obitelji da novim obrascima izgradi bolji okoliš za dijete i svakog svog člana.
