Ozbiljan, mjerljiv i izniman napredak u liječenju raka dojke činjenica je u hrvatskom zdravstvu gdje je petogodišnje preživljenje od ove bolesti iznad EU prosjeka. Rezultat je to koji nije “pao s Marsa” ni nastao preko noći, a danas služi kao izvrstan primjer te ujedno i dokaz da se onkološka bolest može napraviti kroničnom. Rak dojke i dalje je, te će tako biti i nadalje, najučestalije sijelo raka kod žena te skrb o ovoj bolesti, posebice kod žena kod kojih se otkrije u metastatskoj fazi, ne smije stagnirati. Kako će reći prof. dr. sc. Stjepko Pleština, predstojnik Klinike za onkologiju KBC-a Zagreb, obzirom na veliki broj terapijskih mogućnosti koje se otvaraju te zahvaljujući pomaku prema personaliziranoj medicini, situacija će vjeruje biti još i bolja.
Ciljano liječenje raka dojke
– Liječi se ciljano, ovisno o obilježjima tumora, promjenama u samom tumoru i obilježjima žene. Danas zatičemo molekularne promjene na koje možemo ciljano utjecati. Naime, otkrivanje nekakve mutacije ako na nju ne mogu utjecati i liječiti je, mi ne znači baš puno. Međutim, i u tomu smo jako napredovali.
Dakle, personalizirana medicina ili ciljana terapija nije izmišljotina od jučer. Rak dojke je primjer jednog od prvih ciljanih liječenja, ako ne i prvo, kad smo počeli razlikovati populaciju žena s rakom dojke koja ima hormon ovisne tumore u odnosu na one koje to nemaju. Tada nismo znali za HER2, poslije smo i to naučili, dobili lijekove i za jedno i za drugo te selekcionirali populaciju koja će imati veću korist.
Ako je žena HER2 negativnoga tumora, anti-HER2 terapija nema blagog smisla, osim nuspojava. Prema tome, mi se usmjeravamo terapijskim opcijama. Nekad je pitanje što nam još fali. Uvijek hoćemo još. Ali barem u raku dojke mislim da u Hrvatskoj nas ne treba biti sram onoga što nam je dostupno. Uvijek može biti bolje i šire se indikacije kao i svugdje u svijetu. Mi bi voljeli da je to brže i više, ali doista nas ne treba biti sram terapijskih opcija koje imamo, objašnjava profesor Pleština.
Preživljenje ovisi uvelike o stadiju u kojem je bolest otkrivena
Naravno da preživljenje i kvaliteta života uvelike ovise o stadiju u kojem je bolest otkrivena i započeto njezino liječenje. Kako će reći prof. Pleština, što veći stadij i bolest više proširena time je liječenje zahtjevnije.
– Sigurno da kvaliteta života i preživljenje opada s većim stadijem bolesti. Dakle, nije isto da li je prvi stadij bolesti ili ne daj Bog metastatska bolest u četvrtom stadiju. Čim je veći stadij, bolest više proširena, većega opsega, naravno da je i liječenje zahtjevnije. I u konačnici ono što neki smatraju najbitnijim, a to je ukupno preživljenje, bitno je tada manje. Prema tome, intencija jest, ako ne mogu spriječiti da se bolest uopće javi, ali onda barem da ju otkrijem rano u fazi kad je to liječenje najjednostavnije i ishodi najbolji te očuvana kvaliteta. Nije bitno samo da živiš, nego i kojom kvalitetom živiš, poručuje ovaj liječnik.
A u onkološkoj bolesti pa tako i kod raka dojke, ono što uvijek prati život oboljelih jest strah od povrata bolesti. On pak može biti, kako će reći naš sugovornik, u istoj doci no i u drugoj dojci kao što je povećan i rizik od pojave raka maternice ili jajnika.
