Možemo li zamisliti Hrvatsku bez duhanskog dima i opušaka? Za provedbu nacionalne strategije smanjenja pušenja netko mora preuzeti odgovornost, utvrdio je dr. sc. Danko Relić, spec. ob. med., član Europskog gospodarskog i socijalnog odbora. O realnostima stvaranja smoke free društva s dr. Relićem razgovarali smo na nedavnoj konferenciji “Ovisnost o pušenju – što čini Hrvatska?“.
– Imam dojam da kada se napravi nekakav plan, a koji se razvodni na više njih bez jasno definiranog nosioca, dobivamo efekt “sto baba, kilavo dijete”. Plan mora biti strukturiran od vrha i netko ga mora koordinirati iz jednog centraliziranog mjesta u državi, preuzeti i odgovornost i financiranje. Bio to zavod za javno zdravstvo, Ministarstvo zdravstva ili Vlada – napominje dr. Relić.
Kao primjer mogućnosti takvih provedbi spominje ulazak Hrvatske u eurozonu. Nije tada u društvu uopće bilo dvojbe oko rokova. Ovdje, valja napomenuti, nije riječ o zabrani cigareta kao takvih, niti kažnjavanju pušača samim time što puše.
– Osjetljive su to stvari. Prava pušenja, ispijanja alkohola i slično, ne možete nikome oduzeti u demokratskom društvu, ali je pitanje poštivanja prava drugih – napominje, jer nepušače treba zaštititi od kancerogenog dima cigareta.
Trebamo pokušati. Samim time što mi danas ovdje govorimo o ovom problemu, što se stvara javni narativ o postojanju alternativnih duhanskih proizvoda i zamjenske nikotinske terapije, što govorimo o zaštiti mladih da ne postanu ovisnici, već je dobro.
Cigareta ili lula. Gdje su alternativni duhanski proizvodi?
Dok se institucije odlučuju što jest, a što nije moguće ili dobro, tržište se puni alternativnim duhanskim proizvodima. U skladu s tim liječnici obiteljske medicine stalno pozivaju za tehničkom izmjenom u sustavu digitalnog zdravstvenog kartona. Žele moći navesti koji oblik duhanskog proizvoda koriste pacijenti, jer trenutačno mogu odabrati između cigarete, cigare i – lule.
Kako su na konferenciji naglasili obiteljski doktori, bez mogućnosti unošenja novih proizvoda ne može se ni pratiti njihov utjecaj na zdravlje. U covid pandemiji smo pak pokazali da sve možemo kad je “požar”, primjećuje dr. Relić.
– Tako je u svim politikama, ako nije hitno opustimo se, pišemo jednu strategiju, pa ovaj dokument, ona implementacija… Nevjerojatno je da, evo gotovo u 2026. godini, ne možemo uvesti te dodatne kućice za duhanske proizvode. Prilično sam siguran da kad bi netko nadležnoj informatičkoj službi dao nalog, to bi bilo provedeno i vidljivo u roku tjedan dana. Pitanje je tko kome mora reći “dodaj” – utvrdio je.
Svi moramo početi razmišljati o društvu bez dima
Prateći realne trendove broja pušača, Europska je unija cilj postizanja društva bez duhanskog dima s 2030. pomaknula na 2040. godinu. Unatoč tome dr. Relić to ne smatra podbačajem.
Možda se on doima utopijskim i teško je ostvariv, ali, uvjeren je dr. Relić, dobro je da uopće imamo cilj.
– Trebamo pokušati. Samim time što mi danas ovdje govorimo o ovom problemu, što se stvara javni narativ o postojanju alternativnih duhanskih proizvoda i zamjenske nikotinske terapije, što govorimo o zaštiti mladih da ne postanu ovisnici, već je dobro. Mislim da svi trebamo početi razmišljati o tome – pozitivan je dr. Relić.
Takav stav nije tek puki optimizam, već se jasno očitava među specijalizantima obiteljske medicine. Potvrdilo je to istraživanje mlade obiteljske liječnice dr. Ive Petričušić, predstavljeno na konferenciji.
Pokazalo je da 81 posto njih želi edukaciju o metodama prestanka pušenja, a 84,9 posto vjeruje da bi upravo oni trebali biti odgovorni za implementaciju intervencija za prestanak pušenja.
– Vidjeli smo da među liječnicima postoji veliko neznanje i neinformiranost o konceptu harm reduction, konceptu koji evidentno daje rezultate. Naravno, treba proći neko vrijeme kako bismo argumentirano mogli razgovarati o dugotrajnim posljedicama. Ali je već sada neosporno da je utjecaj štetnih tvari, u odnosu na tradicionalne cigarete, mnogo manji – pojašnjava dr. Relić.
Dodaje kako je nužno uz liječnike educirati i medicinske sestre i tehničare, svakog tko sudjeluje u zdravstvenoj zaštiti.
– Tek tada je moguće prenijeti često ljudima slabije razumljiv stručni pojam na prihvatljiviji i jednostavniji.
Mladi liječnici imaju volje raditi s pušačima
I dok s jedne strane postoji volja obiteljskih liječnika u pomoći pacijentima u prestanku pušenja, čini se da građani slabo znaju da pomoć medicine uopće postoji.
– Navike se najteže mijenjaju, a čuli smo i od kolegica psihijatrica koliko je to kompleksan problem. Uz to u našem je društvu još uvijek stigma uopće odlazak psihologu, kamoli psihijatru. A to bi, kako je kazao jedan moj kolega psihijatar, trebala biti svojevrsna higijena svakog od nas. Povremeno sjesti sa stručnjakom i porazgovarati o svemu što nam se nakupilo ispod gomile obaveza koje imamo – savjetuje dr. Relić.
I dr. Relić i dr. Petričušić kazali su da im se, iz njihove privatne okoline ili pacijenti, nitko još nije obratio za pomoć pri prestanku pušenja.
– Poznajem par kolega i prijatelja koji su s cigareta prešli na nikotinske vrećice i osjećaju se mnogo bolje. Lakše se bave sportom, izgledaju svježije i bolje spavaju. Ponovno napominjem, ne znamo za dugoročan efekt, ali to je jedan način zadovoljavanja svoje potrebe za nikotinom.
Uz dokazanu kancerogenost, duhanski dim iz sagorijevanja cigareta često je i uzrok nastanka KOPB-a. Prema iskustvu dr. Petričušić ovi pacijenti nisu toliko motivirani za prestanak koliko, primjerice, oni koji su preživjeli infarkt miokarda.
– Imam pacijente s KOPB-om na inhalatorskoj terapiji, prošli tjedan jedan mi je pacijent kazao da se osjeća toliko loše da taj dan nije popušio ni jednu cigaretu. Eto, to su realne situacije – opisala je dr. Petričušić, apelirajući da se pacijente s problemom pušenja shvati mnogo ozbiljnije.
