Suvremena medicina danas ima pouzdanu metodu koja nema nuspojava, a smanjuje rizik od moždanog udara, prekomjernu težinu, usporava starenje mozga i sprječava razvoj demencije te dokazano produžuje životni vijek. Pritom nije potrebno uzimati nikakve lijekove ni odlaziti na terapiju. Naziv te „revolucionarne“ metode je – tjelovježba.
Naime, sve što smo naveli, a i više, dokumentirani su rezultati znanstvenih radova i studija koji nedvojbeno dovode tjelovježbu u izravnu vezu s poboljšanjem, a neaktivnost s pogoršanjem općeg tjelesnog i psihičkog zdravlja. Ključna je to poruka multidisciplinarnog stručnog panela „Tjelovježba i mozak“ koji je u ponedjeljak održan u Zagrebu u organizaciji Hrvatske udruge za poticanje tjelesne aktivnosti, prevenciju debljine i unaprjeđenje zdravlja (HUPTA) uoči nadolazećeg Europskog dana mentalnog zdravlja.
Prvi smo po potrošnji anksiolitika
Neurolog doc.dr.sc. Boris Radić, koji je govorio o povijesti tjelovježbe, istraživanjima i njenom utjecaju na mozak, rekao je kako nema nikakve sumnje da je sve lošije mentalno zdravlje u Hrvatskoj povezano sa sjedilačkim načinom života.
– Među prvima smo u Europi po potrošnji anksiolitika. Borbu protiv depresije sveli smo na propisivanje lijekova. A imamo sva potrebna istraživanja i dokaze da redovita tjelovježba ima vidljive učinke na rad mozga, kazao je neurolog. I istaknuo da se promjene u organizmu događaju čak i ako vježbati počnemo s 50, 60, pa i više godina života.
Panelisti su utvrdili da tjelovježba mora postati sastavni dio života poput jela i spavanja, želimo li očuvati i poboljšati tjelesno i mentalno zdravlje. Pritom je važno znati, kaže dr. Radić, da nijedan ekstrem nije dobar, pa je i previše vježbanja štetno baš kao i neaktivnost.
– To je nešto što često vidimo kod profesionalnih sportaša. Prekomjerno opterećenje organizma vježbanjem može izazvati zdravstvene probleme. Ključ je u umjerenoj, ali redovitoj i discipliniranoj tjelovježbi koja ne mora sadržavati zahtjevne vježbe. Ljudi danas mnogo pate od nesanice. Uvijek im savjetujem da prije spavanja isključe TV i mobitel te prošeću kilometar. Brzo će vidjeti kako im nikakve tablete za spavanje neće biti potrebne, kaže dr. Radić. Dodaje i da sve ove tvrdnje imaju jasno znanstveno uporište, naročito u biokemiji mozga čiju ulogu u općem zdravlju često zanemarujemo.
Mozak stvara nove sinapse i u starijoj dobi
– Od visokog tlaka i ateroskleroze, do moždanog udara ali i šećerne bolesti, sve su to posljedice neaktivnosti koja primarno na više razina utječe na naš mozak. Dugo godina vjerovalo se da mozak nakon određene dobi, završetkom odrastanja, više ne razvija nove neuronske veze. Danas znamo da nije tako. Mozak stvara nove sinapse i u poodmakloj dobi. Vježbanje dokazano povećava dinamiku stvaranja tih veza, obnavljajući i pomlađujući naš mozak te sprječavajući posljedice njegovog starenja.
Samim time tjelovježbom ne jačamo samo mišiće nego i kognitivne funkcije, poboljšava se pamćenje, bolja je koncentracija i mozak je općenito u boljem stanju. To se vrlo dobro vidi kod ljudi koji su pretrpjeli moždani udar ili čak ozljede mozga, primjerice u sve češćim teškim prometnim nesrećama. Općenito se od takvih događaja ljudi koji su prije bili aktivniji mnogo bolje oporavljaju, za razliku od onih koji su do tada bili smanjeno aktivni, kaže.
