Biti socijalni radnik ili drugi stručnjak u sustavu znači donositi odluke koje nečiji život mijenjaju iz dana u dan i to kontinuirano činiti na način da se stječe povjerenje. Za to treba iznimno znanje, veliki trud, predanost i veliko srce. U sustavu socijalne skrbi nikad nije bilo više uloženih financija, prava i ostvarenih usluga. No u sustavu nenaprednog administriranja naši su socijalni radnici opterećeni poslovima kojima ne bi trebali biti i radimo intenzivno na tome da ih oslobodimo. Vi ste ti koji povezujete institucije i ljude. Tako stvarate temelje za pravedno i socijalno društvo, poručio je ministar Alen Ružić na Danu otvorenih vrata Akademije socijalne skrbi.
Ovaj Dan bio je prilika za okupljanje stručnjaka iz sustava socijalne skrbi, a s glavnom temom generacijskih razlika i problema koje uzrokuju u radu u ovom sustavu.
Ravnateljica Akademije, Marija Barilić, okupljenima je navela da se generacije samo ne susreću već da se i istinski razumiju. Iako će se ova situacija često banalizirati, ovi ljudi u praksi znaju koliko razlike među generacijama utječu na međusobnu komunikaciju, razumijevanje i stavove.
Tržište rada treba mlade i njihove vještine
– Mladi između 15-29 godina koji ne rade, nisu u sustavu obrazovanja ili obrazovanja odraslih imaju veći rizik od socijalne izoliranosti, siromaštva i čestog osjećaja beznađa, zbunjenosti i manjka perspektive. Takvih mladih u Hrvatskoj je oko 23 tisuće. Ulaskom u evidenciju Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, ulaze u program Garancije za mlade. Tržište rada treba mlade i njihove vještine, rekla je Ivana Mehle, zamjenica ravnatelja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje.
Znanstvenik Boris Jokić održao je izlaganje Što pokreće današnje roditelje. Uz ostalo, postavio je pitanje što je roditeljima danas važno kod djece.
– Za razliku od onog svoje djece, roditelji na vlastito odrastanje i obrazovanje gledaju kao na vrijeme bez briga. A danas je dominantna emocija koja pokreće roditelje briga povezana sa strahom. A kad imamo brigu i strah onda u zajednicama raste nepovjerenje. Struktura obitelji u Hrvatskoj se značajno promijenila. Pao je broj parova s djecom, a porastao broj parova bez djece te jednoroditeljskih obitelji. Porasla je i prosječna starost majke pri prvom porodu, a tako raste i prosječna starost majke pri ulasku prvog djeteta u prvi razred srednje škole. Roditelji su i obrazovaniji. Sve to pokazuje da postoji fokus na dijete, u pozitivnom ili negativnom smislu. Dok roditelji za djecu žele individualnu uslugu, istodobno imaju strašno velika očekivanja, usmjereni su isključivo na uspjeh i ocjene, a ne na sadržaj te nemaju povjerenje u sustav, utvrdio je Jokić.