Kvalitetan inicijalni program liječenja
Predsjednik Hrvatskog društva za internističku onkologiju zahvalan je sugovornik koji će jasno, bez ograda i razumljivo iznijeti činjenice o onkološkoj “klimi” u našem zdravstvu. Jednako tako obzirom na višedesetljetno iskustvo i međunarodnu prisutnost, ovaj liječnik ima svako pravo usporediti na temelju činjenica hrvatske rezultate i potrebe u odnosu spram drugih država, a što mi često volimo činiti paušalno.
Kako će reći, preduvjet svega je – kvalitetan inicijalni program liječenja jer o tomu ovisi konačan ishod.
Za to je danas predviđen multidisciplinarni tim koji mora imati i radiologa i patologa i kirurga i radijacijskog onkologa i internističkog onkologa. Kao i sve dodatno što je potrebno; od psihologa, nutricionista i nadalje. Pri tome nastojimo prilagoditi terapiju samoj ženi jer nažalost, ljudi nemaju samo jednu bolest. Nerijetko imaju više bolesti te mi moramo izbjegavati da nekome naškodimo i liječeći ovu bolest pogoršamo stanje s drugom bolesti.
Danas, dakle bez kvalitetnog plana liječenja se ne bi trebalo pristupati kirurgiji, a što je nekada bilo uobičajeno. Put bolesnice bi trebao biti jasno definiran i plan napravljen kroz multidisciplinarni tim. Ustanova koja to nije u mogućnosti, to ne bi smjela raditi. To ne znači, kako me nekada krivo shvate, da ustanove trebaju zaključati vrata nego naprosto treba napraviti mrežu gdje ako ja nešto imam nešto drugo nemam, ali onda ću se povezati s nekim tko to ima i direktno bolesnicu tamo slati, a ne da ona luta okolo i traži gdje ići – opisuje profesor Pleština uz jasnu poruku – rak danas nije smrtna presuda.
Dostupnost dijagnostike za zdrave žene
Žene izvan dobnih skupina za nacionalni program koje, dakle, ne dobivaju poziv za mamografiju, često slušaju različite savjete i preporuke što, kad i kako bi trebale početi činiti uime zdravlja dojki. Zdrave mlade žene odnosno točnije rečeno žene bez dokazane maligne bolesti nisu, kako će objasniti, pacijentice za preventivnu dijagnostiku u onkološkim ambulantama.
– Pitanje je dostupnosti dijagnostike u žena koje nemaju dokazanu malignu bolest. Tu vidim kao najveći problem jer to onkološke ambulante naprosto ne mogu “progutati”. Dakle, tada mi ne bi pregledavali žene koje imaju rak dojke nego žene koje se dolaze prekontrolirati. Nekad su ginekolozi uz ginekološki pregled palpirali i dojke. Volio bih da i liječnik obiteljske medicine pregleda ženu i ako mu je nešto sumnjivo pošalje ju dalje na pregled. Ali to, velim, nije slučaj.
Tako da mi se čini problem pregleda i dijagnostike žena koje bi se željele kontrolirati s ciljem ranog otkrivanja. Tu je ta screening mamografija, ali to je opet jasno definirana populacija. Što s ostalima? Mlada žena od 25 godina nije kandidat za mamografiju. Ultrazvuk se pak često radi i kad ne treba pa su posljedično velike liste čekanja. Ultrazvuk je subjektivna metoda, dakle jako ovisi tko to gleda. Ja moram priznati kako ne vjerujem svim nalazima. Nije pitanje ni kvaliteta aparat jer su danas manje više svi aparati kvalitetni. Pitanje je iskustva i znanja onoga tko to gleda. Otkriti promjenu od dva centimetra nije problem, ali otkriti sumnjivo nešto to jest problem. Plus, često se potpuno pogrešno interpretira značaj tumorskih biljega. Tumorski biljeg, recimo, konkretno CA 15-3, možeš imati tumor, a nalaz biljega uredan. Također, može biti povišen nespecifično i da žena nema zloćudnu bolest.
Razgovor s prof. Pleština i ostali vrijedan sadržaj posvećen temi metastatskog raka dojke dostupan je u besplatnom izdanju Ovog gosta je dosta.