Zdraviji dopaminski “šut”
Panelisti su rekli kako je nedostatak motivacije čest problem kod građana. Za one kojima je teško pokrenuti se idealno je da pronađu nekoga s kime će početi vježbati. Rezultati neće biti vidljivi istog tjedna, ali već za nekoliko tjedana osjetit ćemo da imamo više energije i bolje se osjećati. Pritom od redovitih vježbača često znamo čuti kako su, jednom kad se aktiviraju, razvili određenu „ovisnost“ o tjelovježbi. Medicina ima vrlo dobro objašnjenje i za taj fenomen, koji se često naziva i „euforija trkača“.
Tjelesna aktivnost, naime, izravno potiče lučenje endorfina, poznatog i kao „hormon sreće“, hormona zbog kojeg se osjećamo sretno i zadovoljno. Povišena razina endorfina uzrokovana tjelovježbom može nas tako dovesti u stanje blage opijenosti i sreće, što u mozgu uzrokuje želju za „novom dozom“. Slično djeluje i dopamin kojeg, ističe neurolog, godinama tražimo na krivim mjestima. Beskrajno pregledavanje besmislenih snimki na društveni mrežama ili igranje igrica na mobitelu povećava razinu dopamina, ali po cijenu nezdrave ovisnosti, dok nam tjelovježba pruža veći i zdraviji dopaminski „šut“.
Pandemijski razmjeri demencije
Demencija, pak, postaje sve veći javnozdravstveni problem poprimajući pandemijske razine. Procjene su da je na svijetu oko 55 milijuna ljudi pogođeno nekim oblikom demencije. I to samo u državama razvijene zdravstvene skrbi kod kojih je demencija dijagnosticirana i registrirana. U Hrvatskoj se broj dementnih procjenjuje na od 50 do čak 100 tisuća ljudi, ovisno o dijagnostičkim parametrima, kazao je dr. Radić.
Nakon uvoda moderatorice skupa, internistice prof.dr.sc. Marjete Mišigoj-Đuraković, zanimljiv uvid u endokrinološki spektar dala je potpredsjednica HUPTA-e, endokrinologinja doc.dr.sc. Martina Matovinović. Iznijela je podatke o utjecaju tjelovježbe na hormone rasta kao i „muški hormon“, testosteron, iz kojih je jasno vidljivo kako redovita tjelesna aktivnost potiče prirodno lučenje tih hormona.
– Kao što je istaknuto, proteklih godina svjedočimo znatnom porastu pacijenata s mentalnim bolestima, a depresija i tjeskoba su u vrhu. Dio porasta može se pripisati kvalitetnijoj svijesti društva koje sve više prepoznaje da su psihičke boljke također bolesti kao i bilo koje druge. No rast nije samo rezultat statistike već i načina života. Paradoksalno, živimo brže nego ikada i stalno smo u prividnom pokretu, no zapravo se vrlo malo krećemo. O utjecaju tjelovježbe na liječenje depresije i tjeskobe govorio je psihijatar dr. Tin Duraković.
Tjelovježba u praksi liječenja psihijatrijskih poremećaja
Suvremena psihijatrija sve više prepoznaje važnost tjelovježbe u kliničkoj praksi liječenja psihijatrijskih poremećaja. U psihijatrijskim ustanovama dani redovito započinju petominutnom jutarnjom vježbom, za pacijente koji su u stanju. Osim što tako jasno postavljena struktura dana sama po sebi ima pozitivan učinak na stanje naše psihe, različiti biokemijski procesi koji se događaju u mozgu tijekom vježbanja mogu imati odlične rezultate kao dodatna „terapija“ uz lijekove.
O spomenutoj demenciji govorila je i neurologinja dr.sc. Antonija Vukušić, koja je također naglasila zabrinjavajuće epidemiološke podatke te naglasila ulogu tjelovježbe u liječenju.
Kako ne bi sve ostalo samo na riječima, sudionici i publika imali su priliku na kraju sve rečeno isprobati u praksi. Kineziologinja dr.sc. Lara Juriša demonstrirala je nekoliko vježbi istezanja koje su korisne kad se želimo osloboditi nakupljenog stresa.
Zaključeno je kako smisao tjelovježbe ne bi trebao biti dobar izgled već briga o zdravlju.
– U teretanama vidim mladiće koji rade na bicepsima, a oko trbuha imaju salo koje za nekoliko godina može dovesti do komplikacija i oboljenja. Uostalom, nije nužno ni odlaziti u teretanu. Možete vježbati jogu, tai-chi, trčati ili samo šetati, važno je da se počnemo kretati, rekao je dr. Radić.
