U svijetu koji se neprestano ubrzava, gdje su zahtjevi poslovnog i privatnog života sve veći, mentalni umor i stres postaju gotovo svakodnevno stanje. O stresu i burnoutu puno se govori. No, oni su posljedica određenog stanja. Važno je govoriti i kako ne doći do tog stanja. Upravo u tom kontekstu raste interes za praksama koje pomažu pojedincu da pronađe ravnotežu, jasnoću i unutarnji mir u okolnostima i izazovima s kojima živimo.
Trend nije zaobišao ni Hrvatsku. Prema recentnim podacima, samo u 2023. godini više od 800 tisuća građana imalo je neku dijagnozu iz spektra mentalnih poremećaja. Stručnjaci posebno upozoravaju na rast anksioznosti kod mladih i sve češće reakcije na kronični stres.
U takvom okruženju, potreba za učinkovitim i dostupnim alatima za očuvanje mentalnog zdravlja postaje sve izraženija. Jedna od metoda koja posljednjih godina dobiva sve više pažnje je mindfulness.
Jednostavan mentalni trening
Mindfulness ili svjesna prisutnost, predstavlja sposobnost usmjeravanja pažnje na sadašnji trenutak bez prosuđivanja i bez potrebe da se iskustvo mijenja. Radi se o jednostavnom, ali dosljednom mentalnom treningu kojim učimo promatrati vlastite misli, emocije i tjelesne senzacije s većom jasnoćom i prihvaćanjem.
Iako korijene vuče iz drevnih meditativnih tradicija, ključnu ulogu u njegovoj popularizaciji u zapadnom svijetu imao je Jon Kabat-Zinn, koji je 1970-ih razvio program Mindfulness-Based Stress Reduction (MBSR) i uveo mindfulness u medicinski i znanstveni kontekst. Mindfulness je danas prilagođen suvremenom načinu života te se koristi u psihologiji, medicini, obrazovanju i poslovnom okruženju.
Koje su koristi mindfulness prakse?
Brojna istraživanja pokazuju kako redovita praksa može donijeti konkretne koristi, poput smanjenja stresa i anksioznosti, poboljšanja koncentracije i fokusa, veće emocionalne stabilnosti, kvalitetnijeg sna te boljeg odnosa prema sebi i drugima.
Osim toga, pomaže u razvijanju svjesnijeg pristupa svakodnevnim situacijama od donošenja odluka na poslu do komunikacije u privatnim odnosima.
Mindfulness se ne temelji na „pražnjenju uma“, kako se često pogrešno misli, već na razvijanju određenog stava prema vlastitom iskustvu i u odnosu sa samim sobom. Mindfulness u potpunom izvođenju, uključuje i tehnike, ali i stavove koji kada ih izvježbamo mogu značajno koristiti u podizanju kvalitete života.
Ključni elementi uključuju svjesnu pažnju, prihvaćanje, neprosuđivanje i strpljenje, odnosno razumijevanje da je riječ o procesu, a ne brzom rješenju ili prikrivanju trenutnog stanja.
Mindfulness stavovi prema Kabat-Zinnu
Jedan od najvažnijih doprinosa Kabat-Zinna nije samo u tehnikama, već u načinu na koji pristupamo vlastitom iskustvu. On definira tzv. temeljne mindfulness stavove unutarnje kvalitete koje se razvijaju kroz praksu i koje čine njezinu srž:
- Neprosuđivanje – svjesno primjećivanje bez etiketiranja iskustava kao dobrih ili loših
- Strpljenje – razumijevanje da se stvari odvijaju u svoje vrijeme
- Početnički um – sposobnost gledanja na stvari kao da ih vidimo prvi put
- Povjerenje – oslanjanje na vlastito iskustvo i intuiciju
- Nepostizanje (nenaprezanje) – odmak od stalne potrebe za postizanjem cilja
- Prihvaćanje – dopuštanje stvarima da budu kakve jesu u ovom trenutku
- Otpuštanje – sposobnost puštanja misli, emocija i obrazaca koji nam ne koriste
- Ovi stavovi nisu nešto što se „nauči napamet“, već se razvijaju kroz praksu i iskustvo, čineći temelj za dublje razumijevanje mindfulnessa. Kvalitetni mindfulness učitelji svakako će vas upoznati s istima.
Kako se mindfulness primjenjuje u praksi?
Praksa može biti formalna i neformalna. Formalne metode uključuju izvođenje tehnika poput vođene meditacije, vježbe disanja ili skeniranje tijela. Također, u kombinaciji s praksom mindfulness stavova kao što su prihvaćanje, strpljenje, ne očekivanje drugi. S druge strane, neformalna praksa podrazumijeva unošenje svjesnosti u svakodnevne aktivnosti poput jedenja, hodanja ili slušanja sugovornika. Dovoljno je već par minuta svjesne pozornosti na vlastito disanje, kako bi osoba osjetila malo više lakoće i smirenosti uma.
Primjerice, umjesto da jedemo „u hodu“ ili uz ekran, mindfulness nas potiče da obratimo pažnju na okus, miris i teksturu hrane. Ista logika primjenjuje se i na druge segmente života.
Kako prepoznati kvalitetnu praksu?
Obzirom na popularnost mindfulnessa, ali i drugih praksi, na tržištu se pojavljuje velik broj radionica, edukacija i sadržaja različite kvalitete. Važno je razlikovati utemeljene pristupe od površnih interpretacija. Osobno, izbor uvijek donosim, temeljem provjerenosti predavača, njegovog školovanja u određenoj tehnici i naravno rezultata u praksi te provjerenih recenzija.
Pouzdana mindfulness praksa obično ima jasno objašnjene principe i ciljeve, temelji se na provjerenim metodama i istraživanjima, naglašava postupnost i realna očekivanja te ne obećava „brza rješenja“ ili instant transformacije. S druge strane, treba biti oprezan s pristupima koji mindfulness predstavljaju kao univerzalni lijek za sve probleme ili ga svode na motivacijske fraze bez konkretne prakse.
Primjenjivost u svakodnevnici
Mindfulness je praksa koja nije rezervirana za posebne prilike niti zahtijeva radikalne promjene životnog stila. Upravo suprotno. Njegova snaga leži u jednostavnosti i primjenjivosti u svakodnevnim situacijama u malim fragmentima vremena koje svatko može izdvojiti.
Kroz redovitu praksu, pojedinci mogu razviti veću otpornost na stres, jasnije razumijevanje vlastitih reakcija i kvalitetniji odnos prema izazovima s kojima se susreću. U vremenu stalne užurbanosti, možda je upravo svjesno usporavanje ono što nam najviše treba.
Pozivam čitatelje da nam se pridruže na Danu mindfulnessa 9.5. u Almeria Centar Zagreb na kojem mogu upoznati učenja i praksu i sresti ljude koji imaju već duže vrijeme iskustvo u ovoj praksi. Ulaz je otvoren uz obaveznu prijavu.
Više informacija dostupno je na ovoj poveznici.
